OČENAŠ IZBLIZA Otpusti nam duge naše

Foto: Shutterstock
Gospodnja molitva svjedočanstvo je da je Bog uvijek s nama. Moleći za kruh svagdanji preporučujemo se nebeskomu Ocu za sve tjelesne potrebe, a nastavljajući moliti za otpuštenje naših dugova, izričemo naše duhovne potrebe, od kojih je najveća ona za oproštenjem.

Ljudski je griješiti, kaže poslovica. Biblijski pisac reći će da i pravednik sagriješi sedam puta u danu. Nema, dakle, čovjeka koji ne bi trebao oproštenje grijeha.

Grijeh je »neplaćeni dug«

Grijeh se može opisati raznim riječima: pogrješka, prijestup, prekršaj, pobuna, izopačenost, uvrjeda Bogu. Molitva Očenaša govori o grijehu kao o neplaćenom dugu: »Oče, otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.«

Možemo to gledati na sljedeći način. Bog nam je dao sve što imamo i zato njemu sve dugujemo. Svaki trenutak života koji nismo proživjeli u dobru i ljubavi, uzeli smo od Boga i potrošili uludo. I to može biti grijeh.

Sjetimo se da na početku misnih slavlja ispovijedamo grijehe koje smo počinili mislima, riječima, djelima i propustom. Propustiti učiniti dobro koje smo mogli učiniti jest dug koji sami ne možemo više nikad vratiti pa nam je i za grijeh propusta potrebno Božje oproštenje. Grijeh, u bilo kojem obliku, jest dug prema Bogu jer njime uništavamo dobro koje nam je on povjerio.

Bog rado oprašta

Dobra je vijest da možemo uvijek zamoliti oproštenje i Bog će nam rado sve oprostiti, no izazov leži u nastavku molitve koji nas obvezuje da i mi opraštamo onima koji su nas povrijedili. Bog ne prima našu molitvu ako se mi ne želimo izmiriti s bližnjima. Ako nismo spremi oprostiti, onda je naš Očenaš neiskren i pitanje je smijemo li ga uopće moliti. Tada smo i dalje u ropstvu grijeha. Kada nam je preteško oprostiti, onda ta molitva treba biti vapaj nebeskomu Ocu za milost i snagu opraštanja, svjesni da je on nama oprostio mnogo više nego što to mi trebamo učiniti.

Tumačeći ovaj zaziv Gospodnje molitve, jedan je svećenik rekao: »Ništa u kršćanskom životu nije tako teško kao oprostiti i ništa nije kršćanskije od oproštenja.« Čini se da je lako oprostiti kada vidimo da se netko iskreno kaje i želi iskupiti svoj grijeh, ali je gotovo nemoguće oprostiti onomu tko se ne želi niti ispričati ili nastavlja i dalje činiti zlo. Nitko ne može oprostiti grijehe osim Boga samoga i zato, kada mi kao ljudi opraštamo bližnjima, pokazujemo da smo zaista djeca Božja, dopuštamo da se njegova milosrdna ljubav preko nas širi na druge ljude.

SVETCI O OČENAŠU
Mi u molitvi sklapamo s Bogom savez da nam oprosti grijehe naše na isti način kao što i mi praštamo bližnjima svojima. Svjesni, dakle, što primamo zauzvrat, ne smijemo oklijevati u opraštanju jedan drugomu. Uvrjeda i pakost koja se nama nanosi mala je i lako oprostiva, ali grijesi koje mi činimo prema Bogu veoma su veliki i vape za milosrđem koje jedino Bog može iskazati.
Sv. Ćiril Jeruzalemski

 

Činiti ono što bog čini

Čitajući doslovno što piše u molitvi, moglo bi se zaključiti da će Bog otpustiti našu krivnju ako i mi otpustimo krivnje naših bližnjih i to na isti način kao što to mi činimo. Zapravo, Gospodin nas ovdje poziva da mi opraštamo onako kako to Bog čini, ne samo jednom nego uvijek iznova i u istoj božanskoj mjeri, bezuvjetno ljubeći svoje neprijatelje, blagoslivljajući i čineći dobro onima koji nas progone.

Isusu Kristu nije bilo dovoljno poučiti nas da molimo za oproštenje, nije mu bilo dovoljno ni da molimo za život bez grijeha. On nam u molitvi Očenaša povjerava činiti ono što Bog čini, daje nam božansku moć pomirenja s našom braćom i sestrama.

Opraštanje treba dijeliti kao i kruh svagdanji. Moramo znati, Očenaš ne molimo samo za sebe, nego za čitav svijet. Tako i oproštenje, mir i radost, koji su nam osobno toliko potrebni, trebamo od srca dijeliti svim ljudima.

Anđelko Katanec

IZVORMak br. 8/2020.
Prethodni članakNEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA Otvoriše im se oči vjere
Sljedeći članakJEDINSTVENI DATUM USKRSA ZA SVE KRŠĆANE Za sada neostvareni ekumenski san