IZMEĐU NARCISOIDNOSTI I OSJEĆAJA BEZVRIJEDNOSTI Čovjek je dar sebi

Foto: Shutterstock

U vremenu u kojem ljudi sebe doživljavaju ili krajnje narcisoidno ili krajnje bezvrijedno izazov je otkriti svoju pravu vrijednost, prihvatiti ju i prigrliti. Mnogi misle da je ljubiti sebe grješno, pa se u njima lome dvije krajnosti: jedna izranjena s osjećajem manje vrijednosti i druga koja blebeće o svojim uspjesima kako bi dobila potvrdu društva o svojoj vrijednosti i time umirila srce koje vapi za ljubavlju.

U Božjim očima

Također, vjernici sami sebe »uhvate« u trenu u kojem s lakoćom ljube i Boga i bližnjega. Ali kako ljubiti bližnjega »kao sebe samoga« – ako se sebe ne ljubi? Može li se ljubiti drugoga s rezervom prema sebi? Što ako je slika o sebi i time ljubav prema sebi – iskrivljena? Egoizam, oholost, sebeljublje iz knjiga o samopomoći potisnuli su ogledalo u kojem se čovjek može vidjeti kakav zaista jest – u Božjim očima! Da, gledati sebe Božjim očima: svoje postojanje, talente, smjer, poslanje. Svoje križeve, teškoće, mane i padove. Sve su to mogućnosti ako ih se gleda iz Božjega smjera. Mogućnosti kroz koje se zavoli – sebe u Božjem pogledu.

Mnogi ljudi u obitelji nisu dobili osjećaj voljenosti i željenosti. Ali Bog ih itekako voli i želi! Neke je društvo odbacilo kao manje vrijedne. Ali Bog ih je zamislio i vidi ih vrijedne na poseban način!

Mnogi ljudi u obitelji nisu dobili osjećaj voljenosti i željenosti. Ali Bog ih itekako voli i želi! Neke je društvo odbacilo kao manje vrijedne. Ali Bog ih je zamislio i vidi ih vrijedne na poseban način! Pokoji osjećaju neuzvraćenu bračnu ljubav. Ali neka se ne brinu – sama Ljubav ih ljubi!

Jedinstvena Božja čežnja

Tu neuništivu potrebu za ljubavlju, čovjeka onakvoga kakav jest – bez dokazivanja i pretvaranja – jedino može ispuniti Njegova ljubav, iskonska i čista. Ljubav koja obavija cijelo biće i daje mu pravi smisao. Ističe bit postojanja! Kako da u toj svakodnevnoj borbi oprosta sebi i otvaranja Stvoritelju čovjek ne zavoli sebe… kad jednom spozna da je upravo on Božja čežnja? Jedinstvena, dragocjena, neponovljiva.

Kako da ne upozna mir, spokoj i duboku sigurnost? Činjenica da je čovjek dar sebi… baca na koljena! Odbacuje svaki strah i sumnju u darovano tijelo, narav, dob i spol… i objeručke prihvaća duboku zahvalnost koja omogućuje voljeti ne samo ono što čovjek sada jest, nego i ono što će tek postati: onaj koji ljubi Boga i bližnjega kao sebe samoga.