KAKO ŽIVE KATOLICI NA ARAPSKOM POLUOTOKU Kuvajt – vjerske slobode u raskošnoj pustinjskoj oazi

Kuwait, glavni grad istoimene države na Arapskom poluotoku, prepoznatljiv kao i mnogi arapski gradovi po modernoj arhitekturi i neboderima koji »paraju« oblake
Katoličku Crkvu, koja okuplja oko 100 tisuća vjernika, čine Azijati iz Indije, Filipina, Šri Lanke, Bangladeša i Pakistana te arapski kršćani iz Libanona, Egipta, Jordana, Palestine i Sirije, kao i iz nekoliko južnoameričkih i europskih država. Sudjeluju u različitim obredima: latinskom, maronitskom, grkokatoličkom, koptskom, sirijskom, armenskom, siromalabarskom, siromalankarskom i kaldejskom.

Država Kuvajt na Arapskom poluotoku graniči na sjeveru s Irakom, na jugu sa Saudijskom Arabijom, a njezin istočni dio izlazi na Perzijski zaljev. Službenoga naziva Država Kuvajt, ima pustinjsku klimu, prema podatcima Svjetske banke iz g. 2018. nastanjuje ju nešto više od 4,1 milijuna stanovnika. Svakako je zanimljivo da je samo oko 36 posto domaćih Kuvajćana, a čak 64 posto ostalih, većim dijelom Azijata iz Indije i Pakistana. Glavni grad je Kuwait smješten na sjeverozapadnoj obali Perzijskoga zaljeva, a službeni je jezik arapski, no u široj je uporabi i engleski. Kuvajt je stekao neovisnost od Ujedinjenoga Kraljevstva 19. lipnja 1961., prema ustavu je nasljedna monarhija pod vlašću obitelji Sabah. Sadašnji je vrhovni vladar emir Nawaf Al-Ahmad Al-Džabir Al-Sabah, koji je istodobno vrhovni zapovjednik oružanih snaga i vjerski poglavar, a zakonodavnu vlast dijeli s parlamentom te izvršnu s vladom i kabinetom. Poznato je da je Kuvajt zemlja bogata zalihama nafte, posjeduje gotovo 10 posto svjetskih rezerva nafte, koja čini gotovo polovicu bruto domaćega proizvoda (BDP-a) i 90 posto prihoda od izvoza, pa nikoga ne bi trebala iznenaditi kuvajtska raskoš na svakom koraku u toj oazi usred pustinje.

»Sloboda vjerovanja je apsolutna«

Prema kuvajtskom ustavu »sloboda vjerovanja je apsolutna« i država štiti slobodu vjerovanja u skladu s utvrđenim običajima, »pod uvjetom da nije u suprotnosti s javnom politikom ili moralom«. Prema službenim podatcima tamošnjega državnoga statističkoga ureda iz lipnja 2018. muslimana je 73 posto, kršćana 18,24 posto (zanimljiv je podatak da je među njima i 0,02 posto Kuvajćana), hinduista 7,57 posto i ostalih 0,2 posto. Kršćana je nešto više od 830 tisuća i pripadaju Rimokatoličkoj Crkvi, Koptskoj pravoslavnoj Crkvi, Nacionalnoj evangeličkoj Crkvi Kuvajta, Armenskoj apostolskoj Crkvi, Grčkoj pravoslavnoj Crkvi, Maronitskoj Crkvi, Anglikanskoj Crkvi i Melkitskoj grkokatoličkoj Crkvi.

Katoličku Crkvu, kojoj pripada oko 100 tisuća vjernika, uglavnom čine Azijati iz Indije, Filipina, Šri Lanke, Bangladeša i Pakistana te arapski kršćani iz Libanona, Egipta, Jordana, Palestine i Sirije, kao i iz nekoliko južnoameričkih i europskih država. Katolici sudjeluju u različitim obredima: latinskom, maronitskom, grkokatoličkom, koptskom, sirijskom, armenskom, siromalabarskom, siromalankarskom i kaldejskom. Utemeljene su četiri župe. Župa sv. Obitelji u gradu je Kuwaitu, čija je crkva ujedno katedrala. Župa Naše Gospe od Arabije je u Ahmadiju, gradskom naselju na sjeverozapadnoj obali Perzijskoga zaljeva 30 km od Kuwaita. Tamošnja je luka posebno opremljena za prijevoz nafte i prirodnoga plina, zapošljava velik broj inozemnih radnika, među kojima je i katolika. Župa sv. Terezije nalazi se u Salmiyi, čije gradsko područje naseljava nešto više od 270 tisuća stanovnika, a župa misijskoga velikana sv. Daniela Combonija okuplja katolike u gradu Jleebu Al-Shuyoukhu nedaleko od međunarodne zračne luke Kuvajt s oko 330 tisuća stanovnika, u kojem uglavnom žive useljenici. Svakako treba spomenuti i melkitsku grkokatoličku zajednicu, koja pripada Antiohijskomu melkitskomu patrijarhatu u gradu Salwi s oko 40 tisuća stanovnika. Prema službenoj mrežnoj stranici Apostolskoga vikarijata sjeverne Arabije u Kuvajtu djeluje sedam biskupijskih svećenika, 13 kapucina i pet salezijanaca, kojima treba pridodati i jednoga melkitskoga katoličkoga svećenika te sedam karmelićanka i pet redovnica Kongregacije sv. Krunice.

Izdašna pomoć domaćih vlasti katolicima

Prema nekim zabilješkama prvi katolici koji su g. 1911. kročili na kuvajtsko tlo bili su, najvjerojatnije, portugalski mornari u luci Al Qurain. Veći je broj katolika u Kuvajt stigao 1945., posebno iz Indije, Libanona i Europe, točnije u Ahmadi, gdje su radili u onodobnom središtu naftne proizvodnje. Kuvajtska naftna tvrtka »The Kuwait Oil Company« potrudila se da o. James Larkin, isusovac s bagdadskoga koledža u Iraku, predslavi božićnu misu 1945. u šatoru, što je, bez pretjerivanja, bio povijesni događaj jer je to bila prva javna misa u zemlji. Nakon toga, već početkom 1946. u Kuvajt, najprije povremeno, a potom sve češće, dolazi o. Carmel Spiteri, karmelićanin iz misije u Basri, također u Iraku, organiziravši župnu jezgru u Ahmadiju, i on se s pravom smatra prvim apostolom Kuvajta. U Ahmadiju je ubrzo 1948. podignuta i blagoslovljena kapela Naše Gospe od Arabije, koja je služila sve do 1955. kada je biskup Teofano Ubaldo Stella, karmelićanin, posvetio novoizgrađenu crkvu uz izdašnu materijalnu pomoć Kuvajtske naftne kompanije. Druga izgrađena crkva u Kuvajtu, katedrala sv. Obitelji u kuvajtskoj metropoli, također je izgrađena uz domaću pomoć jer je zemlju na kojoj će se graditi darovao šeik Abdullah Al Salim Al Sabah. Posvetio ju je 1961. biskup Stella. Budući da je broj katoličkih vjernika sve više rastao, pastoralno-organizacijski su zahtjevi bili sve veći, u Kuvajt je 1966. stigao novoimenovani apostolski administrator Kuvajta biskup Victor Sanmiguel, španjolski karmelićanin, koji je preuzeo skrb za tadanjih oko 17 tisuća katolika iz više od 40 nacionalnosti, koji su govorili čak 25 jezika.

Današnji je katedralni župnik rođeni 65-godišnji Filipinac o. Ramon Atanacio, kapucin. Prve je redovničke zavjete položio 1988., za svećenika je zaređen 1996. Nakon nekoliko filipinskih župa 2012. je došao u Apostolski vikarijat sjeverne Arabije u Kuvajt, gdje je g. 2020. postao župnik katedralne župe sv. Obitelji. U pastoralu različitih nacionalnosti, nekolicine obreda i jezika: arapskoga, tagaloga, sinhale, malajalamskoga, tamilskoga, konkani, španjolskoga, talijanskoga i francuskoga pomažu mu sedmorica redovničke subraće. Današnji župnik u Ahmadi također je Filipinac i kapucin o. Alfredo Guran Micua, kojemu pomaže redovnički subrat kapelan. Župu sv. Terezije u Salmiyi vode salezijanci, sa župnikom Dominicom Sequeirom još petorica svećenika, a župu sv. Daniela Combonija kapucini sa župnikom Indijcem o. Johnyjem Lonisem, kojemu pomažu četvorica kapucinskih svećenika i jedan redovnički časni brat. Obje ženske redovničke zajednice vode srednje škole.

IZVORGlas Koncila br. 9/2021.
Prethodni članakOTČEVA KUĆA NEMA RAČUNICU Isus je i bičem učinio da se čovjek ugodno osjeća u kući njegova Otca
Sljedeći članakTKO PJEVA O STEPINCU, DVOSTRUKO ZA KANONIZACIJU MOLI Blaženi Alojzije Stepinac kao glazbena ikona