Isusova izjava kako bi čovjeku »bolje bilo da mu se mlinski kamen objesi o vrat i da bude bačen u more nego da sablazni jednoga od ovih malenih« (Lk 17,1) zabilježena je u svim trima sinoptičkim evanđeljima. Danas je posebno aktualna s obzirom na queer (eng. queer = čudan, nastran) i trans-pokret, koji koliko se kosi sa znanstveno dokazanim činjenicama, toliko svoje dogme želi poslužiti djeci, koja još ne mogu kritički procesuirati informacije. Teze da se »može promijeniti spol« i da postoji mnoštvo »rodnih identiteta« koji su fluidni, dinamični i (samo)konstruirani diljem svijeta šire se slikovnicama, predstavama, animiranim filmovima i programima »seksualne edukacije« već za vrtićku djecu. Ta je stvarnost prisutna i u Hrvatskoj.
Nakon što su u lipnju dvojica muškaraca u sklopu cirkuske predstave pred djecom u Taru na istarskom poluotoku simulirala seksualni odnos i »porod«, 12. srpnja u Zagrebu pred obiteljima s djecom trebali su nastupiti članovi kolektiva »Drag Kokošinjac«. »Leteći cirkus cabaret« naziv je programa najavljenoga u sklopu manifestacije »Kvart in my heart – Zagrebački kvartovi kulture«, koji je označen kao prikladan za sve uzraste, a trebao je biti izveden u javnom zagrebačkom parku Savica. U navedenoj predstavi, koja je ipak otkazana nakon dopisa udruge »Članak 64.«, trebao je sudjelovati Benrime Shortall, muškarac koji u nastupima odjećom i šminkom oponaša ženu, a član je kolektiva »Drag Kokošinjac«. »Drag-kraljice«, muškarci preodjeveni u seksualizirane i vulgarizirane žene, čije ženske atribute prenaglašavaju, u susjednoj Austriji čitaju slikovnice djeci u javnim knjižnicama. Dio je to širega pokreta koji je odjeknuo u uskliku »Mi smo tu, mi smo queer, dolazimo po vašu djecu!« skupine sudionika »Drag-marša« u New Yorku u lipnju 2023., u sklopu tzv. Povorke ponosa.
Poučavati dijete o spolnosti odraslih
Da bi propovijedanje queer–trans-religije djeci bilo moguće, nužna je njezina stručno-politička institucionalizacija. Njezin je preduvjet uvjeriti ljude da su djeca subjekti seksualnih prava, kako impliciraju Standardi spolnoga odgoja sastavljeni u Kölnu 2010. koji su neko vrijeme bili objavljeni na stranicama hrvatske Agencije za odgoj i obrazovanje. Tijekom posljednjih petnaest godina taj je dokument postao utjecajan na razvoj programa spolnoga odgoja u više europskih država. Dokument je kontradiktoran jer poručuje da djecu i mlade treba podučiti kako bi se poboljšalo njihovo spolno zdravlje i kako bi se odgovorno ponašala, a potom tvrdi da djeca već jesu seksualni subjekti koji mogu autonomno odlučivati o svojoj spolnosti. Dokument izrijekom kaže da je dijete »spolno biće od rođenja« te »se smatra neovisnom osobom«, kao i da spolni odgoj treba pomoći djeci i mladima da »samostalno određuju svoju spolnost i odnose«.
Tako se u Matrici koju su Standardi definirali za poučavanje u dobi do 4 godine pod informacijama kojima dijete treba ovladati navodi »uživanje i zadovoljstvo kad se dira tijelo, masturbacija u ranom djetinjstvu«, kao i »pravo na istraživanje rodnih identiteta«. Od 4 do 6 godina predviđeni su ishodi učenja »istospolni odnosi« i »različiti pojmovi obitelji«, a od 6 do 9 godina »osnovni pojmovi kontracepcije« i »bolesti vezane uz spolnost«. Pod vještinama je od 6 do 9 godina predviđeno »pričanje o vlastitim iskustvima i željama«. Od 9 do 12 godina djeca bi trebala detaljno učiti o svim metodama kontracepcije, »simptomima trudnoće« i »posljedicama seksa bez zaštite«, a trebali bi ovladati vještinom »učinkovite upotrebe kondoma«. Pod ishodom »svijest o pravima« za djecu od 9 do 12 godina navodi se »prihvaćanje spolnih prava za sebe i druge«. Od 12 do 15 godina naveliko se govori o reprodukciji i kako je spriječiti, a tu je i »rodni identitet i spolna orijentacija, uključujući i homoseksualnost i njezino otkrivanje« te tema »kako uživati u spolnosti na primjeren način« uz »razvijanje komunikacijskih vještina za siguran, ugodan seks«. Sa 15 plus treba učiti o temi »seks kao nešto više od spolnoga čina«, uz »slavljenje spolnih razlika« pod stavovima te »pravo na pobačaj« pod informacijama.
Seksualna pedagogija i pedofilija
Među autorima i organizacijama koje dokument citira uglavnom se ne nalaze znanstveni izvori, nego dokumenti međunarodnih organizacija poput Planned Parenthooda i UNESCO-a, a od stručnjaka su citirani Ken Plummer, Jeffrey Weeks i Gunter Schmidt koji su ne samo sudjelovali u javnim raspravama o pedofiliji, nego je Schmidt smatrao da je sposobnost djeteta za pristanak na seksualni odnos s odraslom osobom legitimno pitanje akademske rasprave. Ken Plummer, tvorac koncepta »intimnoga građanstva«, pedofiliju je smatrao društveno stigmatiziranim oblikom seksualnoga identiteta ili seksualnosti, a ne problemom zaštite djece od seksualnoga iskorištavanja. Seksualna pedagogija koju slijede navedeni autori dio je okvira kojim, tvrdeći da djeca imaju seksualna prava i pravo na informacije o seksualnosti, aktivisti za legalizaciju pedofilije opravdavaju svoje zahtjeve.
Što kaže znanost?
Prouči li se sadržaj, autori i izvori Standarda, postaje očito da se oni ne temelje na znanosti, nego na svjetonazoru koji seksualnost razumije kao područje užitka, eksperimentiranja, prava i osobnoga razvoja, pri čemu je izostavljen njezin relacijski i vrijednosni karakter. Temeljna je pogrješka i opasnost dokumenta što dijete promatra kao odraslu osobu.
Prema suvremenoj neurobiologiji i razvojnoj znanosti djeca zaslužuju posebnu zaštitu i vodstvo odraslih jer imaju smanjenu sposobnost samokontrole i procjene dugoročnih posljedica, kao i zato što mnogo teže od odraslih prepoznaju manipulaciju. Pristupi koji to poriču idu tako daleko da tvrde kako, ako nema uporabe nasilja, spolno općenje odrasle osobe s djetetom za dijete nije štetno, nego čak korisno, te da ono može dati pristanak, što je smatrao Helmut Kentler, njemački seksolog koji je stvorio okvir suvremene seksualne pedagogije u Njemačkoj. Uz njega je vezan skandal podupiranja pedofilije. Naknadne istrage koje su proveli Grad Berlin i Sveučilište u Hildesheimu zaključile su da je njegov projekt udomljavanja dječaka kod pedofila omogućio dugotrajno seksualno zlostavljanje djece. Kentler je ujedno, kao i seksolozi zlostavljači Alfred Kinsey i Wilhelm Reich, bio zagovornikom ranoga spolnoga obrazovanja. Suvremena znanost pokazuje upravo suprotno: do adolescencije spolnost je u latentnoj fazi, što omogućuje intenzivno učenje, odgoj i razvoj mozga. Upravo odgoj i povezanost koju djetetu pružaju roditelji koji su primarni odgojitelji, usporedno s razvojem mozga, omogućuje oblikovanje identiteta, samostalno donošenje odluka i samokontrolu u odrasloj dobi, pri čemu se spolnost integrira u dugoročne životne ciljeve i smislene međuljudske odnose. Također, prema velikom broju istraživanja, rani ulazak u spolne odnose, promiskuitet i tzv. rodna tranzicija maloljetnika – čemu Standardi izlažu djecu i mlade – povećavaju zdravstvene, emocionalne, društvene i psihološke rizike za negativne ishode s obzirom na dugoročno vođenje stabilna, uspješna i sretna života.
Za zdravo djetinjstvo, protiv seksualizacije djece
Protiv šokantnoga i neznanstvenoga sadržaja »seksualno-pedagoških« eksperimenata diljem svijeta bune se roditelji, udruge civilnoga društva i politički akteri, ali i dio LGB zajednice koji seksualizaciju djece prepoznaju onim što i jest – zlostavljanjem djece. Od »Les Mamans Louves« u Francuskoj, »No Secret Lessons« u Velikoj Britaniji i »Demo für Alle« u Njemačkoj do »Članka 64.« u Hrvatskoj brojni se roditelji diljem svijeta bore za zaštitu i zdravlje onih najmanjih koji su im povjereni – svoje djece.
