Hrvatsko otočje, odnosno biseri koji rese jadransku ljepotu, spada u najljepše otočje Sredozemlja i svijeta. Oko 1185 otoka različite su konfiguracije, sastava tla, podrijetla i nastanka. Prema podatcima 67 hrvatskih otoka je naseljeno, a na većini njih u ljetne dane broj se stanovnika udvostruči, utrostruči, pa i više od toga. S druge strane, unatoč miru i tišini, za nevremena u zimskim danima život na otocima ima svoju posebnost i težinu, osobito za vrijeme juga, bure, tramuntane… Među čarobnim hrvatskim otocima je i Vis. Prirodnu ljepotu obogaćuje i njegova povijest jer je imao strateški značaj. Oko njega su se lomila koplja, osvajači ga osvajali, ali nikad ga nisu pokorili. »Da je Jadransko more kralj, otok Vis bio bi njegova kruna«, nekoć je napisao poznati arheolog Branko Kirigin. Udaljen je od kopna 45 kilometara, a površina mu je oko 90 četvornih kilometara. Administrativno ga čine dva grada Vis i Komiža, kojima pripada još jedanaest sela. Župna crkva posvećena je Gospi od Milosti na Spilicama, a koliko je drevna svjedoči podatak da je posvećena 13. prosinca 1542.
Župom Vis upravlja viški dekan, mlađi svećenik staroga kova Milan Šarić. U predstavljanju župe ističe da ona obuhvaća samo mjesto Vis koje ima oko 1200 stanovnika, od toga 800-tinjak katolika. Prema statistici u 2018. bilo je 10 krštenja, 28 sprovoda, pet vjenčanja. U ovoj je godini osam krizmanika i 12 prvopričesnika. O pitomom otočkom kraju, u kojem je ponekad život surov, posebice u zimskim vremenima, te o životu u Visu župnik Šarić kaže: »Otkako sam tu, a smatram da poznajem otoke, čini mi se da postoji nerealno očekivanje da će turizam sve riješiti. Vidi se iz primjera drugih turističkih centara: gdje je (pre)živo ljeto, turobnija je zima. Vis ima golem poljoprivredni potencijal, koji se sve više zanemaruje. Upravo je to kroz povijest, uz ribarstvo, održavalo otok na životu. Klima je jako prikladna, a tlo je pogodno za poljoprivredu. Otok Vis ima više izvora vode, dakle i taj je problem riješen.«
Župnik Šarić kaže da su nedjeljom četiri mise. Na području župe djeluju franjevci konventualci pa su u samostanskoj crkvi sv. Jere dvije mise, uz dvije koje se slave u dvije crkve u Visu. »Na neki način zimsko je vrijeme najbolji pokazatelj realnoga stanja i dolaska u crkvu. Tako zimi dolazi od 200 do 220 vjernika na sve mise. Tu se ljeto ne može uzimati u neku statistiku jer dođu turisti, zatim na otok dođu i oni koji žive negdje drugdje, a preko ljeta su tu.« Popis broja župljana napravljen je na blagoslovu obitelji. »Tu ubrajam one koji imaju za blagoslov obitelji minimalni kontakt s Crkvom. Isto tako valja napomenuti da tu nema drugih vjerskih zajednica. Teško je reći zašto ne dolaze župljani u crvku. Isto tako valja shvatiti da je tu niz posljedica, jer je samo prošlo stoljeće donijelo brojne prevrtljivosti, pa dovoljno se prisjetiti da je i vojska bivše države bila na otoku, imala svoju bazu. Naravno, tu je puno posljedica koje su izazvala društvena previranja. Na primjer, čitam u župnoj spomenici zapis župnika u turbulentnim vremenima Vinka Jerkovića da je poslije Drugoga svjetskoga rata za Dušni dan bilo 1800 pričesti, a za Veliki tjedan znalo se okupiti do tri tisuće ljudi. Danas to nema cijeli otok. Na otoku je nekoć bilo 12 000 stanovnika. Nažalost, nametnuta je šutnja i zaborav, jednostavno postoji autocenzura.«
Župnik Šarić ističe da su ondje uvijek održavane vanjske procesije, unatoč režimima, makar su bile skraćivane, ali nisu ukidane. »Isto tako Vis je izgradio starački dom u onoj državi, a veliku su ulogu odigrale i redovnice, milosrdne sestre sv. Križa. To je druga kuća po starosti, odnosno po njihovu dolasku u Hrvatsku. Nekoć je to bila jedina državna ustanova u kojoj su časne mogle raditi u habitima. One su trebale poći s Visa, ali narod se organizirao i pobunio te su tako ostale. Isto tako na području je župe i samostan franjevaca konventualaca u kojem su sada dvojica franjevaca koji daju velik doprinos kao što su to činili i kroz povijest. Ukratko rečeno, pastoralnih je ponuda jako puno, posebno kad se uzme broj stanovnika.«
U župi djeluje mješoviti župni zbor, na koji su župljani ponosni. »Moram istaknuti i mlade talente koji su s područja naše župe, poput studenta glazbe Matea Narančića te studenta povijesti Vinka Udiljka. Oni su na neki način pozitivni primjeri da se može kad se hoće, no s jedne strane teško ih je ograničiti da ostanu u maloj sredini jer su njihovi kapaciteti nadišli te razine, a s druge strane željeli bismo da budu tu među nama i da daju svoj doprinos.« Što se tiče pastorala, poput ostalih dobro organiziranih župa, uz pripremu za sakramente, održavaju se i kateheze za odrasle, premda župnik Šarić ističe da je mala zainteresiranost, ali ne odustaju. »Velika većina pristupa ispovijedi i pričesti uglavnom o Uskrsu i Božiću. Uočava se manji broj krštenja s obzirom na broj rođene djece, s tendencijom pada ispod 50 posto. Treba uzeti u obzir i današnje trendove, od čega ni Vis nije izuzet, pa tako kao i svagdje raste broj rastavljenih, kao i onih koji žive zajedno bez crkvenoga ili civilnoga vjenčanja.«
Župna vijeća, ili po starom nazivu crkovinari, desna su ruka župniku. »Crkovinari i ekonomsko vijeće vrlo su aktivni, a ponajviše Ivo Pečarević i Andro Peribonio. Tu je i skupina od desetak žena koje su aktivne u pomaganju časnama u uređivanja crkve. Nadalje, jako je dobra suradnja s franjevcima konventualcima, posebno u ispovijedanju, pohodu bolesnika, blagoslovu obitelji, jer zajedno blagoslivljaju i župnik i fratri. Moram istaknuti da je velika uloga časnih sestara sv. Križa oko brige za crkve, ali još važnije za stare i bolesne, ne samo u domu starih, nego i izvan toga. Ove se godine navršava 135 godina od njihova dolaska na Vis. Crkveni su objekti vrijedni kulturni spomenici pa se održavaju dijelom sredstvima ministarstva kulture, a uz to narod sudjeluje u njihovu uzdržavanju od akcije do akcije, ali nema nekoga kontinuiranoga sudjelovanja«, navodi župnik Šarić.
Na području župe djeluje osnovna i srednja škola. No sve veći broj djece u srednju školu odlazi u Split. O povezanosti s drugim župama, molitvenim zajednicama i organizacijama hodočašća župnik Šarić kaže: »Posljednjih se godina radi na povezivanju otočkih župa kroz neka zajednička slavlja, udruživanje župnih zborova. K tomu tu je jaka tradicija križnoga puta, četrdesetosatnoga klanjanja u V. tjednu, 3. nedjelja u mjesecu, tj. euharistijska procesija… Izražena je pobožnost Gospi od Utišenja koja se slavi u nedjelju nakon sv. Augustina.«
Aktivni župljanin Nikola Bašić rođen je 1950. kao 12. dijete od ukupno 14 rođene djece, u selu Prugovu pokraj Splita, gdje je završio osmogodišnju školu. Maturirao je na klasičnoj gimnaziji 1968. u biskupskom sjemeništu u Splitu. U Rijeci je studirao gospodarstvo, turistički smjer, a zatim se zaposlio na Visu 1976. i osnovao obitelj. Sa suprugom je dobio četiri kćeri. »Već od gimnazijskih dana bavim se pisanjem«, navodi Bašić. »Objavljena mi je brošura ‘Sto godina Stepinca za vječno slavlje’ 1998., a prva knjiga već 1994. pod naslovom ‘Povratak na svjetlo’! Drama, po istinitu događaju, ‘Junak pod Sinjem’ o mučeništvu fra Rafe Kalinića 2003. godine, te 2005. ‘Rađanje = pobjeda…’ u kojoj najviše obrađujem temu o abortusu. U župi sam angažiran kao crkovinar i lektor. Igrao sam nekoliko predstava u amaterskom kazalištu ‘Ranko Marinković’ Vis«, zaključuje Bašić.
Crkveno i društveno na Visu je aktivna Dobrila Cvitanović. Rođena je 1949. i živi u Visu. Završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Do prijevremene mirovine radila je kao šefica računovodstva u Domu zdravlja u Visu. Majka je triju kćerki i nećakinja viškoga sina pok. prof. dr. o. Celestina Tomića. »Praktična sam vjernica i nastojim sudjelovati u svim vjerskim događanjima u gradu, jednako kao i moja cijela obitelj, kćerke i unuci«, navodi. Predsjednica je Ogranka Matice hrvatske u Visu od smrti prve predsjednice, tj. njezine sestre prof. Ane Linčir od 2009. godine. »Tu na Visu Matica hrvatska vrlo je cijenjena organizacija koja od svoje obnove 1991. radi na očuvanju kulturne baštine te na promicanju kulture među članovima i svim stanovnicima, a posebno mladima. Iako redovitih članova nema mnogo, sudjelujemo na gotovo svim kulturnim manifestacijama na otoku, i to tijekom gotovo cijele godine. Možemo reći da je cijeli Vis Matica hrvatska. O tome najbolje govori velik broj amaterskih pjesnika i njihovih izdanih zbirka poezije u ovih gotovo trideset godina djelovanja ogranka. Osobito je vrijedan rad naših članova na promoviranju kulturne baštine, posebno na očuvanju viškoga govora među mladima kroz osnovnu i srednju školu, pa čak i onim najmlađima u Vrtiću. U suradnji s profesoricama i odgojiteljicama u školi i vrtiću povremeno održavamo satove na viškimu jeziku, a djeca sudjeluju i vrlo rado pišu pjesme na viškom. U tome nam umnogome pomaže i vrijedna knjiga ‘Libar viškiga jazika’ koju je napisao naš Višanin pok. Andro Roki, s više od 20 000 riječi i njihovih objašnjenja. Jedna od najvažnijih djelatnosti našega Ogranka je izdavanje glasila ‘Hrvatska zora’, koji izlazi već 29 godina. List izlazi tri puta godišnje o blagdanima: za Dan grada – blagdan sv. Jurja 23. travnja, za Veliku Gospu i za Božić. Upravo je ove godine za Dan grada izišao jubilarni 80. broj. Možemo se pohvaliti da je i središnjica Matice hrvatske prepoznala vrijednost našega rada te smo prošle godine na Glavnoj skupštini u Rijeci nagrađeni Srebrenom poveljom za periodiku u izdavaštvu. ‘Hrvatska zora’ prati događanja iz kulturne povijesti i sadašnjosti Visa. Imamo priloge iz znanosti, povijesti, prirodoslovlja, iz života Višana te literarne radove uglavnom naših domaćih pisaca amatera. U izdavanju lista gotovo u potpunosti podržava nas naš Grad jer iz vlastitih sredstava ne bismo mogli podmirivati troškove tiskanja. Ali upravo je zato vrijednost glasila u tome što je to ‘osobna karta’ našega grada i otoka te ga vrlo rado čitaju i Višani na Visu, a još više oni koji žive izvan otoka, posebno u inozemstvu.« Predsjednica Ogranka navodi da je to poveznica na otoku, ali istodobno s onima koji su raseljeni diljem svijeta.
»Što se tiče župe, kao praktična vjernica, od malih nogu, a zahvaljujući mojoj majci, koja nas je sve odgajala tako da su vjera i Crkva jedan od najbitnijih čimbenika našega života, moj život je povezan s viškom župom, a uz određene blagdane i s ostalim župama, dakle s Komižom i Podšpiljem, posebno s našim fratrima u samostanu sv. Jere na Prirovu. Budući da sam članica crkvenoga zbora još od školskih dana, a posebno sada župnoga zbora Gospe od Spilica, koji na Visu djeluje više od sedamdeset godina, sve mise u nedjelje i blagdane obvezne su za pjevanje. Također nastojim i prisustvovati i svakodnevnim misama kroz tjedan u našoj lijepoj crkvi sv. Ciprijana ili Gospe od Utišenja, u predjelu gdje stanujem na Kutu, kao i na misi i klanjanju u župnoj crkvi na Spilicama svakoga četvrtka. Također sve pokuse zbora gotovo nikad ne propuštam, osim kada zbog raznih obveza, mnogo puta vezanih i uz Maticu hrvatsku, izbivam iz Visa. Kroz djetinjstvo i mladost, dok su bili živi mamina sestra s. Nazarena Tomić i brat o. Celestin Tomić, često smo kao obitelj pohodili samostane u kojima su oni živjeli i služili, a na Visu smo također vrlo često gosti naših franjevaca i na misama uz razne blagdane koji se tamo slave: sv. Ante, Gospa Karmelska, sv. Jerolim, sv. Franjo, mise za domovinu te mise uz blagdane Svih svetih i Dan mrtvih, i kao vjernica i kao članica zbora. Također se tijekom Viškoga kulturnoga ljeta u crkvi sv. Jere na Prirovu i u crkvi Gospe Gusarice u Komiži održava ‘Festival orgulja’, a koncerte na njihovim vrijednim orguljama uz druge instrumente i soliste nastojim gotovo sve poslušati.«
O tome koliko su mladi zainteresirani za bogatu kulturnu baštinu otoka Visa kaže: »U današnjoj sveopćoj komercijalizaciji, pogotovo na otocima i gradovima uz more, gdje se na žalost život sve više svodi na brzu zaradu u turističkoj sezoni, iako mladih tijekom godine na otoku ima sve manje, ipak se možemo pohvaliti s nekoliko organizacija koje te mlade okupljaju i povezuju u raznim aktivnostima. To su športske organizacije nogometni i plesni klub, pomlađena Hrvatska gradska glazba, koja se okuplja zahvaljujući ponajprije sadašnjim studentima glazbe Mateu Narančiću i povijesti Vinku Udiljku, koji ujedno vrlo intenzivno proučava i višku povijest, o čemu piše i u našem glasilu ‘Hrvatska zora’. Uz nekoliko mladih glumaca članova amaterskoga kazališta ‘Ranko Marinković’, te suradnika koji mi pomažu u slaganju lista ‘Hrvatska zora’, prof. Iva Živković i arhitekt Mate Acalinović iznimnu ulogu u povezivanju mladih uz povijest i književnost ima Memorijalna zbirka ‘Ranko Marinković’, koja povezuje mlade iz Visa i iz nekoliko hrvatskih gradova u manifestaciji ‘Marinković nas spaja’. Mladi su također povezani uz župe u Visu i Komiži i mlade župnike don Milana Šarića i dosadašnjega komiškoga župnika Ivicu Huljeva. Crkva i vjera u mnogome su čuvarice viške povijesti i prošlosti koje su naši stari kroz godine njegovali i čuvali i u njoj mladi uče svoju povijest i kulturu, isto kao i Muzejska zbirka ‘Issa’ pod vodstvom također mladoga kustosa Borisa Čarga. Čak i pokladne svečanosti u zimsko doba, u kojima mladi vrlo aktivno sudjeluju, čuvajući tradiciju tih drevnih običaja, povezuju mlade s bogatom otočkom prošlošću. Uz dobro vodstvo, ne baš svi, ali većina mladih ipak voli i želi sudjelovati u svim kulturnim i povijesnim događanjima, a u tome veliku ulogu imaju i škole, tj. obrazovni sustav.« Društveno i crkveno angažirana Dobrila Cvitanović ističe da posebnu ulogu ima župni zbor, uz veliku podršku župnika zaista čuva i izvodi mnoge stare napjeve i djela, posebno u doba korizme uz tzv. kvarantaore, četrdesetosatno klanjanje početkom Velikoga tjedna, kad se tri večeri na kraju cjelodnevnoga klanjanja pred Presvetim pjeva tzv. »Miserere – Smiluj mi se, Bože«, te se pritom izmjenjuju zbor i pučki pjevači u jedinstvenom napjevu u cijeloj Dalmaciji, uz posebno uređen oltar sa svetohraništem.
