Teško bi se moglo osporiti stajalište da se bilo kakva politika može voditi bez spominjanja ideoloških i svjetonazorskih pitanja. Vrijedi to i za državnu i za lokalnu razinu bavljenja politikom. No lako bi se moglo osporiti političko stajalište koje ispred svih praktičnih problema zajednice – dakle ispred općega dobra građana – kao prioritet neprestano »progurava« ideološka i svjetonazorska pitanja. A gorku sumnju da se takvo nešto događa u glavnom hrvatskom gradu pobudila je nedavna proslava Dana grada Zagreba i s njim povezana događanja u srijedu 31. svibnja.
Žalostan slučaj zagrebačke majke koja je u visokoj trudnoći pobacila dijete kojemu je u majčinoj utrobi dijagnosticirano maligno oboljenje na svečanoj sjednici o Danu grada Zagreba u Gradskoj skupštini na Gornjem gradu dobio je svojevrstan nastavak. Zbog okolnosti vezanih uz njezin »prekid trudnoće«, kako su to u službenom obrazloženju nagrade argumentirale zagrebačke gradske vlasti, u sklopu svečane sjednice spomenuta je majka dobila priznanje »Zagrepčanka godine«. Slučaj s kojim je u travnju prošle godine izišla u javnost autori obrazloženja predstavljaju kao čin hrabrosti u kojem je javni interes stavljen ispred osobne sigurnosti.
Kako ubojstvo nerođenoga djeteta postaje stvar od općega interesa društva, osim što se »estradizacijom« jednoga bolnoga slučaja žele ohrabriti i svi budući slučajevi pobačaja, iz spomenutoga obrazloženja nije razvidno.
Uručenje nagrade i govor laureatkinje bili su popraćeni gromoglasnim pljeskom predstavnika vladajuće političke opcije u Zagrebu te dijela drugih uzvanika koji su nazočili sjednici u Gradskoj skupštini, no ne i izaslanika zagrebačkoga nadbiskupa generalnoga vikara Zagrebačke nadbiskupije mons. Tomislava Subotičanca, čiji su dlanovi ostali hladni. Tko je sjednicu pratio uživo, taj je čin mogao iz prve ruke analizirati i dramaturški, ali bez uobičajene »progresističke« medijske aparature o pobačaju kao »prekidu trudnoće« i bez liberalnoga narativa o neograničenoj slobodi pojedinca. U tom slučaju pred očima promatrača ostala je samo brojna skupina ljudi, za koje se znade da im je povjerena dužnost rada na općem dobru društva, i koji tu zadaću »izvršavaju« tako što u jednoj od važnijih političkih institucija svoje zemlje plješću i kliču nad smrću nerođenoga djeteta. Može li se takav prizor prispodobiti društvu koje sebe želi zvati civiliziranim?
A da je vladajuća opcija u Gradu Zagrebu nedvojbeno pristrana prema zasadama kulture smrti, bilo je razvidno i iz čina uručenja priznanja ravnateljici bolnice na Svetom Duhu koja je, prema medijskim napisima i izjavama političara, u tu bolnicu poslana da bi ondje zaustavila »epidemiju priziva savjesti«. Naime, bolnica na Svetom Duhu donedavno je slovila kao jedna od rijetkih bolnica u Hrvatskoj u kojima svi ginekolozi i ostalo medicinsko osoblje na temelju priziva savjesti odbijaju izvršavati pobačaje.
Izborom spomenutih osoba za priznanje Grada Zagreba pripadnici vodeće političke opcije u najvećem i najvažnijem gradu nacije koja se nalazi pred demografskim slomom dodatno su se u javnosti učvrstili u svojoj protivnosti kulturi života. Naime, spomenuta dodjela priznanja samo je jedna u nizu dvojbenih odluka kojima su se predstavnici vodeće političke opcije u glavnom hrvatskom gradu pozicionirali kao zagovornici ideologija suprotnih kulturi života. U tom kontekstu valja podsjetiti na naprasno ukidanje mjere »roditelj odgojitelj« i maćehinski odnos gradskih vlasti prema obiteljima s više djece, kao i na neke simbolične geste zagrebačkoga gradonačelnika, poput odlučnoga odbijanja da se organizatorima Hoda za život dopusti isticanje njihovih zastava na istaknutim javnim površinama u Zagrebu. Čini se i da je u Zagrebu na djelu zakulisni pokušaj vrijednosnoga obrata, koji su još sredinom prošloga stoljeća na Zapadu pripadnici »nove ljevice« – a zapravo neoriginalni intelektualni derivati marksizma – nazivali »maršem kroz institucije«. U takvu ideološku agendu uklapaju se i druga pitanja, čijim se zagovornicima predstavljaju zagrebačke gradske vlasti, poput tzv. prava LGBT zajednice.
No u sklopu ovogodišnje proslave Dana grada Zagreba pojavilo se i pitanje koje se – uvjetno rečeno – tiče samo vjernika. Naime, mnogi koji su u predvečerje srijede 31. svibnja sudjelovali u misnom slavlju o svetkovini Majke Božje od Kamenitih Vrata na trgu ispred zagrebačke prvostolnice nisu mogli ignorirati neugodne zvukove bubnjeva koji su dopirali s Dolca. Prema kasnijim medijskim napisima, riječ je bila o »performansu« u povodu 75 godina djelovanja Kulturno-umjetničkoga društva »Ivan Goran Kovačić« koji je predvodila skupina znakovita naziva – »Zli bubnjari«. Međutim, okupljenima ispred zagrebačke katedrale prva misao zasigurno nije bila ona o umjetničkom »performansu«. Mnogi su opravdano posumnjali da je riječ o nekakvu »prosvjedu« protiv »molitve na javnom prostoru« ili protiv tradicionalne procesije kojom zagrebački vjernici već više od tri desetljeća iz godine u godinu slave zaštitnicu svojega grada. Što bi se uostalom i moglo očekivati od »zloga bubnjanja«?
Budući da su od početka »performansa« na Dolcu nazočni bili agencijski fotografi i drugi predstavnici medija, može se pretpostaviti da nije bila riječ o nekom spontanom okupljanju. Nameće se pitanje kako su lokalna javna tijela uopće mogla odobriti da se na Dolcu »performans« koji uključuje i glasne bubnjeve zbiva u isto vrijeme kada se dvadesetak metara dalje, ispred zagrebačke katedrale, događao liturgijski čin na otvorenom.
O slučaju možebitnoga ometanja misnoga slavlja, kakav je u hrvatskoj povijesti zabilježen posljednji put vjerojatno tijekom prvih godina nakon Drugoga svjetskoga rata, očitovanje smo tražili od zagrebačkih gradskih vlasti. Iz gradske službe za informiranje i medije Glasu Koncila priopćeno je da Grad Zagreb s »performansom« nema veze jer nije u njegovoj nadležnosti da odobrava javna okupljanja niti je, napisali su u odgovoru, tržnica na Dolcu izdala dopuštenje za taj čin. Međutim, iz Grada Zagreba, pozivajući se na objavljene medijske napise, najedanput postaju glasnogovornici performansa s kojim »nemaju veze« tvrdeći da »performans« nije imao loše namjere, nego je bio usmjeren protiv rušenja kuće Miletić u kojoj se okuplja KUD »Ivan Goran Kovačić«. To što se zbivao baš u vrijeme mise pred zagrebačkom katedralom, smatraju iz Grada Zagreba, stvar je pukoga »preklapanja« termina »performansa« i liturgije na otvorenom. Službe Grada Zagreba tvrde da je to stvar »puke koincidencije«.
Tijekom protekle dvije godine iluzije o fokusiranosti zagrebačkih vlasti isključivo na komunalna pitanja mogle su se hraniti izgovorima poput nespremnosti, uhodavanja u nove poslove ili repovima iz mandata prošle vladajuće opcije. No neka događanja u sklopu ovogodišnje proslave Dana grada Zagreba razotkrila su da namjere vladajućih u glavnom hrvatskom gradu nisu na tragu rješavanja »komunalnih problema«, nego na tragu ostvarenja jasno određenih ideoloških zasada.
