Poštovani! Zaposlena sam u turističkom sektoru i sada tijekom sezone smjene mi traju po 12 sati, tako da ne mogu ići nedjeljom u crkvu. Zanima me vrijedi li svaka subotnja večernja misa kao nedjeljna, o čemu to ovisi?
Darija N.
Nedjelja je »dan Gospodnji« i upravo su u taj dan vjernici dužni sudjelovati na misi. I to je općepoznata činjenica svima nama vjernicima. No pastoralni razlozi, a negdje i pastoralni problemi, mogu dovesti i do suočavanja s novim izazovima, kao što je ovaj o kojem Vi pišete: ima vjernika koji zbog rada – posebno tijekom sezone – nemaju mogućnost sudjelovati u nedjeljnoj misi. Upravo o tome vodi računa Zakonik kanonskoga prava koji u kanonu 1248. u prvom i drugom paragrafu ističe: »Zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvečer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katoličkom obredu. Ako nema dovoljno posvećenih službenika ili ako zbog drugog važnog razloga bude nemoguće sudjelovanje u euharistijskom slavlju, veoma se preporučuje vjernicima da sudjeluju u službi Riječi, ako se ona prema propisima dijecezanskoga biskupa slavi u župnoj crkvi ili na drugom svetom mjestu ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili u obitelji ili, prema prigodi, u skupinama obitelji.« Sažeto, mogli bismo reći da Vi imate opravdan i važan razlog za sudjelovanje u nedjeljnoj misi subotom navečer jer pretpostavljamo da sami ne možete utjecati ni na raspored svoga radnoga vremena tijekom sezone, a ni na raspored nedjeljnih misa u svojoj župi. Stoga možete sudjelovati na misama subotom navečer jer se na njima svećenik kao misnik koristi liturgijskim obrascima nedjeljne mise upravo kako bi se vjernicima – iz pastoralnih razloga – izišlo u susret. No nemojte zaboraviti – nakon sezone – da je nedjelja dan Gospodnji i dan vjerničkoga zajedničkoga okupljanja na misnim slavljima.
Svake se godine svećenička ređenja običavaju održavati uz blagdan sv. Petra i Pavla. Zašto je to tako, postoji li neka povijesna ili druga veza? U čemu je posebna »čar« 29. lipnja kao dana svećeničkih ređenja?
Martin
Jednostavnim pitanjem rečeno: Ima li prikladnijega dana i blagdana u Katoličkoj Crkvi koji bi na ljepši način mogao izraziti povezanost apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla s njihovim nasljednicima kroz povijest Crkve? Osim što je to blagdan na koji se uobičajeno rede svećenici, oduvijek je svetkovina sv. Petra i Pavla među vjernicima zauzimala posebno mjesto, ponajprije jer su njih dvojica bili jednostavni ljudi poput svakoga čovjeka i gotovo se svaki čovjek može poistovjetiti s njima. U njihovu se vjerničkom životu i iskustvu prepoznaju i mnogi vjernici pa se mogu poistovjetiti s njima, posebno s poviješću njihova rasta u vjeri i poviješću obraćenja. Osim toga, vjerujemo da Vam je poznato da je sv. Petar ne samo zaštitnik Crkve, nego i grada Rima, ali i papa – njegovih nasljednika (kažemo: »na Petrovoj stolici«), ribara, pekara, mesara, graditelja mostova (odatle i naziv za rimskoga papu: Pontifex), urara, postolara, gladnih, zidara, brodograditelja (»Petrova lađa« je Crkva), ali i mnogih mjesta u našoj domovini i svijetu. Sveti Pavao se pak slavi kao zaštitnik pisaca, pa i novinara, glasnogovornika, izrađivača šatora, ali i biskupa i misionara. Obojica u povijesti Crkve imaju nezamjenjivu ulogu – posebno zato što su apostolski prvaci na čijem su se primjeru kroz povijest nadahnjivali i nadahnjuju svećenici sve do dana današnjega.
Plaća li se taksa za krštenje djeteta, postoji li u tom pogledu ujednačena praksa za cijelu Hrvatsku?
Čitatelj
Kada je o sakramentima riječ, prvo bismo htjeli svratiti pozornost na njihovu važnost i na važnost dobre pripreme na njih, a ne na »plaćanje takse«. Najvažnije je i u prvom bi planu uvijek trebala biti duhovna priprema kako roditelja tako i kumova na krštenju, to jest da se na vrijeme jave župniku kako bi ih on mogao pripremiti na taj važan sakrament za njihovo dijete i kumče, ali i cijelu rodbinu. Preporučuje se da se roditelji i kumovi ispovjede kako bi mogli pristupiti i pričesti, posebno ako se krštenje slavi na misi nedjeljom i uz sudjelovanje župne zajednice. Na taj se način svjedoči i o ozbiljnosti kojom se pristupa sakramentu krštenja za koje se u taksovnicima naših (nad)biskupija uobičajeno ne predviđa taksa za krštenje. No vrlo često vjernici župi ostavljaju dar za crkvu, a u nekim se župama roditelji i kumovi pobrinu za ukrašavanje crkve cvijećem prilikom krštenja.
