Župljanka zagrebačke župe sv. Leopolda Mandića Voltino – Ljubljanica Petra Borošak voditeljica je kateheza za prvopričesnike, volonterka u SKAC-u, voditeljica je projekta »72 sata bez kompromisa« za Zagreb, a i članica je evangelizacijske skupine »Duhovni kutak«. Spremna je i za nove izazove na njivi Gospodnjoj. Kaže da ih jedva čeka.
Petra je rođena 20. rujna 1995. u Zagrebu. Njezini su roditelji, mama Tatjana, djevojački Dušak, i tata Davor Borošak, rođeni i odrasli u Zagrebu. Tatjana se više puta selila. Najduže je živjela na Vrbanima, a Davor je cijeli život proveo u istoj ulici na Ljubljanici. Upoznali su se u pizzeriji na Vrbanima, a vjenčali se 1995. godine u crkvi sv. Josipa na Trešnjevci.
»Moji su obrtnici«, pripovijeda Petra. »Mama je nastavila bakinim stopama pa su zajedno otvorile frizerski salon, a tata se 18 godina bavio ugostiteljstvom, dok nije odlučio promijeniti posao.
Danas je zaposlen kao voditelj poslovnice u jednoj firmi prehrambenih proizvoda. Prve godine braka živjeli su u potkrovlju tatine obiteljske kuće, a nakon rođenja moje mlađe sestre preselili smo se u novoizgrađenu kuću u istoj ulici koju je tata izgradio uz pomoć mojih djedova. Sestra Paula, rođena 1999. godine, studentica je četvrte godine psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Tijekom odrastanja sestra i ja postajale smo sve bliže, a odnos nam se najviše produbio nakon što smo obje počele volontirati u SKAC-u. Paula je osoba koja sluša druge i čuje ih, spremna je tražiti i ponuditi pomoć, a najsretnija je kada sitnicama razveseli drugu osobu.«
»Naša mala obitelj vrlo je povezana pa rado provodimo zajedničke trenutke oko obiteljskoga stola i na povremenim izletima. Roditelji su nam oduvijek bili potpora. Svojim su nam primjerom pokazali kako biti marljiv i kako pomoći onima koji su u potrebi. Mama je vrlo brižna, osluškuje potrebe i želje drugih, a ljubav pokazuje na konkretan način znakovima pažnje. Tata lako pronalazi zajednički jezik sa svakim čovjekom i ne srami se govoriti o svojim slabostima jer zna da Bog snagu usavršava baš po našim slabostima. Oboje su bili spremni na nesebično odricanje kako bi Pauli i meni osigurali bezbrižno djetinjstvo. Zajednički odlasci na nedjeljne mise u župu sv. Leopolda Mandića Voltino – Ljubljanica bili su moji prvi koraci odrastanja u vjeri. U župi sam danas aktivna kao voditeljica kateheza za prvopričesnike.«
»Polaskom u Osnovnu školu Ljubljanica upoznala sam svoju najbolju prijateljicu Katarinu. Ona je jedno od petero djece obitelji Šarić koja je u velikoj mjeri zaslužna za moj rast u vjeri. Uz Katarinu sam počela pjevati u župnom dječjem zboru, krenula na mise zornice i naučila moliti krunicu, a odrastanjem uz njezinu obitelj naučila sam o važnosti i snazi obiteljske molitve. Obje smo upisale XI. gimnaziju, u kojoj je vladalo obiteljsko ozračje. Uoči došašća i korizme u školskoj su knjižnici profesori vjeronauka i etike organizirali susrete na kojima smo se okupljali na zajedničku molitvu i pjesmu.
Ti susreti bili su početak zajednice ‘Duhovni kutak’ čiji su članovi danas većinom učenici koji su se okupljali u knjižnici, a voditelj je profesor etike i filozofije Stjepan Arnuš. Nakon što je ‘Duhovni kutak’ oformljen, dolazila sam na njihove otvorene susrete, ali zajednici sam se pridružila tek početkom 2020. Osim povremenih molitvenih susreta u školi, susreta katoličke mladeži i misa mladih u Palmotićevoj, tijekom srednje škole nisam tragala za Bogom i u to vrijeme nisam imala osobni odnos s njim. Nakon gimnazije upisala sam Učiteljski fakultet u Zagrebu. Vrijeme studiranja pratilo mi je volontiranje s djecom izbjeglicama, kao i kateheze o 10 Božjih zapovijedi koje je na Šalati držao vlč. Jakov Rađa. Kateheze su bile početak novoga razdoblja moga života u kojima sam samo zagrebala po površini i postala svjesna da ništa od toga što sam čula ne mogu živjeti sama bez Boga. Slijedile su kateheze o sedam znakova u Ivanovu evanđelju tijekom kojih sam započela graditi odnos s Otcem, pomalo otkrivala dubinu naše vjere i spoznala da svoju vjeru trebam živjeti u suradnji s Bogom i konkretno služeći bližnjima.«
»Diplomirala sam u srpnju 2019. godine, a krajem iste godine zaposlila sam se u OŠ Remete. Te godine također sam prvi put sudjelovala u projektu ’72 sata bez kompromisa’, najvećem volonterskom projektu u Hrvatskoj, koji u Zagrebu organizira SKAC Palma. Nakon projekta Paula i ja prijavile smo se u SKAC-ov volonterski centar sa željom da nastavimo volontirati tijekom cijele godine. Objema nam se svidjelo bivanje u SKAC-u pa smo rado pomagale gdje je to bilo potrebno. U SKAC-u sam imala priliku kušati Boga, učiti se jednostavnosti i domišljatosti pa sam počela tražiti i pronalaziti Boga u svemu. Ove godine Paula i ja bile smo dio organizacijskoga tima ’72 sata bez kompromisa’ – Paula je bila zadužena za tim koji ugovara volonterske akcije, a ja sam bila voditeljica projekta za Zagreb. Zahvalna sam što sam imala priliku biti dio projekta koji promiče volonterstvo i potiče mlade da konkretno žive svoju vjeru služeći u svojoj lokalnoj zajednici.«
»Nakon ulaska u svijet rada ušla sam u zajednicu ‘Duhovni kutak’ i tako postala radnica na njivi Gospodnjoj. ‘Duhovni kutak’ katolička je evangelizacijska skupina koja svojim pjesmama dotiče srca onih koji ih slušaju. Naše pjesme zapravo su molitva u kojoj Isus često dolazi u ona iskustva gdje su ljudi najranjiviji. U ‘Duhovnom kutku’ naučila sam da je zajednica druga obitelj u kojoj čovjek može pokazati svoje slabosti, a oni će ga voljeti i pomoći mu da prođe kroz teškoće. Tijekom prošle godine voditelj Stjepan Arnuš osmislio je za članove zajednice svojevrsnu formaciju koju mi nazivamo ‘školica’. U tom razdoblju kroz molitvu sam se sprijateljila s Isusom i ohrabrila sam se za svjedočenje o svojim iskustvima. Od rujna ove godine ‘školicu’ smo ponudili i onima koji nisu dio zajednice, a žele produbiti svoj odnos s Bogom. Neki od nas pratitelji su polaznicima te školice. Također, drugu subotu u mjesecu animiramo euharistijsko klanjanje u crkvi Presvetoga Srca Isusova u Vinogradskoj. Pridružiti nam se mogu svi koji god to žele.
Zahvalna sam Bogu što me pozvao na suradnju s njim pa s nestrpljenjem iščekujem ono što mi dalje priprema. Spremna sam mu se odazvati.«
