Pobožna predaja kaže da postoji sasvim konkretan razlog zašto magarac na leđima ima iscrtan znak križa. Dvije tamne pruge – jednu duž kralježnice, a drugu duž ramena – predaja povezuje s Isusovim ulaskom u Jeruzalem na Cvjetnicu. Umjesto konja, koji je od pamtivijeka kraljevska i plemenita životinja, Spasitelj svijeta izabrao je magaraca, posvetivši tako za sve buduće vjekove magarčevu vjernost, ustrajnost i poniznost.
Danas se možda ni u jednoj hrvatskoj sredini ne promišlja tako duboko, gotovo teološki, o magarčevim vrlinama kao u Tribunju, kojemu je magarac svojevrsni »zaštitni znak«. I nisu razlog tomu samo naveliko poznate utrke magaraca koje se već desetljećima u mjestašcu nadomak Vodica događaju u srcu turističke sezone, prvoga dana kolovoza. Drevna tribunjska legenda kaže da je u davnim vremenima, kada su se Turci nalazili na puškomet, upravo magarac probudio pozaspale stražare u kaštelu i spasio selo od navale osvajača. Vjernost, ustrajnost, poniznost – tim vrlinama kroz duga je stoljeća podizan Tribunj rukama njegovih marljivih težaka i ribara.
»Svoje Tribunjce ne dam nikomu da ih ‘tuče’!«
»I danas ovaj narod znade što je to težak i pošten rad«, napomenuo nam je mladi župnik Ante Vrcić kada smo se malo nakon nedjeljne mise od župne crkve preko kamenoga mosta zaputili prema središtu, otočiću na kojem je stara jezgra Tribunja.
Župnik Ante Vrcić: »Najprije ponudim neki novi sadržaj nenametljivo. Pa promatram kakav je odaziv. Kada nešto zaživi, ustrajemo. I svjestan sam da ne mogu svi doći do vjere odmah i zato se nikoga ne smije ‘a priori’ odbaciti. Idemo zajedno, korak po korak, za narod sam uvijek tu«Ondje se uz kavu i »ćakulu« događa »agape« nakon zajedništva oko euharistije. Uz turizam, koji na vrhuncu sezone u mjesto privlači tisuće domaćih i stranih gostiju, u Tribunju se danas živi i od ribarstva. Mjesto je poznato i po jednoj od najsnažnijih ribarskih flota u Hrvatskoj. Tribunjci su vješti i u uzgoju maslina i proizvodnji ulja.
»Ovo je narod koji je uvijek spreman na žrtvu, ljudi se zaista daju za Crkvu. Kada je to potrebno, prekorim ih. Ali svoje Tribunjce ne dam nikomu da ih ‘tuče’! Ova župa ima potencijala, jedan bi župnik cijeli svoj život mogao posvetiti ovakvoj zajednici«, objašnjava energični župnik i dodaje: »Na početku djelovanja u Tribunju primijetio sam da je zajednicu kroz prošlost, pa i u vremenima komunizma, očuvala jedna crta, žila tradicije koja je ostala kucati unatoč svemu. Kada se ta crta malo uputi, osnaži, sve dobiva novi smisao i polako dolazimo do zaista življene vjere.«
»Sada nam je raditi na tome da mlade i obitelji koje su oko nas zadržimo i izgradimo«, kazuje nam župnik Vrcić, pokazujući i na mlade i obitelji s djecom koje su ispunile osunčanu terasu. Uobičajen je to susret za mještane, koji s energičnim župnikom u tih pola sata, pa i više, stignu pretresti niz tema, od sasvim svakodnevnih do dubljih duhovnih dvojba. Župnik Vrcić i inače vrlo vješto »kormilari« među župljanima različitih životnih stvarnosti i različitih dobi. Neki ga zbog njegovih godina doživljavaju i kao svojega unuka, sina i brata. No među ljudima se ne gubi svijest da je kao svećenik poslan zajednici biti duhovni pastir. Jasno je to već na početku svake mise, kada župnik Vrcić za oltarom raširi ruke gotovo dodirujući rubove uskoga prostora svetišta i glasno počne zboriti: »Milost Gospodina našega Isusa Krista…«
»Ključno je mladima dati zadatak, ulogu«
»Moja je taktika da najprije ponudim neki novi sadržaj nenametljivo. Pa promatram kakav je odaziv. Kada nešto zaživi, ustrajemo. I svjestan sam da ne mogu svi doći do vjere odmah i zato se nikoga ne smije ‘a priori’ odbaciti. Idemo zajedno, korak po korak, za narod sam uvijek tu«, sažimlje župnik Vrcić. Jedan od takvih projekata koje je pokrenuo u ovogodišnjoj su korizmi i »korizmice« – ranojutarnja misna slavlja, molitva i klanjanje pred Presvetim. Dobar je trenutak, dodaje župnik, da se u župi oformi još jedna zajednica, jezgra oko koje bi se okupljale i mlade obitelji koje nekako ostaju u redovitom pastoralu »negdje između«. U župi na dobar odjek nailazi i pastoral hodočašća, po raznim župama i svetištima šibenskih krajeva i matičnoga Vodičkoga dekanata. Novost je ovoga ožujka bilo i hodočašće na Prvić stopama o. Ante Antića. Nije trebalo previše organizacije, prisjeća se župnik Vrcić, pošlo se na barke i zaplovilo prema otočiću na kojem je rođen glasoviti hrvatski ispovjednik i ponizni sluga Božji.
Ponosan je župnik Vrcić na trinaest svojih ministranata. U župi se ove godine za primanje sakramenta potvrde sprema trinaest krizmanika, a prvopričesnika je devetnaest. Što se tiče krizmanika i prvopričesnika u posljednjih je nekoliko godina prosjek po petnaestak djevojčica i dječaka. Krštenja je godišnje također petnaestak. Mladi imaju ključ od župne kuće i nema vremena u kojem oni ondje nisu dobrodošli. »Tu je i PlayStation, a i hladnjak je uvijek otvoren«, napominje u šali župnik Vrcić i dodaje: »Sve to traži dosta energije, vidim to sada kada pogledam malo unatrag. Ali nije mi žao ni jednoga utrošenoga ‘zrnca’.« S djecom različite dobi u katehezama surađuju i vjeroučiteljice koje žive u Tribunju. Ta je skupina od milja dobila naziv »Gospina dica«.
U Tribunju je župnik Vrcić od jeseni 2023. godine. Svoja pastoralna iskustva brusio je i kao kapelan u šibenskim Ražinama, u župi sv. Josipa radnika. »Otkako sam u Tribunju, uveli smo da se krizme i prve pričesti slave svake godine. Tako imam puno više mogućnosti za osobni susret s mladima, za njihovu osobniju izgradnju. Katehezom se koristim samo da bih im prenio temeljnu vjersku poduku. Ključno je mladima dati zadaću, ulogu. Tada oni ne samo da nešto ‘prolaze’, nego i sudjeluju u životu župe kao zajednice koja živi. Osjećam da ih to drži uz Crkvu«, napominje župnik Vrcić, koji je na razini Šibenske biskupije povjerenik za pastoral mladih.
Hrvatska šahovnica nadživjela sve osvajače
Kako dodjeljivanje uloga mladima u župi funkcionira u praksi uvjerili smo se iz prve ruke sudjelujući u Tribunju tijekom nedjeljnoga sunčanoga poslijepodneva i u pobožnosti križnoga puta, od crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije do stare crkvice sv. Nikole na brdu. Okupilo se pedesetak vjernika, a razmatranja uz postaje čitali su ovogodišnji krizmanici. Onima koji su se istaknuli u sabranu i lijepu čitanju župnik bi samo tiho prišapnuo poticaj: »Iduće nedjelje kada dođeš na misu uzmi jedno čitanje. Hajde!«
Četrnaest postaja križnoga puta prolazi kroz dio Tribunja u kojem se nalaze i poneke »luksuzne vile«. No najbolji pogled na Tribunj i plavetnilo koje ga okružuje ipak »puca« s proplanka na kojem je crkvica sv. Nikole – ili Mikule, kako to kažu mještani. Nebeska Majka Marija, čijemu je uznesenju posvećena župa, i sv. Nikola, neumorni zaštitnik pomoraca i svih Tribunjaca, dvije su duhovne vertikale koje stoljećima upravljaju pogled mještana prema Bogu. Mnoge povijesne pojedinosti o Tribunju na povratku s križnoga puta potanko su nam pojasnili Janica Stipaničev Mustapić i Igor Perkov, koji su ujedno članovi Bratovštine sv. Nikole, a svoje talente daruju i kao zboraši. Bratovština svoje korijene vuče iz dalekih stoljeća, iz vremena 15. i 16. stoljeća, kada su se u mjestima duž jadranske obale kao specifičan oblik pobožnosti počele razvijati upravo bratovštine. U tim vremenima Tribunj je strepio ne samo od Turaka, nego i od Mlečana, a zabilježeno je u starim kronikama da je na taj »dragi kamen« hrvatskoga priobalja katkad znala udariti i španjolska armada. Ne čudi stoga da i vedute današnjega Tribunja rese brojne hrvatske šahovnice i trobojnice. Uostalom, sredina je to koja je u vrijeme Domovinskoga rata dala brojne svoje sinove za obranu Hrvatske.
Nakon mise zaživi i »kućna Crkva«
Nedjeljama se u Tribunju mise slave u 8.30 i 10.30. Vrijeme susreta prije i nakon misa na klupici ispred župne crkvice pokazalo se i kao plodonosno za upoznavanje drugih tribunjskih duhovnih obzorja. Pretresajući u neobveznoj ćakuli raznolike teme, od nogometa i Hajduka do stanja društva, došlo se i do života župe. Jedan od naših »subesjednika« bio je i Albert Popov. On je ribar, otac jedanaestero djece, koji je čitavu svoju obitelj upravo podigao na ribarstvu i svoj zanat uspio prenijeti na djecu. Obitelj je to koja svoju blizinu očituje i u redovitom pohodu misnih slavlja, pomaganju župnicima, poštenu radu, ali i u zajedničkoj molitvi, u trenutcima kada na poseban način živne i cijela obitelj kao kućna Crkva. Kada se nedjeljama susreće uža i šira obitelj, dom obitelji Popov, uz župnu crkvu, postaje jedno od najfrekventnijih mjesta u Tribunju. Sušta je to suprotnost slici nekih »urbanih« sredina – u kojima automobili postaju sve veći i brojniji, a domovi ispražnjeni od dječje vike i smijeha.
U Tribunju se na više razina živi kućna Crkva. Starije, bolesne i nemoćne koji ne mogu pohoditi misna slavlja svakoga prvoga petka u mjesecu obilazi župnik Vrcić. Svibanjske i listopadske pobožnosti žive se i tako da obitelji primaju župnika u svoj dom i zajedno mole krunicu. Po principu kućne Crkve funkcionira i Caritas, koji je dio župnoga ekonomskoga vijeća. Kada župnik ili koji župljanin zapazi da u nekom domu, u nekoj obitelji postoji materijalna ili kakva druga potreba, tada i Caritas pruža ruku.
Susret u župi dolazi kao ohrabrenje
Škola, turistička zajednica, kulturni centar – koji uostalom i djeluje tik uz župnu kuću – također su mjesta u kojima ne postoje nikakvi »zidovi« prema vjerničkim impulsima. U župi je na neobičan način zaživjela i škola orgulja. Trenutačno je u njoj četvero učenika. Desetogodišnja djevojčica Sara Cvitan postala je prva orguljašica školovana u toj školi. Sve je, govori nam, počelo spontano. Imala je želju naučiti klavir, ali uz poticaj župnika svoj je glazbeni talent izrazila ipak preko orgulja. Poduku djeci u župnoj crkvi pruža školovani učitelj orgulja, a djevojčica Sara dovoljno je ovladala vještinom da je počela svirati i na nedjeljnim misama. U svojim su glazbenim talentima stasale i djevojčice koje sudjeluju u župnom bendu mladih. Poznati su i drugi tribunjski pjevači koji su od nedjelje do nedjelje stasali upravo na koru crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Pokazalo se to i na petu korizmenu nedjelju, kada je Ženska klapa sv. Nikole animirala misno slavlje.
Obitelj Cvitan inače je jedna od tribunjskih obitelji koje su otvorene životu. Blagoslovljeni su s petero djece, posvjedočio je otac Ante Cvitan. »Moj je dojam da se u našem mjestu zadnjih godina ipak rađa nekako više djece. Vidimo to i na misama. Crkva je nama i duhovna potpora, ali i važno mjesto susreta, upoznavanja i razgovora s ljudima koji imaju slične poglede kao i mi, dijele sličnu otvorenost. Mi imamo petero djece, a znamo još barem nekoliko obitelji s troje ili četvero djece. Takvi nam susreti dolaze kao veliko ohrabrenje«, pojašnjava Cvitan i dodaje: »Nedavno smo u vrtiću upoznali i jednu obitelj koja je došla iz Njemačke. Rekli su nam da ih je na dolazak u Tribunj potaknuo jedan prizor upravo iz vrtića u Njemačkoj: njihovo je dijete bilo jedino među dvadesetak djece stranaca u grupi. Iako u inozemstvu i dalje postoje određene materijalne blagodati, takvo je ‘moderno’ okruženje i razlog zašto neke strance ipak počinju privlačiti sredine kao što je naša.«
Turistički vodiči, katalozi i putopisi o Tribunju često pišu kao mjestu iznimnih prirodnih i arhitektonskih ljepota koje »odmaraju dušu«. Nakon susreta s tribunjskom župom ta bi se misao mogla prereći u evanđeoskom ključu. Jer puno snažnije nego što to ljeti mogu učiniti more i sunce, pa i iznimne ljepote prirode i stare mediteranske arhitekture, u Tribunj privlači slika župne zajednice kao soli i svjetla koje u suvremeni svijet unosi okus i rasvjetljuje boje.
Župa Velike Gospe u Tribunju
