Izložili smo kratku povijest bistričkog svetišta. Kako je ono bilo privlačno i nadaleko poznato neka nam posvjedoči primjer uzornog bistričkog hodočasnika Andrije Palkovića. On je hodočastio pješice u Mariju Bistricu iz Bačke, iz Sombora, tamo i natrag. U jednom pravcu trebalo mu je 9 dana. Do svoje 30. godine hodočastio je tri puta: 1766., 1779. i 1781.
Na deset stranica u Historiji bistričkih čudesa zapisano je svjedočanstvo Andrije Palkovića u kojem on iznosi svoje brige i nevolje života u kojima je osjetio pomoć Blažene Djevice Marije. U sedmoj godini života (1758.) teško je obolio. Roditelji su se zavjetovali Majci Božjoj Bistričkoj i obećali da će Andrija, ako ozdravi, sam hodočastiti u Mariju Bistricu. Brzo je ozdravio i već kao 15-godišnji mladić izvršuje zavjet 1766.
Dirljiv je događaj s njegovom kćerkom Marijom koja je u šestoj godini teško oboljela. Za njezino zdravlje molio se Majci Božjoj, čašćenoj u Mariji Bistrici. U svom pismu kaže kako je molio: »Oh, utišenje sviju žalosnih! Bl. Divice Marijo, pogledaj na moje žalosno srce i na tešku bolest diteta moga; usliši me i ditešce moje oslobodi od ove teške bolesti! … nikada više bolesti gore navedene na ditetu vidio nisam!«
Posvetili smo posebnu pažnju hodočasniku Andriji Palkoviću jer je on uzor bistričkog hodočasnika svojom čvrstom vjerom; svojom pouzdanom, ali skrušenom molitvom; svojim kajanjem; svojom molitvenom nakanom: »Daj mi od danas pravi put i bogoljuban život provoditi!«
Takvim duhom i raspoloženjem neka hodočaste i naši zagrebački hodočasnici noseći u svojoj molitvi ne samo svoje nakane nego i cijeli grad Zagreb, sve njegove stanovnike, da bude u glavnom gradu Hrvatske što više iskrene vjere, moralnog života, kršćanske sloge i čudesnih obraćenja.
Pomirenje s Bogom u skrušenoj ispovijedi hodočašću daje pravi smisao! Pođimo skrušeno, pobožno i s pouzdanjem u to sveto lječilište duša. Neka nas prati na putu sluga Božji Alojzije Stepinac, veliki bistrički hodočasnik!
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 39-41.
