UPOZNAJEMO BIBLIJSKE MOLITVE Isusova velikosvećenička molitva

Detalj slike »Posljednja večera« Danijela Dukića
Papa Franjo objasnio je u katehezama o molitvi kako je Isus Krist svjedok i učitelj molitve, ali i mnogo više. On je svojim rođenjem na Božić uspostavio jednu novu, duhovnu vezu ljudi s Bogom. U molitvi, mi se obraćamo Bogu Ocu u Isusovo ime, i on moli u nama.

Naš Gospodin svakoga se dana iznova povlačio na osamu gdje je bio nasamo sa svojim Ocem. Vidjevši ga kako moli, njegovi su učenici tražili da i njih nauči moliti. Tada im je dao nekoliko savjeta o tome kakva molitva treba biti i predao im molitvu Očenaša.

U molitvi – nikad sami!

Mi kršćani osjećamo da se u molitvi događa mistično sjedinjenje s Presvetim Trojstvom. Mi zapravo nikad ne molimo sami. Moglo bi se pojednostavljeno reći da svaka molitva odlazi Bogu Ocu, u Duhu Svetome i po Isusu Kristu. Isus je prisutan u svakoj molitvi i moli s nama, na neki način, kao naš svećenik. Npr. kad ljudi prikazuju svete mise na svoje nakane, oni predaju svoje molitve svećeniku koji ih polaže na oltar, kao njihova produžena ruka. Tako se i Isus Krist uključuje u svaku našu molitvu.

Isusov »osobni Očenaš«

Evanđelist Ivan prenio je u 17. poglavlju svojega evanđelja podulju molitvu koju mi u Crkvi zovemo Isusovom velikosvećeničkom molitvom. Ona nam pruža jedinstvenu priliku čuti kako je Isus molio za svoje učenike (i za sve nas) kod posljednje večere. Prije nego što će prinijeti samoga sebe kao žrtvu na križu za oproštenje grijeha, on se obratio svojemu Ocu molitvom za samoga sebe, za svoje učenike i za cijelu Crkvu.

Molitvu počinje riječima: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi Tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao.«

Ta Isusova molitva izriče posvetu, zagovor i blagoslov. Možda ćemo ju najlakše shvatiti kao Isusovu osobnu inačicu Očenaša. Na početku Isus moli za svoju uskrsnu proslavu, po kojoj se ispunja sve ono što molimo u prvom dijelu Očenaša: i proslava Božjega imena, i otvaranje vrata nebeskoga kraljevstva, i izvršenje Očeve volje.

Drugi je dio Isusov zagovor za njegove učenike i sve vjernike. Tu on svjedoči da je čuvao svoje prijatelje, dajući im Božju riječ koja ih je krijepila poput kruha svagdašnjega. Moli za jedinstvo kršćana, što podrazumijeva oproštenje grijeha, te zaštitu od Zloga, što također odražava smisao Očenaša.

I mi imamo misiju!

Mnogo je toga sadržano u Isusovoj svećeničkoj molitvi što se ne može ukratko objasniti, ali treba istaknuti zaziv za posvećenje i poslanje vjernika izražen u ovom dijelu molitve: »Kao što ti, Oče, mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe, da i oni budu posvećeni u istini.« Isus nam govori kako sebe moramo darovati Bogu da bismo mogli ostvariti misiju koju nam on povjerava.

Dotaknuli smo se nekoliko dijelova Isusove svećeničke molitve. Pozvani smo o njoj razmišljati čitajući ju u evanđelju, ali i s njom učiti moliti, odnosno razgovarati s Bogom koristeći riječi Sina Božjega, Isusa Krista, našega velikoga svećenika. Tu ćemo doživjeti da on zaista moli za nas, a mi molimo u njemu. I tako u svojem životu ostvarujemo potpunije jedinstvo, posvećenje i spasenje za koje je Krist molio i koje nam je svojom žrtvom omogućio.

Oče sveti, slavu koju si ti dao meni ja dadoh onima koje si mi dao: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.
Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.
Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.
(Odlomak Isusove velikosvećeničke molitve)
IZVORMak br. 4/2021.
Prethodni članakPSSST! Dnevna terapija tišine
Sljedeći članakSDS-ov DOSJE O BISKUPU STJEPANU BÄUERLEINU (2) »Bio je ekstreman protiv SFRJ«