Plastika se proizvodi od nafte. Kada se zapali, plastika stvara otrovne plinove, mikročestice… Baš kao i zapaljena nafta. U vrijeme novoga zaljevskoga rata, kada se razaraju rafinerije, spremnici nafte, naftovodi i tankeri, onečišćenje okoliša mikroplastikom postaje sekundarna tema. Crno zlato u plamenu nikada ne će postati plastična vrećica. Pa i požari, poput onih u Osijeku i Zaprešiću, ili gorenje plastičnoga otpada na Jakuševcu tek su vatrogasne vježbe u odnosu na vulkane Bliskoga istoka.
Dnevna doza mikroplastike
Ipak ratovi ne mogu promijeniti istinu o mikroplastici. Izmjereno je da svaki čovjek u prosjeku proguta pet grama usitnjene plastike svakoga tjedna. To je sitan, često nevidljiv oblik plastike koji se kroz vrijeme, zrakom, hranom i vodom nakuplja u ljudskom organizmu. Plastika je postala svakodnevni meni modernoga čovjeka. No kada mikroplastične čestice postanu vidljive golim okom, kao u Iranu, Omanu ili Kataru, izloženost sprženoj plastici nije kronična, nego akutna ugroza zdravlja. Stanovnicima će se područja zahvaćenih ratom povećati masa dnevnih zalogaja plastike jer svaki je rat ekološka katastrofa.
Eksplozivni popis
Rasprave o količini plastike u zubnoj pasti ili teflonskom posuđu možda su prilično nevažne za stanovnike koji trenutačno žive pod oblakom, uglavnom crne ili sive boje, čađe, dima, mikroplastike, PM10 čestica… Oni sada plaćaju (ratni) ekološki porez, nešto poput Indijaca izloženih metil-izocijanatu nakon nesreće u Bhopalu (1984.), Talijana izloženih dioksinima u Sevesu (1976.), Japanaca izloženih živi ispuštenoj u Minamati (1950.) ili Ukrajinaca izloženih radioaktivnim česticama iz Černobila (1986.). No nije nužno da u vrijeme ratova muze šute. Podatci o emisijama i konzumiranju mikroplastike uvijek su korisni za zaštitu zdravlja ljudi.
Plastifikacija imunosnoga sustava
Najnoviji znanstveni rezultati opisuju i dokazuju kako se mikroplastične čestice nakupljaju u makrofagima, stanicama imunosnoga sustava (Immunity 2026, 59, 618). Makrofagi su stanice čistači, prva crta obrane kojom se štiti organizam od uljeza i otpada. To su prirodni usisavači koji proždiru bakterije, viruse i mrtve stanice. Nažalost, kada imaju priliku, proždiru i plastiku. Napunjeni mikroplastičnim česticama, makrofagi postanu siti i lijeni te ne obavljaju svoju osnovnu funkciju – da štite domaćina, da procesom fagocitoze uklanjaju patogene ili stanični otpad nakon upale.
Ugrožena muška plodnost
Justin Perry, imunolog iz Centra za rak »Sloan-Kettering« i glavni autor studije, tvrdi: »Otkrili smo i izmjerili koliko se mikroplastike nakuplja u makrofagima i kako ona remeti njihovu obrambenu funkciju. Tim su patološkim procesima zahvaćena mnoga tkiva i organi: pluća, jetra i testisi. To je jedan od mogućih činitelja povećane neplodnosti u muškoj populaciji.« Makrofagi nemaju enzime kojima bi otopili ili razgradili plastiku pa ona ostaje zarobljena unutar stanice. To dovodi do rasipanja energije, kroničnih upala i, naposljetku, do stanične smrti.
Ratne igre
Nakon raspada makrofaga samo mikroplastika ostaje »živa«. I ulazi u druge makrofage. Tako Pac-Man, koji u računalnoj igrici klizi kroz tkiva i proždire neprijatelja, postaje smetlar koji ne čisti ulice, nego stalno nosi vreće za smeće koje ne može nikamo baciti. Dok se u Perzijskom zaljevu ratovi vode dronovima i balističkim raketama, na staničnoj se razini rabe citokini, enzimski noževi, slobodni radikali… Makrofagi ratuju protiv patogenih uljeza, mikroplastika guši makrofage…
