Krajem kolovoza Kardinalski će zbor dobiti nove članove. Papa Franjo već ih je imenovao 29. svibnja na molitvi Anđeoskoga pozdravljenja, kreirat će ih 27. kolovoza na javnom konzistoriju, a među njima su tri pročelnika kurijalnih dikasterija. Od 20 imenovanih, 16 će ih imati pravo birati papu (i biti birani za papu), a najmlađi među njima je apostolski prefekt Mongolije mons. Marengo koji ima – moglo bi se reći – samo 48 godina. Zanimljivu je analizu za br. 23 njemačkoga katoličkoga lista »Christ in der Gegenwart« (Kršćanin u sadašnjosti) donio isusovac dr. Andreas Batlogg. Među budućim nositeljima purpura, što najmanje iznenađuje, dva su prefekta dviju kongregacija i voditelj vatikanskoga Guvernatorata: Lazarus You Heung-sik, Fernando Vergez Alzaga i Arthur Roche. Tu su i neki nadbiskupi (Marseille, Goa i Damao, Hyderabad, Rio de Janeiro). No tu su i prava iznenađenja, što je svojstveno za papu Franju, čime im se izražava počast zbog njihova služenja općoj Crkvi.
U oči svakako upadaju imenovanja kojima papa Franjo ponovno daje poseban naglasak, to jest njima ili »komentira ili pojašnjava neku situaciju« kao što je to slučaj imenovana Petera Okpalekea, biskupa Ekwulobije u Nigeriji, koji je prvo bio biskup u Ahiri (2012.), gdje je odbijen, pa je nakon interventa pape Franje 2020. premješten u Ekwulobiju. Slično je s imenovanjem nadbiskupa Manausa u brazilskim prašumama, franjevca Leonarda Ulricha Steinera, koji na tom amazonskom području ima vrlo važnu ulogu. Ili pak imenovanje nadbiskupa Hyderabada u Indiji Anthonyja Poola koji će postati prvi kardinal iz redova dalita, koji su nekad smatrani »nečistima« (»oni koji se ne smiju dodirivati«) i koji su bili i izvan hinduskoga sustava kasta. Ne treba zaboraviti, dodaje Batlogg u zagradama, da su samo dvojica od čak 31 nadbiskupa i 180 biskupa u Indiji daliti.
U San Diegu u Sjedinjenim Američkim Državama do sada nikada nisu imali kardinala. No pastoralni stil Roberta Waltera McElroya, posebno u raspravi o dijeljenju pričesti političarima koji zastupaju stajališta koja nisu u skladu s crkvenim naukom, imponirao je Franji. I biskup Coma do sada nikada nije bio kardinal, no naglasci iz pastorala zvanja Oscara Cantonisa svidjeli su se papi Franji. Upravo je tim imenovanjima dao signale, kaže Batlogg.
Preko salezijanca Virgilija Do Carlo Da Silve Istočni je Timor ušao u ekskluzivni krug onih koji mogu birati papu. Richard Kuuia Baawobr, biskup biskupije Wa i prijašnji generalni poglavar »bijelih otaca«, predstavljat će ubuduće Ganu. S Williamom Geh Seng Cheom, nadbiskupom Singapura, u konklavi će biti zastupljen i taj multinacionalni grad država. Nadbiskup Asunciona (Paragvaj) Adalbert Martinez Flores dobit će isto kardinalski biret, a najmlađi kardinal ima samo 48 godina. Kao što smo spomenuli, riječ je o Talijanu Giorgiu Marengu, koji je od 2020. godine apostolski prefekt u Ulan Batoru u Mongoliji.
Među novoimenovanim kardinalima njih je 16 u dobi od 48 do 77 godina pa će neki od njih daleko više od 10 godina, a neki čak i duže od 30 godina imati pravo sudjelovanja na konklavama. Četvorica novih kardinala zbog dobi ne će moći sudjelovati u izboru pape, ali je novim imenovanjima broj izbornika porastao na 132.
»Zaslužni crkveni službenici« bez prava izbora za papu i među novoimenovanim kardinalima su Jorge Enrique Jimenez Carvajal iz Cartegene (Kolumbija), Arrigo Miglio iz Cagliarija (Sardinija), isusovac i crkveni pravnik Gianfranco Ghirlanda s Papinskoga sveučilišta »Gregoriana« u Rimu, kao i bibličar Fortunato Frezza koji je kanonik u bazilici sv. Petra. Ghirlanda i Miglio u srpnju su navršili 80 godina, tako da ne mogu birati ni biti birani za papu. Ostala dvojica novih kardinala već imaju 80 godina.
Dr. Batlogg ističe da papa kardinalom imenuje onoga koga želi i da mu pri tome nitko ne može odrediti koga će imenovati, a koga ne će. Nitko mu ne može odrediti ni pravila prema kojima će imenovati nekoga te da pri tome razočarava ili mora razočarati one koji su stekli neke navike i misle da će automatizmom odabrati i imenovati ona (nad)biskupijska sjedišta koja su u povijesti bila – navodno – kardinalska, kao što su Venecija, Los Angeles ili Philadelphia.
U trenutku imenovanja Kardinalski je zbor imao 208 članova: 117 izbornika i 91 neizbornika, jer su stariji od 80 godina. Krajem kolovoza taj će broj porasti na 226, od čega će njih 132 moći u konklave. Pri tome je 11 kardinala izbornika bilo još iz doba pontifikata svetoga pape Ivana Pavla II., 38 njih iz doba pontifikata pape u miru Benedikta XVI., a papa Franjo u svojih je dosadašnjih devet godina pontifikata imenovao i kreirao 113 kardinala, od kojih njih 83 imaju pravo birati i biti izabrani za papu.
Zemljopisno gledano, projekcija je da bi 27. kolovoza Kardinalski zbor mogao izgledati ovako: Europa će imati 105 kardinala (od čega 54 s pravom izbora), Amerika 60 (38 s pravom izbora), Azija 30 (20 s pravom izbora), Afrika 27 (17 s pravom izbora), Oceanija pet (trojicu s pravom izbora). Očito je, dakle, da Europljani dugo već nemaju – kao što je to bilo uobičajeno – većinu. A to potvrđuje ono što Crkva jest i što želi biti: opća Crkva, Crkva koja živi i djeluje po cijelom svijetu, a ne Crkva koja je europska ili eurocentrična i ima tek svoje »ekspoziture« ili »izvozne krajeve« po svijetu, piše dr. Batlogg. Internacionalizacija, doduše, ne jamči automatski ni veću različitost kultura i teologija jer se većina kardinala ipak obrazuje u Europi (trenutačno), ali svakako stvara preduvjete.
Broj kardinala s pravom izbora ove će se godine još dodatno promijeniti jer ovih šest kardinala navršava ili su navršili 80 godina: Meksikanac Norberto Rivera Carrera (6. lipnja), Salvadorac Gregorio Rosa Chavez (8. rujna), Kolumbijac Ruben Salazar Gomez (22. rujna), Talijan Giuseppe Bertello (1. listopada), Francuz Andre Vingt-Trois (7. studenoga) i Oscar Andres Rodriguez Maradiaga (29. prosinca) iz Hondurasa. A već 2023. godine još će osam kardinala rođenih 1943. navršiti dobnu granicu i time ispasti iz kruga onih koji mogu biti birani za papu.
No valja dodati da svi kardinali – koji će biti stariji od 80 godina – time ne gube mogućnost i pravo sudjelovanja na pretkonklavama, na sjednicama i razgovorima o tome u kojem smjeru Crkva treba ići i ide, kao što se to dogodilo i 2013. godine, kada je izabran papa Franjo, a kardinali su se prije toga na svojim sjednicama pitali: Gdje je Crkva? Kamo treba ići? Kakvoga papu Crkva treba sada? A papa Franjo je do sada, kao što je vidljivo i iz njegove ustrajnosti oko sinodskoga hoda opće Crkve, uvijek poput sv. Pavla nastojao oko toga da se slobodno i odgovorno dođe do odgovora na ta pitanja, a ne da ona ostanu neodgovorena na »vrućem stolu«, smatra dr. Batlogg.
Nove kardinale Crkva dobiva 27. kolovoza. Neobičan je to datum. No baš zbog njega novi će kardinali 29. i 30. kolovoza moći sudjelovati na Konzistoriju koji je sazvao papa Franjo, na kojem će se raspravljati o njegovoj apostolskoj konstituciji »Praedicate Evangelium« sa svim kardinalima. I nemojmo zaboraviti: jedan od kardinala s toga konzistorija bit će jednom novi papa. No kako se pokazalo već puno puta: onaj tko u konklave ulazi kao papa, često izlazi kao kardinal. Papa Franjo ima 86 godina i na toj će službi, kaže dr. Batlogg, ostati »dok ide«. »Sa svojim stilom, o kojem se često raspravlja, utječe i na Crkvu i na Kuriju, na teologiju i pastoral – a taj utjecaj ide i dalje od njegova pontifikata«, zaključuje dr. Batlogg i završava: »Bogu hvala!«
