ŽUPA VELIKIH KONTRASTA I POTENCIJALA U SPLITSKOM SPINUTU Kamenu crkvu gradi živa Crkva iz »limenke«

Snimio: I. Tašev | Obnovljena je tradicija tijelovskih procesija, a za ovogodišnju su nabavljeni novi baldahin i zastava
Splitska župa u Spinutu pripada Katedralnomu dekanatu, a osnovana je 1974. godine. Danas ima između 6 i 7 tisuća ljudi, a blagoslov obitelji prima oko 1200 obitelji. Nedjeljom se slave tri mise u montažnom objektu, a vjernici očekuju izgradnju primjerene crkve u kojoj bi mogli slavili sakramente.

Splitski kotar omeđen s jedne strane brdom Marjan, a s druge pogledom na Kaštelanski zaljev ima i nekoliko jezičnih dilema: zvati ga Spinut, što je danas češće, ili Špinut, kako to običavaju stari Splićani. S druge strane i rođeni Splićani koji nisu živjeli u tom dijelu grada koji karakteriziraju brojne lučice, športski objekti i klubovi reći će da dolaze »na« Spinut, ali Spinućani gotovo uvijek govore da žive »u« Spinutu. No u toj četvrti punoj jezičnih dilema suglasni su da ime kotara potječe od spine, drača, i da žive u jednom od ljepših dijelova Splita budući da su nadomak središta grada. No Spinut je još uvijek jedna od rijetkih splitskih župa koje nemaju adekvatan crkveni prostor za okupljanje i slavljenje sakramenata: uz malenu starokršćansku crkvu iz 11. stoljeća vjernici svoj župni dom imaju u montažnoj crkvi, koju zovu i »limenka« ili »baraka«, postavljenoj 2003. godine kao privremeno rješenje koje se protegnulo sve do danas.

U šatoru sastanka

Župa Pohođenja Blažene Djevice Marije u Spinutu osnovana je 1974. godine, a prije toga teritorijalno je bila pod župom svetoga Križa – Varoš. Župi pripada između 6 i 7 tisuća stanovnika, a na popisu za blagoslov je oko 1200 obitelji. No, kako svjedoče aktivniji župljani, mnogi vjernici odlaze na nedjeljne i dnevne mise u okolne župe zbog neadekvatnoga crkvenoga prostora, iako postoji jezgra koja se uz župnika don Danka Kovačevića trudi osmisliti i provoditi razgranat vid pastorala.

»Riječ je o župi velikih kontrasta i velikih potencijala. Iskustvo iz moje mladosti naučilo me da kamenu crkvu gradi živa Crkva, da treba stvoriti živu crkvu, odnose, povezanosti da bi se moglo doći do armature. I osobno sam odrastao na splitskom Žnjanu i u župi smo imali identičan montažni objekt, tako da mi ona nije mrska ni odbojna i nije mi teško prihvatiti biblijsku ideju šatora sastanka. Zato i vjernici koji se uključe u župu osjete nakon nekoga vremena da je naša ‘limenka’ slika Crkve koja je na putu, slika šatora sastanka, zbog toga se ne trebaju osjećati manje vrijedni, nego to doživjeti kao dar«, kaže 40-godišnji župnik Kovačević, koji je u rujnu prošle godine stigao u Spinut, a ranije je godinu dana bio župni vikar na Škrapama te se pastoralno skrbio za bolesnike u bolnici Križine. Prije toga završio je ekonomiju i njegov životni put do svećeništva i ređenja prije dvije godine oblikovao se i dok je nakon završetka ekonomskoga fakulteta bio zaposlen kao financijski savjetnik u banci, a radio je i kao turistički vodič.

U župi se nedjeljom slave tri mise: u 9, 11 i 18 sati. Prošle godine u maticama je bilo zapisano 16 krštenja i 35 sprovoda. Ove se godine za primanje prve pričesti pripremalo 27 osnovnoškolaca, a za krizmu 25 srednjoškolaca.

Pohođenje kao pastoralno nadahnuće

Detaljnije opisujući župu, župnik Kovačević kaže da je Spinutu potrebna prva evangelizacija. »Ovdje nije pitanje nove, nego prve evangelizacije – jer velik broj ljudi ne ide u crkvu, u prošlosti je u četvrti bio snažan mentalitet prošloga režima. On je sada pomalo na zalazu pa je pitanje kako evangelizirati u vrijeme ravnodušnosti. Smatram da je došlo vrijeme kada Crkva nije mjesto masovnih okupljanja, nego zajednica zajednica, sve više postaje kućna crkva Pavla i Petra, Rima i Mediterana. Svećenik je pozvan na kapilarni pristup, odlazak na periferije – to je Spinut, iako se smatra jednom od elitnih splitskih četvrti. Spinut u duhovnom smislu tek treba rasti i procvjetati, iz stvorene jezgre ljudi koji su spremni osluškivati i graditi istinsko župno zajedništvo mogu se stvoriti velike stvari. Trudimo se biti ljudi susreta i slavlja, a ne ravnodušni promatrači iz lažne sigurnosti.«

Spinut je kao splitski kotar postao sve atraktivniji za iznajmljivanje i apartmane te su posljedično rasle cijene stanova. Stoga je riječ o dinamičnoj župi, s velikom dnevnom i tjednom fluktuacijom ljudi i župnik Kovačević sa svojim se vjernicima trudi osmisliti prikladan pastoralni model. Odlučili su se povezati sa 20-ak župa u Hrvatskoj koje nose isti naziv Pohođenja BDM, otići im u pohode, razmijeniti iskustava, organizirati dolaske i smještaj u Splitu jer – kako tvrdi župnik – njegovo ga je iskustvo rada kao turističkoga vodiča naučilo da ljudi imaju potrebu upoznati nešto novo, a čine to često izvan granica Hrvatske.

»Nadahnuće za pastoralni rad pronalazimo u naslovniku župe, događaju Pohođenja Blažene Djevice Marije. To je bogat i zahvalan događaj koji uključuje dvije trudnice i dva bračna para, pa se u župi može razvijati pastoral braka i zaručništva, s posebnim osvrtom na bioetičke teme, kao i pomoći mladima u biranju životnoga poziva. Vjerujem da se kroz pastoral športa, karitativne inicijative i kulturna događanja te preko suvremenih medija može inicirati otvaranje prema mladima za njihov veći angažman u Spinutu«, napominje Kovačević i ističe da je ove godine za mlade u župi bila dostupna formacija i susreti u sklopu »Exitus programa« za muškarce, a jednom mjesečno molitvena zajednica »IGNIS« s obližnjega studentskoga kampusa imala je svoje susrete posljednjega ponedjeljka u mjesecu.

Dnevni boravak župe

Otvoreno kaže da mu je kao svećeniku najteže doprijeti do ljudi, a osvrnuo se i na aktualnu situaciju djelovanja u doba pandemije koronavirusne bolesti. U montažnoj su crkvi, tako, tijekom cijeloga svibnja otvorili vrata za duhovni program u tri termina: ujutro je sat vremena bilo izloženo Presveto za osobnu molitvu, navečer se slavila misa, a u 20 sati molila se krunica. »Izolacija zbog virusa kao da je određeni broj ljudi ostavila u strahu ili indiferentnima ili su izgubili određene navike. Velik je izazov ljude otvoriti svijesti da je nedjeljna misa vrhunac i izbor svega kršćanskoga života. No korona nam je donijela i jednu lijepu stvar, okupili smo 12 apostola Pohođenja – koji bi trebali biti baza novoga pastoralnoga vijeća, a tijekom izolacije pomagali su u kriznim situacijama. U suradnji s UNISPORT ST-om i Studentskim centrom 70-ak ljudi s popisa starijih i nemoćnih župljana dobivalo je tijekom karantene pakete hrane. A apostoli su uz dostavu hrane pokazali veliku raspoloživost i u popravcima, održavanju i izgradnji župne infrastrukture«, svjedoči župnik Kovačević.

Upravo su mnogi takvi detalji prvi koji upadaju u oko i vidljivi su posjetiteljima crkve i župe u Spinutu: počele su se slavili nedjeljne mise na otvorenom u šumarku pokraj kapele, postavljena je oltarna slika u obliku draperije u montažnoj crkvi, nabavljeni su novi kipovi, župna zastava i baldahin za procesije, zahvaljujući sredstvima Splitsko-makarske nadbiskupije obnovljena je vodoinstalacijska infrastruktura u župnoj kući i vjeronaučnoj dvorani, u kojoj je napravljen i sanitarni čvor i mala kuhinja te je opremljena športskim rekvizitima za zabavu i učenje. »Velikodušnim darom župljana, prijatelja i mladih iz inicijative ’72 sata bez kompromisa’ uredili smo zelenu površinu kod župne kuće, vanjsku rasvjetu i ogradu, kako bismo od toga prostora u ovim deficitarnim uvjetima s prostorom u crkvi i oko nje učinili uistinu dnevni boravak župe koji je svima na raspolaganju«, ističe župnik Kovačević te naglašava da će se uskoro u župnoj kući otvoriti i župna knjižnica.

Legendarna sakristanka

U Spinutu već dugi niz godina, od osnivanja župe, djeluju školske sestre franjevke splitske provincije, koje u župu dolaze iz svojega samostana na Lovretu. Redovnica Tamara Bota vodi župnu katehezu za sve uzraste osnovnoškolske dobi do krizmanika, a s. Lidija Matijević zadužena je za liturgijsko pjevanje – vodi župni i dječji zbor i na toj je službi 12 godina.

»Naše su sestre okupile zbor još davno, promijenile su se već generacije pjevača. U zboru sve lijepo funkcionira, ima nas 15-ak, redovito u tjednu imamo probe, a pjevači su toliko revni da čak ni po najvećoj buri ne će izostati. Potrebno je i druženje za rođendane, imendane te rođenja djece i unučadi, kao i izlet svake godine. Što se tiče djece, najviše radimo s prvopričesnicima, naglasak stavimo na glazbeno darovitije, ali svi su dobrodošli. Želimo da im dolazak na probe i pjevanje na misi ne bude opterećujuće, da im to postane sastavni dio«, govori raspjevana redovnica koja je u župi tri dana u tjednu, a kako je zaposlena u Nadbiskupskoj gimnaziji, već se ustalilo da njezini učenici pjevaju muku na Cvjetnicu i Veliki petak u Spinutu.

Opisujući župu, s. Lidija – koja je surađivala s trojicom župnika: sadašnjim te bivšima Jurom Strujićen i Damirom Vuletićem – kaže da je Spinut naseljen vjernicima iz svih krajeva, nije izražena čvrsta tradicija jednoga kraja, ali suživot je vrlo harmoničan, nema rivalstva.

Jedna od »došljakinja« jest i predana župljanka, žena velika srca i raspoloživosti Katica Rimac (77), rodom iz Semeljaca kod Đakova, čiji je pokojni suprug Imoćanin. Već je 40 godina u Spinutu, u župi svaki dan otvara crkvu i priređuje sve za misu, mnogi je poznaju kao »legendarnu sakristanku«. Napominje da postoji vrijedan tim žena i obitelji koji se prema rasporedu brinu o čistoći kapele i montažne crkve.

Teški početci župe

Nadu da će dobiti adekvatan prostor molitve i okupljanja izražava i župljanin Lukša Regjo (49), direktor komunalnoga poduzeća »Čistoće« u Splitu. Kada je prije 15 godina doselio u Spinut, priznaje da mu je teško bilo priviknuti se na montažni objekt, jer došao je iz velike crkve koja ima svoju tradiciju i monumentalnost. »Prvih sam nekoliko godina odlazio u staru župu, teško je prilagoditi se, no naša montažna crkva poziva nas na pravi odnos prema vjeri, da vidimo što je to Crkva, živa crkva i zajednica vjernika koja nas sve potiče u rastu u vjeri, životu, pomoći i povezanosti. Imali smo dobre župnike, a sadašnji je unio novu živost i elan te oživio dosta aktivnosti«, kaže Regjo, koji je dio župnikovih suradnika koji pomažu u svemu. Među ostalim, pokrenuta je mjesečna kateheza za odrasle koja se do početka koronavirusa održavala u prostorima župne kuće.

Samih početaka župe, vremena kada je mala crkva zadovoljavala potrebe, sjeća se Ana Kalaš (37) koja se rodila, krstila i odrastala u Spinutu. »Početci ove četvrti i župe bili su dosta teški, nije bilo puno vjernika, dolazila sam u župu s braćom i sestrama te roditeljima. Tada nam je župnik bio sadašnji nadbiskup Marin Barišić, uredili smo okoliš oko kapele, održavali mise vani, a kasnije i u prostorima studentskoga doma i mjesnoga kotara za blagdane i veća slavlja. Odražavali su se vjeronauci, sastajali smo se u župnoj kući, igrali stolni tenis, imali smo puno aktivnosti, bili smo jako vezani uz župu jer je don Marin volio okupljati župljane oko Crkve. Bilo je to u vrijeme Caritasa i izbjeglica, puno je ljudi dolazilo – na to se usmjeravalo mnogo aktivnosti te su žene pomagale u održavanju crkve i stvorile su odnos kao da su tu oduvijek živjele«, napominje Ana Kalaš, po struci profesorica hrvatskoga i talijanskoga, a inače pjevačica u župnom zboru. Kaže kako je i danas župna zajednica jedna velika obitelj, a ističe kako su u siječnju za Dan svetoga djetinjstva organizirali scensko-glazbeni susret s klapama, zborovima, kostimiranjem Triju kraljeva.

U molitvi povezani preko aplikacije

U Spinut s Lovreta stigao je i župljanin Zlatko Gligo (62), koji se snažnije aktivirao u župi 2003. godine, a poticaj za to dobio je na slavlju beatifikacije Majke Terezije u Rimu. Tada se u njemu rodila želja da pomogne u župi jer više nije htio biti – kako svjedoči – »škovaca od župljanina«, misleći da će se snažnije angažirati u Caritasu. No tadašnji ga je župnik kao vlasnika građevinske tvrtke zamolio da sanira strop koji je pao u restoranu studentskoga doma, gdje su se slavile nedjeljne mise. Angažirao se i oko postavljanja »limenke« te se prisjeća kako su sve počeli raditi 21. studenoga, a na Treću adventsku nedjelju 2003. blagoslovljena je montažna crkva koja je došla s Neslanovca.

»Uskrsna svijeća ove će godine izgorjeti gotovo do križa, što znači da je crkva otvorena, ljudi dolaze i do tri puta dnevno. Korona je neke stvari učinila dobro, uveli smo jutarnje klanjanje, mise vani, Gospodin piše dobrim rukopisom i u trenutcima izazova i teškoća«, svjedoči Gligo i govori o pokretanju molitvene skupine – vijencu žive krunice u koji se uključilo 80 vjernika. Povezani su preko mobilne aplikacije, svaki se dan po različitim nakanama moli cijeli ružarij, a jednom mjesečno okupljali su se uživo. Kako svjedoče uključeni, to je duhovna snaga za rad.

Još jedan angažirani župljanin privatni je poduzetnik, ugostitelj Vedran Bošnjak (37) koji je cijeli život u Spinutu. Kaže da se najviše angažira za logističke poslove, redar je, skuplja milostinju, čitač… Obraćenje je, kaže, doživio na Taboru kod p. Zvjezdana Linića, a sada je aktivan u molitvenoj zajednici u Rudinama. »Uključio sam se sada i u apostole Pohođenja, pokrenuli smo se za koronavirusa, kada se nije moglo izići iz kuća. Usmjerili smo naše poslanje na pohod starijima i nemoćnima koji su posebno bili u opasnosti u ovim posljednjim tjednima«, ističe Bošnjak.

Izgradnja žive Crkve

Mnogo se u brojnim dosadašnjim planovima pastoralnih događanja računa i na župljanina Josipa Markotića, profesora bioetike na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, koji se prije četiri godine kao podstanar s obitelji doselio u Spinut. Djeca su mu se uključila u ministrante, dolaze na župnu katehezu, a on se angažirao u radovima oko dvorišta župne kuće. »Planiramo pokrenuti ciklus predavanja s bioetičkim temama koje su aktualne i bliske mladima, tu sam spreman dati svoj doprinos. U župi se mnogo govorilo o gradnji crkve, to je dobro i važno. No ono što me privuklo jest izgradnja žive Crkve, zajednice koja okuplja sve generacije – od djece do umirovljenika, koja je na raspolaganju i ima otvorena vrata i za mlade i za starije. Očito je da se sklapaju prijateljstva, povezanost, pomaganje«, kaže Markotić, čija supruga ponekad glazbeno animira večernje misno slavlje.

Inače, to je redovita zadaća članica vokalno-instrumentalnoga sastava, o kojem su više rekle Anita Bitanga, Mirta Tanasković, Klara Pehar i Anđela Rebić. Desetak pjevačica aktivno je već četiri godine, uz klavijature i violinu. Osim pjevanja na misama, zabilježili su i gostujuće nastupe u drugim župama u Dubrovniku, Šibeniku, Solinu, Vrgorcu te se na taj način povezuju.

Svakomu novomu napretku i rastu župne zajednice raduje se i Mirjam Grgić koja u župu dolazi više desetljeća te primjećuje da se u kratkom vremenu dosta napredovalo – u duhovnom, ali i materijalnom pogledu. Sjeća se i bivšega župnika Marina Barišića, za kojega kaže da je u Spinutu proživio teške i izazovne trenutke.

Mnogobrojni potencijali

Mnogi su župljani u razgovoru spominjali i njihovu inicijativu da upravo župa u Spinutu bude ona u kojoj će se u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji pokrenuti cjelodnevno klanjanje po uzoru na druge hrvatske gradove, poput Dubrovnika ili Rijeke. Ističu da bi to donijelo velik potencijal rasta župe, a kao prednosti crkve u Spinutu ističu povoljnu poziciju, mogućnost parkiranja, povezanost linijama gradskoga prijevoza… Zbog toga je i velik potencijal župe i po pitanju sabirnoga centra za kongresni vjerski turizam – jer su u blizini smještajni kapaciteti, ugostiteljski i rekreativni sadržaji, pastoral športa i duhovne rekreacije, mise i ispovijed na engleskom jeziku za turiste.

Stara crkva za moderni pastoral
Kult i obredi od starokršćanskih vremena upisani su u povijest Spinuta, a najvidljiviji su u crkvi koja je obnavljana nakon rušenja nekoliko puta – u 11., 17. i 20. stoljeću. Posljednje ranjavanje doživjela je 15. studenoga 1991. kada je mornarica JNA iz obližnje Lore bombardirala grad te je pritom znatno oštećena i kapelica. Geleri su probili lekcionar na stranici čitanja toga dana, a kao sjećanje na granatiranje taj je element ostavljen na vječni spomen u desnom krilu crkve. Crkva je obnovljena i stavljena u funkciju, no sada bi opet trebalo obnoviti krov, preslicu sa zvonom i jedan zid, no koronakriza je zaustavila financiranje. »Crkva je ukopana u zemlju, ima tu snažnu simboliku – da smo s Kristom ukopani da bismo izišli na novi život, kao da se pri ulazu u crkvu ulazi u grob, da bi se potom po otajstvu mise i uskrsnuća izišlo u novost života i svjetlost«, kaže župnik Danko Kovačević, pokazujući unutrašnjost u kojoj se nalazi ikona Gospe s Djetetom Isusom i splitskim suzaštitnicima sv. Dujmom i sv. Stašom, kao i kip sv. Marina s Raba, koji je posebno čašćen u San Marinu. Pastoralno je zanimljiv jer je bio đakon i pustinjak, a Spinut je smješten uz Marjan, veliku rekreativnu zonu gdje se traži mir i tišina pa se može razvijati duhovna rekreacija.

IZVORGlas Koncila br. 25/2020.
Prethodni članakSTOGODIŠNJAKINJA NA TIJELOVSKOJ MISI »Mladi, imajte više strpljenja«
Sljedeći članakNOVI POTRESI, STARI PROBLEMI Umijeće otežavanja provedbe dobrih projekata