KAKO SU SUSJEDI IZ SREDIŠTA SLAVONSKOGA BRODA PROVELI DANE IZOLACIJE Kako je teško biti bez Isusa!

Snimila: B. Lukačević | Molitva u domu Mire Šimundić

Koliko im je nedostajalo živo sudjelovanje i susret s Isusom u pričesti i kako su proveli dane izolacije za Glas Koncila posvjedočilo je troje umirovljenika župljana župe Gospe Brze Pomoći iz Slavonskoga Broda: zdravstvena djelatnica Mira Šimundić, prof. Mandica Babić i diplomirani teolog prof. Miroslav Pavičić. Budući da su susjedi u neboderima u središtu grada, oni već duže vrijeme svakoga dana u popodnevnim satima zajedno mole na razne nakane te su tu lijepu tradiciju nastavili i u vremenu obrane od pandemije: svakoga su dana više od sat vremena još žarče molili za tolike potrebe, napose za prestanak širenja koronavirusa. Kao članovi zajednice »Molitva i Riječ« uz ostalo molili su i po smjernicama vrhovne uprave svoje zajednice.

Molili su razne molitve: krunicu, Gospine litanije, litanije sv. arkanđela, molitve koje je preporučio papa Franjo i druge. Molili su ne samo za prestanak širenja koronavirusa, nego još više za obraćenje našega naroda i cijeloga svijeta, za duhovno zdravlje našega naroda. Molili su da prestanu tri velika zla u našem narodu: praznovjerje, bogopsovka i abortusi, za naše političare da u mudrosti vode našu zemlju i druge osobne nakane. Kako su sve troje aktivni molitelji i u molitvenoj kampanji »40 dana za život«, a nisu mogli više moliti pred bolnicom, posebno su tih dana molili i za nerođenu djecu. Ovo su vrijeme, ističu, doživjeli kao milosno vrijeme – dar Božji, poziv da prepoznaju znakove vremena u kojima sam Bog progovara.

»Nisam ni bila svjesna koliko mi je nedostajao Gospodin u svetoj euharistiji, u pričesti, dok nisam u subotu 2. svibnja, kad je dopušteno slaviti misu s narodom, nakon toliko dana došla na misu. Ta čežnja za euharistijom bila je toliko u meni snažna da sam toga dana u susretu sa živim Kristom doživjela posebnu radost, neopisivi mir, puninu, smiraj… Teško mi je to riječima izreći«, rekla je prof. Babić, ali suze radosnice na njezinu licu dovoljno su toga dana govorile o doživljenim osjećajima njezine duše. Iako je svakoga dana misu pratila preko televizije, istaknula je da vjernicima ništa ne može nadomjestiti tu živu Kristovu prisutnost u svetoj euharistiji.

O tome koliko joj je u izolaciji nedostajalo sudjelovanje u misi Mira Šimundić je rekla: »Ovu izolaciju u svom sam domu doživjela kao svojevrsni zatvor. Prijatelj Isus svakoga mi je dana dolazio u posjet i gledali smo se tek kroz staklo, baš kao u zatvoru, gdje zatvorenik i posjetitelj komuniciraju kroz staklo, tužni jer se ne mogu zagrliti. Kad sam nakon toliko dana došla k Isusu u crkvu, susrela ga u riječi Božjoj, dodirnula u svetoj pričesti, osjetila sam njegov zagrljaj. Tek sam tada shvatila kako je teško biti bez Isusa. Velik je to Božji dar nama katolicima. Sada sam još više zahvalna Gospodinu za taj čin svete mise koji nam je ostavio i po kojem je najprisutniji u ovom svijetu.«

I teologu Pavičiću, koji je kao i njegove susjede gotovo svakoga dana na misi, nedostajala je živa prisutnost na euharistiji, ali su mu dani izolacije, koje je on doživio kao još veći izazov, pomogli da jača i dozrijeva njegova vjera, a zajednička molitva davala mu je snagu da sve te dane proživi ispunjeno, bez straha.

Oni ističu da se u trenutcima kad malaksa vjera prisjete Domovinskoga rata i molitve krunice, kao i krunica oko vrata naših branitelja koji nisu imali vremena za molitvu, ali je ta blagoslovljena krunica oko njihova vrata bila antena koja je hvatala molitve njihovih roditelja, baka i djedova i bila je pobijeđena treća vojna sila u Europi. Na kraju zaključuju da korona u prijevodu znači kruna, krunica, te je i to znak da ju se molitvama krunice može pobijediti.