NEDJELJA KRŠTENJA GOSPODNJEGA Nakon pohranjivanja božićnih ukrasa neka se ne zaboravi da Bog ostaje prisutan

Krštenje Gospodnje (Ps 29, 1-10)

Snimio: Z. Atletić

Završetak božićnoga vremena događa se spomenom na Isusovo krštenje. Božji Sin traži da ga Ivan krsti. Usred vode Jordana kao da odzvanjaju riječi današnjega psalma: »Čuj! Gospodin nad vodama, Gospodin nad vodama silnim!« Sin se Božji krštenjem potapa usred naroda da bi pokazao svoju blizinu svakomu čovjeku

Riječi Davidova psalma posvećene su Bogu koji je Gospodar svake oluje. U ljudskom strahu kada se događaju razne oluje, čovjeku je potrebno ohrabrenje u kratkim riječima. Psalmist kaže: »Čuj!« Poput šapta, strelovito utišava buku u glavi i reče: »Čuj!« Kao da poziva svaki nemir da se napokon sabere te umjesto pitanja što sada učiniti, neka se zaustavi i posluša odgovor koji može biti jedini razuman odaziv na bilo kakvu nesreću. Gospodin je nad vodama. Iznad strahova, iznad nemirne vode poplava, nalazi se Gospodin. Strah se može utišati Gospodinom. Kada se u trenutku krize ostane sabran i prisjeti se Boga, razum odjednom počinje bolje osluškivati. »Čuj«, to je poziv koji se ne smije zanemariti. Gospodin je nad vodama silnim. Silne vode, to su bujice – snažne vrtložne struje koje nose sve pred sobom, u njima se trenutak odvija silovito, a panika se ne stigne ni razbuktati. One bi u jednom hipu mogle sve odnijeti. No razmišljanje o njima treba obuzdati. Bog je i iznad njih. I u tom trenutku poziva: »Čuj!«

Kratki zaziv da je Bog iznad svake vode odjekuje i u trenutcima Isusova krštenja. Ulazeći u rijeku Jordan, Bog se potopio među narodom. Svatko je tada mogao pomisliti: »Pa zašto bi Jaganjac Božji, kako ga je nazvao Ivan Krstitelj, ušao u rijeku i tražio da ga ovaj krsti? Zašto bi se Bog dopustio potopiti od čovjeka?« Riječi psalma upućuju na odgovor. I u trenutcima kada bi se pomislilo da je Bog nemoćan pa dopušta da bude kršten Bog ostaje onaj koji je iznad silnih voda. Koliko je samo sličnih prilika u ljudskom životu! To su svi oni događaji kada čovjek smatra da ga je Bog napustio, odgovori kada misli da ne čuje njegovu molitvu, kada ga ne nalazi u siromašnim pojedincima, kada se ljuti na Boga jer se nastavljaju događati stravične nesreće. Ti su trenutci ispunjeni strahom. Čovjek se osjeća nemoćno jer sve pokazuje da je Bog potopljen. Ali: »Čuj! Gospodin nad vodama silnim!«

Bog pobjeđuje unatoč prividnu gubitku. Snaga vjere upravo se odlikuje kada kršćanin uspijeva svoj um obuzdati po riječi: »Čuj!« Potrebno je malo manje straha u trenutcima nemoći, nakon pohranjivanja božićnih ukrasa neka se ne zaboravi da Bog ostaje prisutan. Nije potopljen, nije nestao, ne će pobjeći. On ostaje onaj koji je nad vodama silnim, koliko god da one mogle plašiti.

Ivan Zlatousti u djelu »O danu kada je Isus kršten« pokazuje da je događaj krštenja vrijeme pokazivanja Božje blizine prema čovjeku: »Trebali bismo vidjeti da je Bog ispunio sav zakon. Stoga je i Duh sišao kao golub jer gdje je pomirenje s Bogom, tamo je i golub. Tako je i u Noinoj arci golub donio maslinovu grančicu, znak Božje ljubavi prema čovječanstvu i prestanka potopa. I sada u obliku goluba, a ne u tijelu, sišao je Duh navješćujući sveopće Božje milosrđe i njime pokazuje da duhovni čovjek treba biti blag, jednostavan i nevin.«

Kršćanin će blagdan Krštenja Gospodnjega tumačiti kako bi ojačao svoju vjeru pred kraj božićnoga vremena. Isus se po događaju krštenja otvorio do kraja prema ljudima, dopustio je da ga kritiziraju te započnu urotu protiv njega. Završetak božićnoga vremena za kršćanina je vrijeme kada kršćanski život na javnom mjestu odjednom prestaje biti više poželjan, kada se vraćaju pitanja o smislu Boga u svijetu. Surova stvarnost postaje poput bujice neuhvatljiva i pita se: »Gdje je Bog?« No hoće li kršćanin ostati u takvu pitanju? Je li potrebno sada zatvoriti svoje misli u labirint propasti? Nipošto.

Sada, na kraju božićnoga vremena, potreban je psalam s riječi: »Čuj!« Sada se ne smije zatvoriti u buku misli, nego uvijek odgovoriti da Bog ostaje nad vodama životnih nedaća. Poput goluba koji je došao na događaj krštenja kako bi pokazao Božju blizinu, tako Bog ostaje i nad kršćanskim životom. Spremanje božićnih figura ne znači uklanjanje Boga iz života, nego početak jedne odrasle vjere koja i u nedaćama života ostaje postojana jer čuje da je Bog i nad vodama silnim.

Gospodine, u nama se često budi pitanje o Tvojoj prisutnosti u životnim neprilikama, pa u nas usadi dovoljno pažnje da uspijemo pronaći nadu koja otkriva da Ti ostaješ iznad svega u vijeke vjekova. Amen.