65 GODINA BRAKA SUPRUŽNIKA JAKOPOVIĆ »Ne treba se srditi na supružnika zbog kojekakvih sitnica«

Terezija i Vilim Jakopović

U svijetu u kojem se mladi ili ne žene ili se ožene a da u dubini ponekad nisu upoznali svoja srca – pa onda brzo jedno drugomu okrenu leđa – bračni život koji traje već 65 godina prava je endemska biljka. Tako snažnim svjedočanstvom bračne ljubavi mogu se pohvaliti samo rijetki sretnici, a među njima su baka i djed Terezija i Vilim Jakopović iz sela Podgajca nedaleko od Križevaca. Vjenčao ih je dr. Stjepan Kranjčić 29. siječnja 1956. u crkvi svete Ane u Križevcima. Veliku obljetnicu sklapanja sakramenta ženidbe u ovogodišnjim su okolnostima, kako zbog pandemije tako i zbog toga što su slabije pokretni, proslavili u krugu obitelji, a pet godina ranije u Mariji Bistrici u svečanoj im je obnovi bračnih zavjeta »pomogao« mons. Zlatko Koren. »Mi stari ne možemo se nikako uklopiti u ovaj svijet. Nekad se znalo do čega se drži – prije svega se poštovalo Boga i čovjeka se držalo za riječ. A danas na svakom koraku netko u nečemu želi prevariti. Jednostavno nema povjerenja«, kažu supružnici Jakopović. Suprug se bliži 90. godini, a baka Terezija ima 82.

Iz njihova se braka rodio sin Zvonimir. Čitav svoj radni vijek kao marljivi seljaci proveli su u polju, prehranjujući se plodovima zemlje do kojih su došli prolijevanjem nebrojenih kapi znoja. »Živjelo se tada tako, od gladi do toga da smo jedva zadovoljili materijalne potrebe. Nikad ovdje nije bilo nekoga izobilja. Živjeli smo i u komunizmu i velik je na nas bio izvanjski pritisak. No mi i mnogi drugi vjeri smo pristupali otvorena srca. Duše su ljudi u naše vrijeme bile otvorene, čiste, iskrene… Danas je sve to obrnuto. Ima svega u izobilju, a sve se čini teško, nemoguće. Puno je i laži u današnjem svijetu«, rekao je Vilim Jakopović. Recept za tako uspješan i dug brak, kažu, vrlo je jednostavan: »Ne treba se srditi na supružnika zbog kojekakvih sitnica i odmah ga gledati ispod oka. U kući ne smije biti nikakve srdžbe. I naravno – ne smijemo zaboraviti koliko je prije svega važno međusobno poštovanje i prihvaćanje!«

IZVORGlas Koncila br. 6/2021.
Prethodni članakPORUKA PRIGODOM DANA POSVEĆENOGA ŽIVOTA 2021. Ne težeći za slavom, u životu za druge biti braća i sestre svim ljudima
Sljedeći članakNADBISKUP HOSER: Međugorje je mjesto »preusmjeravanja vodoravnosti našega života u okomitost«