Mnogo se ovih dana spominjala Hvarska biskupija zbog novoga biskupa. Znam da se ranije često govorilo o Hvarsko-bračko-viškoj biskupiji, a sada se isključivo navodi prvi dio iz naziva. Koji je točan naziv te biskupije?
Zagrepčanin
Biskupija kojoj je na čelu novi biskup najčešće se naziva Hvarska biskupija (što je istaknuto i na službenoj biskupijskoj internetskoj stranici), a na internetskim stranicama Centralnoga bogoslovnoga sjemeništa u Splitu pronalazimo dobar odgovor na Vaše pitanje. Naime, katolička je biskupija sa sjedištem u Hvaru osnovana 1147. godine, a pripali su joj ne samo otok Hvar, nego i Brač, Vis, Korčula, Mljet i Makarsko primorje. Kako je na početku 14. stoljeća Korčula postala samostalna biskupija, a otok Mljet došao pod vlasti dubrovačkoga biskupa, biskupijske su se granice izmijenile. Istodobno je oživljena i Makarska biskupija pa je Hvarska biskupija uz tri spomenuta otoka – Hvar, Brač i Vis – obuhvaćala i otok Šćedro i nekoliko otočića. Na stranicama spomenutoga sjemeništa piše: »Hvarska biskupija ili duljim nazivom Hvarsko-bračko-viška biskupija (lat. Dioecesis Pharensis, Brazensis et Lissensis), rimokatolička je biskupija u sastavu Splitske metropolije, osnovana u 12. stoljeću. U prošlosti se biskupija najčešće bilježila kao Hvarska ili Otočka. Kroz 19. st. koristi se naziv Hvarsko-bračka biskupija. Od vremena biskupa Fulgencija Careva službeno ime biskupije je Hvarsko-bračko-viška biskupija, ali se češće upotrebljava njezin skraćeni naziv Hvarska biskupija«, što je istaknuto i na stranici Hrvatske biskupske konferencije.
Čujem da američki biskupi raspravljaju o pričesti za političare. Što bi političar trebao učiniti u svojem profesionalnom djelovanju da mu se uskrati ta mogućnost primanja Tijela Kristova?
Mario
Zakonik kanonskoga prava vrlo je jasan: »Neka se primanje svete pričesti ne dopušta izopćenima ni udarenima zabranom bogoslužja pošto im je izrečena ili proglašena kazna, a ni drugima koji tvrdokorno ustraju u očitom teškom grijehu« (ZKP, kan. 915). To što vrijedi za sve vjernike vrijedi, jasno, i za političare, posebno ako je iz njihova javnoga djelovanja vidljivo da ne poštuju vjerske i moralne odredbe Katoličke Crkve i da na tome tvrdokorno ustraju, premda je očito da je riječ o teškom grijehu.
Zanima me odlaze li životinje u nebo.
Čitateljica
»Sva stvorenja imaju određenu sličnost s Bogom, na najosobitiji pak način čovjek koji je stvoren na sliku i priliku Božju. Različita savršenstva stvorenih bića (njihova istinitost, dobrota i ljepota) održavaju dakle beskrajno Božje savršenstvo«, piše Katekizam Katoličke Crkve (br. 41) i dodaje da »različiti stvorovi koje je Bog htio u njihovu vlastitu biću, svaki na svoj način, odražavaju zraku beskonačne Božje mudrosti i dobrote« (KKC, br. 339), a »stupnjevitost među stvorenjima izražena je redom od ‘šest dana’ koji od nesavršenijega ide k savršenijemu«. »Bog ljubi sva svoja stvorenja, brine se za svako, pa i za vrapce« (KKC, br. 342), »čovjek je vrhunac Božjega stvarateljskoga djela« (KKC, br. 343), a »postoji solidarnost među svim stvorenjima zato što sva imaju istoga Stvoritelja i što su sva određena za njegovu slavu«, piše Katekizam u broju 344 i citira »Hvalospjev stvorenja« sv. Franje Asiškoga. Samim time jasno nam je da je čovjek u drugačijem odnosu prema Bogu, da je ontološki drugačiji od drugih živih bića, da ima dušu i da svojim životom odlučuje hoće li u nebo – raj ili ne će, što životnije ne mogu. No to ne znači da ih smijemo iskorištavati ili im nanositi nepravde.
