Zakon o mirovinskom osiguranju uveo je člankom 92. kao novost posebno pravo na godišnji dodatak, neku vrstu nadomjestka za dosadašnje pakete jednokratnih pomoći umirovljenicima. Međutim to nije trajno pravo kako su to najavljivali predlagači, a nije ni 13. mirovina. Naime, sva mirovinska prava nabrojena su u članku 6. Zakona. To su pravo na: 1. starosnu mirovinu, 2. starosnu mirovinu za dugogodišnjega osiguranika, 3. prijevremenu starosnu mirovinu, 4. prijevremenu starosnu mirovinu zbog stečaja poslodavca, 5. invalidsku mirovinu zbog djelomičnoga gubitka radne sposobnosti, 6. invalidsku mirovinu zbog potpunoga gubitka radne sposobnosti, 7. privremenu invalidsku mirovinu, 8. obiteljsku mirovinu, 9. dio obiteljske mirovine, 10. najnižu mirovinu, 11. osnovnu mirovinu, 12. profesionalnu rehabilitaciju, 13. naknadu zbog tjelesnoga oštećenja i 14. naknadu putnih troškova u vezi s ostvarivanjem prava na profesionalnu rehabilitaciju.
Božićnica koja to nije
Dakle, nomotehnički godišnji dodatak nije svrstan u mirovinska prava. Zato se zakonodavac opredijelio za termin »godišnji dodatak« umjesto »13. mirovina«. Treba također upozoriti da nedostaje i riječ »trajni«. Prema tome, kako godišnji dodatak nije trajno pravo, znači da se može bilo kada ukinuti, kao što je i slučaj s dosadašnjim jednokratnim dodatcima. Zato je u istom članku u stavci 5. propisano da se taj dodatak na mirovinu isplaćuje tek u prosincu, i to jednokratno i bez donošenja rješenja. U slučaju donošenja rješenja davala bi se i mogućnost žalbe, dakle i preispitivanja prava.
Isplata u prosincu trebala bi sugerirati da je to neka vrsta božićnice. Tako je lukavo zaobiđen popularni naziv božićnica, što je bio sinonim za 13. mirovinu. Kako se dodatak isplaćuje jednokratno, i to u prosincu, nije riješeno pripada li taj dodatak i onima koji umru prije prosinca. Iz formulacije zakonskoga teksta članka 92. može se zaključiti da im ne pripada.
Pozornost treba usmjeriti i na stavku 4. citiranoga čl. 92. koja propisuje da odluku o vrijednosti (zapravo visini) godišnjega dodatka donosi Vlada. Dakle nisu propisani nikakvi kriteriji, nego je sve prepušteno diskrecijskoj ocjeni o stanju proračuna. Eventualno će biti nekakvi pregovori s umirovljeničkim strankama, sindikatima i maticama umirovljenika. Kako je njihova međusobna nesloga uobičajena, sve će se svoditi na prisvajanje zasluga tko više štiti umirovljenika, da bi konačno završilo polovičnim uspjehom s posebnim naglaskom na »razumijevanje i dobrotu« Vlade. Potvrdit će se ona narodna: tresla se brda, rodio se miš.
Oni s najnižim mirovinama dobivat će i najmanje dodatke
Navest ćemo još neka načelna zapažanja. U toj galami o tome tko se više brine za socijalnu sigurnost umirovljenika zaboravlja se da je svrha uvođenja godišnjega dodatka bila zaštita siromašnijih s nižim mirovinama. Dakle više bi trebali dobivati oni s najnižim mirovinama. Nažalost zakon propisuje kao mjerilo samo godine mirovinskoga staža. Dakle, za dulji mirovinski staž pripada veći dodatak. Kako se u mirovinski staž uračunava i povećani staž, najbolje će prolaziti oni s posebnim mirovinama, ali i oni koji su mirovine ostvarivali uz dokup staža. Oni s najnižim mirovinama sa 15 godina staža i oni s prijevremenim mirovinama dobivat će najmanje dodatke. Bit će kažnjavani i oni koji su otjerani u mirovine kao tehnološki viškovi ili zbog stečajeva i likvidacija poslodavaca. Razlike između niskih mirovina i visokih mirovina postajat će još veće. Buduće stanje moglo bi se prisličiti stanju iz poznatoga stripa »Alan Ford« u kojem glavni lik Superhik krade od siromašnih i daje bogatima.
