U vrijeme globalne potjere za nalazištima rijetkih metala dobra je vijest za ljubitelje litijom bogatih ruda došla iz zapadne Srbije: u blizini grada Loznice u Jadarskoj dolini otkriven je jadarit, mineral koji sadrži litij, bor i silicij. Geološka istraživanja proveli su 2004. godine stručnjaci multinacionalne tvrtke »Rio Tinto«, koji procjenjuju da se u toj dolini nalaze rezerve veće od 150 milijuna tona jadarita. Tvrtka je od mjerodavnih ministarstava dobila dopuštenja za probna iskapanja i eksploataciju, sa srbijanskom je vladom potpisan memorandum o suradnji, a Europska je komisija proglasila projekt »Jadar« strateški važnim te je uvršten u Europski akt o kritičnim sirovinama.
Europski okupatori
Osim što omogućuje raznolikost opskrbe sirovinama ključnima za takozvanu zelenu i digitalnu tranziciju, bogato nalazište u dolini rijeke Jadra može smanjiti ovisnost Europe o uvozu te posebno o kineskim ucjenama i njihovu monopolu na globalnom tržištu. No petnaestak godina nakon prvih službenih dogovora između srpskih vlasti i vlasnika tvrtke »Rio Tinto« započeo je ekološki ustanak, otpor, prigovori i prosvjedi građana, zelenih aktivista, poljoprivrednika… Europska je unija proglašena okupatorom, a tvrtka je istjerana iz Srbije. Krajem prošle godine vlasnici su tvrtke odlučili zaustaviti sva eksperimentalna iskapanja i suspendirati projekt »Jadar«.
Doprinos znanosti
U javne rasprave o štetnosti i ekološkim posljedicama intenzivnoga rudarenja od samoga su početka bili uključeni srpski znanstvenici. Članovi Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU) objavili su zaključke prema kojima je eksploatacija litija neodrživa, a članovi Akademije inženjerskih znanosti (AINS) izrazili su zabrinutost zbog nepovratnoga onečišćenja podzemnih voda, mogućnosti poplava i raseljavanja stanovništva. Dragana Đorđević sa Sveučilišta u Beogradu sa svojim je suradnicima objavila opsežnu studiju o potencijalnim učincima rudarskih aktivnosti u dolini rijeke Jadra te zaključila da se radi o financijski neisplativu, a ekološki rizičnu projektu (Sci. Rep. 2024, 14, 17090).
Medvjeđa usluga znanosti
Taj rad, objavljen u uglednom svjetskom časopisu, postao je znanstveno opravdanje za sve ekološke prosvjede na ulicama srbijanskih naselja. Međutim prošle je godine taj rad povučen zbog pogrješaka u podatcima, analizama, interpretacijama i zaključcima.
Uredništvo je časopisa odlučilo ukloniti kontroverznu publikaciju, a autorima je ponuđena mogućnost da pripreme i pošalju novu studiju. Osim što je povlačenje rada osobni poraz znanstvenika i mrlja koju je teško obrisati iz životopisa, objavljena pa povučena studija medvjeđa je usluga onima koji žele (stručno) dokazivati ekološke posljedice potrage za litijem.
Tko je vlasnik istine?
U pritiscima za povlačenje te studije sudjelovali su i profesori Strojarskoga fakulteta i Rudarsko-geološkoga fakulteta u Beogradu, koji su upozorili uredništvo časopisa »Nature Scientific Reports« na kršenje znanstvenih načela. Tako profesor Aleksandar Jovović podsjeća: »U tom su radu objavljeni podatci koji ne odgovaraju istini ili se tako tumače da bivaju manipulacija, podižu zabrinutost, pa i paniku među ljudima koji žive u tom kraju.« Sličnu procjenu objavili su i urednici časopisa prigovarajući autorima da u studiji prekomjerno rabe »kauzalni rječnik«.
Kineski predatori
Nije isključeno da obje strane u sukobu zloupotrebljavaju znanost kao ambalažu za ekološki ili društveni aktivizam, za politička ili osobna stajališta. Očigledno je da prosvjedi protiv rudnika litija nisu samo averzija prema kompaniji »Rio Tinto« ili prema europskim integracijama, nego i prema aktualnoj srpskoj vlasti. Ta znanstvena predigra svakako koristi novim kandidatima za vlasništvo nad srpskim rudnicima litija – Kinezima. Iako s opravdanim prigovorima, čini se kao da zeleni aktivisti i pojedini znanstvenici (ne)svjesno obavljaju posao za interese kineskih tvrtki. Tako je, prije desetak godina, kineska tvrtka »Zijin« preuzela vlasništvo nad poznatim rudnicima u istočnoj Srbiji, u blizini gradova Bora i Majdanpeka. Snažno je pojačala eksploataciju, povećala površinu rudarskih operacija i sada poput »hijene« čeka ishod znanstvenih i ekoloških sukoba u zapadnoj Srbiji, u blizini grada Loznice.
Ako tvrtka »Rio Tinto« zauvijek napusti zapadnu Srbiju, prazan će prostor sa zadovoljstvom i velikim apetitom preuzeti tvrtka »Zijin«. Tada će se litij iskopavati prema ekološkim standardima kineskih vlasnika. Tada ne će biti važno što se kopa, nego – tko kopa.
