KATOLICI U MANJE POZNATIM ZEMLJAMA SVIJETA Montserrat – obnavlja se vjerski život na vulkanskom pepelu

Foto: Shutterstock | Montserrat je većim dijelom opustošio niz erupcija vulkana Sufriere na istoimenoj planini
Svi brojidbeni podatci nakon erupcije vulkana i odlaska velikoga dijela stanovništva u Ujedinjeno Kraljevstvo i na okolne otoke prilično su nepouzdani i svake se godine mijenjaju, ali se za vjersku pripadnost prije katastrofe pouzdano zna da je na otoku bilo najviše (67,1%) protestanata uključujući i najbrojnije anglikance (21,8%). Katolici su činili 11,6% stanovništva a ostali 21,3%.

Među svim, više ili manje znanim ili potpuno nepoznatim karipskim otocima i otočićima, za jednoga je, zasigurno, čuo gotovo cijeli svijet, nažalost, po rijetko viđenoj prirodnoj katastrofi koja ga je pogodila. Naime, otok u Malim Antilima – Montserrat, koji se smjestio jugozapadno od otoka Antigve a sjeverozapadno od otočja Gvadalupe, većim je dijelom opustošio niz erupcija vulkana Sufriere na istoimenoj planini, od srpnja 1995. nakon 400 godina mirovanja, zbog čega ga je 75% stanovništva napustilo, a glavni grad Playmont bio je potpuno napušten.

Cijeli je otok površine 102 km2, zapravo, vulkanskoga podrijetla, ima tropsku klimu s temperaturama od 23 do 30 şC ali bez izraženih kišnih i sušnih razdoblja. Danas je još uvijek 2/3 otoka zatvoreno područje, plovidba oko njega je riskantna, jer nakon erupcije pomorske karte više nisu pouzdane a nove još nisu izrađene. U njegovoj široj okolici još dugo se osjećao snažan miris sumpora. Od prijašnjih oko 13.000 stanovnika danas ih je, prema procjeni Ujedinjenih naroda, nešto više od 5.000, i to na sjevernome dijelu otoka, točnije, u župi (administrativno upravnoj jedinici za razliku od organizirane crkvene zajednice), sv. Petra, dok su druge su dvije župe sv. Jurja i sv. Antuna i dalje preopasne za naseljavanje.

Na svu sreću malena Zračna luka Johna A. Osbornea sa 600-metarskom pistom ostala je u funkciji jer se nalazi na sjevernom dijelu otoka blizu sela Gerald sa 300-tinjak stanovnika. Službeno je s imigracijskim uredima otvorena 2005. i može se pohvaliti da je jedina zračna luka na Karibima s javnim tunelom ispod piste. Plymont je de iure još uvijek glavni grad Montserrata, britanskoga prekomorskog područja, iako je tužno, slikovito ali istinito rečeno – »grad duhova« jer u njemu nitko ne živi budući da je prekriven slojem vulkanskoga pepela debljine 1,5 m. Upravno je središte privremeno preseljeno na sjever, u selo Brades s oko 1.000 stanovnika.

Referendumom pod britansku krunu

Prvi stanovnici otoka bili su Indijanci Arawak, koji su stigli s južnoameričkoga kopna. Njih su oko sredine 1400. protjerali pripadnici plemena Karibi prozvavši otok imenom »Alliouagana«/«Zemlja bodljikavog grmlja«, prema vegetaciji kojom su bile obrasle njegove obale. Nakon što ga je otkrio Kristofor Kolumbo, kolonizirali su ga 1632. godine irski katolici s obližnjega otoka Svetog Kristofora, po naumu njegova prvoga britanskoga guvernera sir Thomasa Warnera, a kasnije je pristiglo još irskih doseljenika. Kolonisti su počeli dovoziti podsaharske afričke robove, kao što je to bilo uobičajeno za većinu karipskih otoka, koji su izgradili jako gospodarstvo temeljeno na proizvodnji šećera, ruma i otočkoga pamuka, koje je bilo na vrhuncu krajem 18. st. Nakon neuspjelih pokušaja da se politički stabilizira u federacijama s drugim otocima u 19. i 20. st., stanovnici su na referendumu g. 1962. odlučili da žele ostati pod britanskom krunom. To znači da je otočni poglavar države kraljica, sadašnja Elizabeta II., koju predstavlja imenovani guverner, sada Peter Andrew Watherwort. Izvršnu vlast provodi vlada s predsjednikom, kojega imenuje guverner između devet izabranih članova zakonodavne skupštine. Službeni je jezik engleski, govori se i narječje nazvano montseratski kreolski engleski, a službena je valuta istočnokaripski dolar.

Od nekadašnje tri župe dvije su obnovljene

Svi podatci nakon erupcije vulkana i odlaska velikog dijela stanovništva u Ujedinjeno Kraljevstvo i na okolne otoke prilično su nepouzdani i svake se godine mijenjaju, ali se za vjersku pripadnost prije katastrofe pouzdano zna da je na otoku bilo najviše (67,1%) protestanata uključujući i najbrojnije anglikance (21,8%). Katolici su činili 11,6% stanovništva a ostali 21,3%.

Katolici su imali tri župe na otoku: Gospe od Montserrata u mjestu St.Patric’s na jugu, sv. Patrika u gradiću Lookoutu u sigurnoj zoni 3 km udaljenom zračne luke i Bradesa, te sv. Martina De Porresa u gradu Salemu na sjeveru. Vulkan je potpuno uništio prvu crkvu, a drugu znatno oštetio, tako da je crkva sv. Patrika bila označena kao neprikladna za uporabu. Treća je s vremenom oronula i također je bila u jadnom stanju. Tadašnji jedini katolički svećenik na otoku, župnik o. George Agger, irski verbit, započeo je temeljitu obnovu najprije sv. Patrika u Lookoutu s malobrojnim vjernicima i inozemnim darovateljima, te je novoizgrađena crkva posvećena 2009. Jednako je tako taj neumorni svećenik, bivši provincijal Irsko-britanske provincije Družbe Riječi Božje i dugogodišnji misionar na Filipinima, obnovio i sv. Martina De Porresa u Salemu, nekada najnaseljenijem otočkom gradu, smještenom u blizini Woodlandsa, Cork Hilla i Old Towna. Današnji župnik, nasljednik prvih verbita koji su preuzeli kontinuiranu pastoralnu skrb na Montserratu 1972., okuplja vjernike na redovita liturgijska slavlja u obje crkve, koje pripadaju biskupiji St. John’s – Basseterre.

Važno je spomenuti da u župi sv. Patrika djeluje Katolička osnovna škola sv. Augustina, koju ove godine pohađa više od 150 đaka. Osnovao je 1875. u maloj crkvenoj zgradi u Plymouthu svećenik prezimena Gagneux, a neki tvrde da se i ranije, već oko 1860. godine, nastava održavala u prostoriji uz gostionicu. Škola uz koju je i vrtić dobitnica je brojnih nagrada, a ponovno se rađa ideja, prekinuta vulkanskim erupcijama, da se utemelji i srednja škola.

Uloga španjolskoga benediktinca u »krštenju« otoka
Karipski je otok Montserrat dobio ime po benediktinskoj opatiji Santa Maria de Montserrat, koja se nalazi na planini Montserrat, u Kataloniji u Španjolskoj. Samostan je smješten na nadmorskoj visini od 720 m na planini Montserrat, u općini Monistrol de Montserrat, jedan od povijesnih katalonskih simbola, ali i važno hodočasničko mjesto jer čuva drevni kip Crne Gospe od Montserrata, koji su, prema predaji, pronašli pastiri u gorju Montserrat 808. godine. Pripada biskupiji Sant Feliu de Llobregat, koja pripada metropolitanskoj nadbiskupiji Barcelona. Prvi se put spominje krajem 9. st., današnji je samostan osnovan 1025. a na rang opatije je uzdignut g. 1409. Nova je katedrala izgrađena u renesansnom stilu s elementima gotičke arhitekture i posvećena 1592. Samostan je spalila 1811. Napoleonova vojska, a obnova i dogradnja započela je 1844. i dovršena 1948. U cijeloj je toj priči važno istaknuti da je benediktinski redovnik iz te opatije o. Bernat de Boil pratio 1493. Kristofora Kolumba na njegovu putu u Ameriku, koji je svakako utjecao u »krštenju« novootkrivenoga karipskog otoka kada se razmišljalo o njegovu imenu.