Godine između dvaju svjetskih ratova 20. stoljeća nalikovale su na današnje vrijeme; napetost je rasla i osjećala se slutnja mogućnosti krvavoga sukoba. Drugi svjetski rat dogodio se, a s njim i šoa, tj. holokaust, povijesna »peć« u kojoj je žrtvovano više od pet milijuna Židova. Godine 1931. Edith Stein, istaknuta filozofkinja iz židovske obitelji koja je kao 30-godišnjakinja postala katolikinjom, napisala je jedno od svojih najpoznatijih djela: meditaciju »Misterij Božića«. U njemu je vidjela jasnu poruku Božjega utjelovljenja. Jaslice vode križu i samo ako prihvati križ, čovjek može pobijediti s Kristom. Nakon samo dvije godine, kada je u Njemačkoj svim osobama nearijevskoga podrijetla zabranjeno javno djelovanje, Edith Stein je ušla u karmel i uzela ime Terezija Benedikta od Križa. I »Misterij Božića« i ime koje je odabrala kao da su nagovijestili njezino vlastito mučeništvo. U karmelićanskom habitu 1942. deportirana je u logor Auschwitz-Birkenau, gdje je ubijena u plinskoj komori. Blaženom je proglašena 1987., a 1998. svetom i suzaštitnicom Europe. U njezinoj knjižici »Misterij Božića« izražena je bit dramatičnoga betlehemskoga događaja, toliko aktualna i važna u današnje vrijeme.
»Stjepan, prvi mučenik, prvi koji je slijedio svojega Gospodina u smrt, i betlehemska i judejska dojenčad koju su brutalno poklali okrutni poslušnici, svima je njima mjesto oko Djeteta u jaslama. Što znači ova poruka? Gdje su sada radosni zvukovi nebeskoga zbora? Gdje je mirno blaženstvo svete noći? Gdje je mir na zemlji?«Edith Stein, Misterij Božića, 1931.
Jaslice vode križu
Misao o Božiću puna je čari, čak i za one koji nisu vjernici, početne su autoričine misli. Betlehemska je noć blažena i idilična. Međutim već dan nakon Božića Crkva odijeva crveno liturgijsko ruho, na blagdan sv. Stjepana prvomučenika. U liturgijskom pogledu pratitelji Djeteta u jaslama nisu tek vjerni pastiri, nego i mučenici – sv. Stjepan, sv. Ivan Krstitelj i pobijena nevina dječica. Znak je to da jaslice nužno upućuju na križ. Otajstvo dobra i otajstvo zla neraskidivo su povezani. Izlažući tu misao, Edith Stein podsjetila je na anđeosku pjesmu i njezin kontekst: »Mir ljudima dobre volje, ali nisu svi dobre volje«, zapisala je. »Stoga Sin vječnoga Oca mora napustiti sjaj neba jer je misterij zla obavio zemlju tamnom noću. Misterij Utjelovljenja i misterij zla idu zajedno«, pojasnila je.
Dijete Isus osmijehom i ručicama govori ono što će kasnije izreći riječi odrasloga čovjeka: »Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni.« I doista takvi su mu došli – betlehemski pastiri. Drugi pratitelji svjetla također kleče pred jaslicama: Marija, Josip, Elizabeta, Ivan Krstitelj, nevina dječica, ponizni kraljevi, prvomučenik Stjepan i ljubljeni učenik Ivan. Međutim s njima su u snažnom kontrastu oni koji mu ne dolaze: jeruzalemski učenjaci i kralj Herod. U tom je kontrastu cijela drama spasenja i propasti: »Tama je prekrila zemlju i on je došao kao svjetlo da obasja tamu, ali tama ga nije prihvatila. Onima koji su ga primili on je iskupio svjetlo i mir; mir s Ocem nebeskim, mir sa svima koji su poput njih djeca svjetla i djeca nebeskoga Oca, duboki unutarnji mir srca; ali ne i mir s djecom tame. Njima Knez mira ne donosi mir, nego mač. On im ostaje kamen spoticanja i sablazni protiv kojega se bore i bivaju razbijeni«, zapisala je buduća karmelićanka.
Izabrati između svjetla i tmine
Događaj betlehemske noći poziv je svakomu čovjeku da odabere između svjetla i tmine, kao što su to morali učiniti Kristovi suvremenici i njegovi prvi nasljedovatelji. »Sveti Ivan, mladić čistoga, mladenačkoga srca, slijedio je ne pitajući kamo, zašto. Napustio je očevu lađu i išao s Gospodinom svim njegovim putovima, čak do Golgote. ‘Slijedi me’ – to je razumio i mladi Stjepan. Slijedio je Gospodina u borbi protiv sila tame, sljepoće tvrdoglavoga nevjerovanja; svjedočio je za njega svojom riječju i krvlju; slijedio ga je u njegovu duhu, duhu ljubavi, koji se opire grijehu, ali ljubi grješnika, pa čak i u smrti posreduje kod Boga za ubojicu«, istaknula je Edith Stein. Sve one koji prihvate poziv Djeteta u jaslama možda čeka križ, ali ne i propast. Jer svojim utjelovljenjem Krist im je pripremio besmrtnost. »O divne li razmjene! Stvoritelj čovječanstva, uzimajući ljudsko tijelo, daje nam svoju božanskost. Zbog toga divnoga zadatka Spasitelj je došao na ovaj svijet. Bog je postao dijete čovječje kako bi ljudski rod mogao postati djecom Božjom«, pojasnila je misliteljica u svojoj meditaciji.
Odgovorimo li na poziv Djeteta
Nasljedovanje Djeteta vodi čovjeka na neizvjesne putove, na kojima ga konačno ne će snaći propast jer konačna je sudbina Djeteta Isusa slava. »Samo ovo znamo: onima koji ljube Gospodina sve se okreće na dobro. I uz to da putovi koje Gospodin vodi vode izvan ove zemlje«, poručila je Edith Stein. »To je početak vječnoga života u nama. To još nije blaženi ulazak u svjetlo slave. To je još uvijek tama vjere, ali više nije od ovoga svijeta; to je već stanje u kraljevstvu Božjem.« Zaključila je da je božanski život koji se rasplamsava u duši Svjetlo koje je došlo u tamu te da je upravo to misterij svete noći.
Jednost s Bogom
Na putu nasljedovanja Djeteta Isusa čovjek čudesno postaje jedno s Bogom i suputnicima. »Biti jedno s Bogom: to je najvažnije. Međutim iz toga proizlazi i drugo. Ako je Krist Glava, a mi udovi u Mističnom Tijelu, odnosimo se jedni prema drugima kao ud prema udu i svi smo jedno u Bogu, božanski život. Ako je Bog u nama i ako je Ljubav, ne možemo drukčije nego ljubiti jedni druge. Stoga je naša ljubav prema braći i sestrama mjera naše ljubavi prema Bogu. Ali ona se razlikuje od prirodne, ljudske ljubavi koja utječe na ovoga ili onoga tko nam može biti u rodu ili koji nam može biti blizak zbog veza temperamenta ili zajedničkih interesa. Ostali su ‘stranci’ koji nas se ne tiču, možda nam čak i svojom prisutnošću smetaju, tako da se ljubav drži što dalje. Za kršćanina ne postoji ‘stranac’«, poručila je Edith Stein.
Tri znaka Božjega Djeteta
»Time se dotičemo trećega znaka djeteta Božjega. Biti jedno s Bogom bio je prvi; da svi budu jedno u Bogu drugi. Treći: ‘Po ovome znam da me ljubite: ako čuvate moje zapovijedi.’ Biti dijete Božje znači ići ruku pod ruku s Bogom, vršiti njegovu volju, a ne svoju; staviti sve svoje nade i brige u njegove ruke i više se ne brinuti za sebe ili budućnost. Tada počinju sloboda i dobro raspoloženje djeteta Božjega. Pa ipak, kako ih malo istinski pobožnih, ili čak onih istinski herojskih i spremnih na žrtve, posjeduje«, primijetila je.
Pouzdanje u Boga
Plod predanja, koje je ljubav, pouzdanje je u Boga, zaključila je buduća karmelićanka, koja će i sama uskoro krenuti tim putom. Plod toga pouzdanja potpuna je sloboda. »Pouzdanje u Boga ostat će nepokolebljivo čvrsto samo ako je spremno prihvatiti iz Očeve ruke sve i bilo što. On je jedini koji zna što je dobro za nas. I ako su ponekad potreba i oskudica važniji od ugodnoga života, ili nesreća i poniženje od časti i ugleda, čovjek mora biti spreman i na to. Ako se to može učiniti, može se slobodno živjeti za sadašnjost i za budućnost«, zapisala je govoreći otajstveno o otajstvu Božića.
