VJERNIČKA PREPOZNATLJIVOST U SVIJETU Molitva i djela pozlaćuju vjeru

Foto: Shutterstock

Sol, sitna bijela zrnca, poznata od davnina, korištena od davnina za poboljšavanje okusa i konzerviranje, cijenjena je i važna. Toliko važna da su se zbog nje vodili ratovi. Jedan od razloga francuske revolucije bio je velik porez na sol, koja je služila kao sredstvo robne razmjene: gram soli išao je za gram zlata. Gradovi na »putu« soli razvijali su se i rasli u svakom smislu. Rimski vojnici dio su plaće dobivali u soli, a Grci su za robove plaćali solju. U dubljoj analizi, sol je dostupna pa ju se ne doživljava kao nešto vrijedno nego kao nešto što se podrazumijeva.

Stoga je usporedba u Matejevu evanđelju o soli i svjetlu snažna poruka današnjemu svijetu. Biti okus u društvu koje poznaje dobit, profit, skupe tehnologije i eksploataciju svega i svih, koje se naziva liberalnim i poštuje različitost i demokraciju – nije lako. Često se čovjek izgubi u traganju za vlastitim okusom, tj. intenzitetom onoga što vjeruje i čemu se nada, da postane ono što mijenja, daje smjer, ukazuje. Ta usporedba poziva kršćanina da živi posvećenim životom, odgovorno i prepoznatljivo, a to nije lako, dapače čini se da je sve teže.

Usporedba kaže da su kršćani sol zemlje, ono zlato – dakle oni koji bi trebali davati okus svijetu, ljudima oko sebe, ondje gdje žive i rade, ondje gdje provode vrijeme. Bez vjerničkoga svjedočanstva svijet ne bi bio isti. Stoga Krist odgovorno i s povjerenjem daje zadaću kršćanima da budu sol ili zlato koje sja. Živeći po uputama Onoga koji je hodao zemljom, poučavao, govorio, činio – ne može se zalutati, nego samo biti svjetiljka. I sam je molio Otca za vjeru, mudrost, spremnost da do kraja izvrši zadaću. On je taj koji poučava jednako snažno i moćno danas kao i nekada. Riječ Božja se širi, ona soli svijet u njegovoj dobroti. Odavno znamo da nije kraj zemlje ondje gdje se mislilo da jest u vrijeme Isusova života na zemlji, ali Njegove su poruke i usporedbe suvremene. A još i svjetlo svijetu, usred osvijetljenosti koja zasljepljuje. Kristovo je svjetlo koje obasjava i daje smjer u mraku sebe i u mraku oko sebe. On je svjetlo svijeta koje tama ne obuzima. On je svjetionik u buri života. On je Put, preko Istine u Život! Molitva popunjava i dopunjuje vjeru poput ulja u svjetiljci, a djela je zasoljuju i pozlaćuju.

IZVORGlas Koncila br. 25/2018.
Prethodni članakZAŠTO NISU USPJELE RADNO-SOCIJALNE REFORME I referendumi su demokracija
Sljedeći članakISTAKNUTI ISELJENIK TONKO GAZZARI Neumorni promicatelj hrvatske kulture