Izbori za novi saziv zastupnika u Hrvatskom saboru su završili, rezultati su poznati, to jest poznato je tko je uspio dobiti povjerenje glasača. Tijekom predizborne kampanje svi su mnogo obećavali. Neki su gubili svaku mjeru u davanju nerealnih obećanja, a drugi su se bojali prigovarati takvim nerealnim obećanjima da ne izgube naklonost dijela biračkoga tijela. Zato se sukob dviju vodećih stranaka pretvorio u sukob njihovih vođa pa se glasačko tijelo više opredjeljivalo za vođe nego za stranačke programe. SDP je pogriješio jer je prihvatio nadmetanje vođa pa je time smanjio mogućnost upoznavanja biračkoga tijela s promašajima vladajuće stranke. Naime HDZ-u je ostalo slobodno područje pozivati se na dosadašnje uspjehe, ali i najavu budućih uspjeha. Nasuprot tomu SDP se nije imao na što posebno pozivati jer nije bio na vlasti. Zato se moglo očekivati da će u sučeljavanju pobijediti dosadašnji vladajući, a to je Andrej Plenković. Kao spremniji, staloženiji i uvjerljiviji uspio je poentirati u svoju korist. Osim toga, premoćna pobjeda HDZ-a trebala bi biti jamstvo da u formiranju nove Vlade ne će biti velike međustranačke trgovine, a posljedično ni stvaranja novih ministarstava ni agencija s ciljem zadovoljavanja apetita raznih koalicijskih partnera.
Biračko je tijelo premoćnim davanjem povjerenja vladajućemu HDZ-u nagradilo dosadašnju politiku i jasno reklo da ne želi pretjerano skretanje udesno, ali isto je tako istodobno poručilo SDP-u kao dosadašnjoj i budućoj oporbi da njihova dosadašnja politika nije stvarna, a ni prava socijalna demokracija. Naime, u brojnim pitanjima odnosa prema radništvu i reformama u mirovinskom osiguranju, posebice glede opravdanosti postojanja II. mirovinskoga stupa, SDP nije uspio uvjeriti biračko tijelo da je njegova politika različita od politike HDZ-a. Zato je dio glasačkoga korpusa SDP-a apstinirao od glasovanja ili se priklonio novim, uvjetno nazvanim »lijevim« opcijama.
Usporedno s međusobnim nadmetanjima dosadašnjih političkih i ideoloških monopolista (HDZ i SDP), u sjeni toga sukoba razvijale su se dvije značajne lijeve i desne političke opcije, koje su svojim neočekivanim rezultatima najavile mogućnost zaokreta dosadašnjih politika. Jedna kao ozbiljna kritika navodno previše umjerenomu HDZ-u, a druga kao moguća alternativa previše mlakomu i neprepoznatljivomu SDP-u. Obje te opcije, iako različite u ideologijama i svjetonazoru, bit će u novom sazivu Sabora kontrola i korektiv politici HDZ-a, a najvjerojatnije će umanjiti ulogu SDP-a kao glavne oporbene stranke.
Nova većinska HDZ-ova Vlada, ali ipak višestranačka, bit će izložena žešćoj kritici jer će imati odlučujuću ulogu u preuzimanju odgovornosti u upravljanju Hrvatskom. Odgovornost će biti višestruka, osobito zbog predvidivih gospodarskih poteškoća izazvanih posljedicama pandemije, koja još prijeti. Zbog brojnih aktualnih problema, obećanja koja su davana, nova Vlada imat će trajno veliku odgovornost. Svi nešto traže, a nitko se ne namjerava nečega odreći.
Valja nabrojiti samo neke važnije probleme koje će trebati rješavati: 1) poljoprivreda je zapostavljena i ugrožena uvozom hrane, zbog čega selo propada iseljavanjima u gradove ili u inozemstvo; 2) treba osigurati novac za isplate novouvedenih nacionalnih mirovina pod nazivom »nacionalna naknada« (proračun treba puniti); 3) osigurati sredstva za mirovine HVO-a (također iz proračuna koji treba puniti); 4) osigurati sredstva za obveze preuzete za plaće učitelja i prosvjetnih radnika; 5) osigurati i obećanu minimalnu plaću i slično.
Ne može zadovoljavati uopćen odgovor da je to zakonska obveza državnoga proračuna jer svi takvi i slični izdatci neizravno ugrožavaju mirovinska prava redovitih umirovljenika i njihovo pravo na redovita usklađivanja, a istodobno dodatno obvezuju porezne obveznike. Dakle, trebat će se preispitati dosadašnje reforme uz istodobno donošenje programa kako poticati gospodarski rast i iskoristiti prirodne pogodnosti Hrvatske za proizvodnju zdrave hrane i ekološki čiste energije. Trebat će pojačati regionalni razvitak radi ostvarivanja ravnomjernoga izjednačavanja svih područja u Hrvatskoj.
Porezna politika mora se okrenuti smanjivanju obveza kako bi se stimuliralo zapošljavanje, a zaustavilo iseljavanje. Nije riješeno ni pitanje oporezivanja inozemnih mirovina, kojim se sprječava povratak hrvatskih građana iz inozemstva, koji imaju visoke mirovine (npr. Švicarska).
Sva ta pitanja za čija su rješavanja dana izravna ili neizravna obećanja trebat će se rješavati što brže, bez opravdavanja i bez pozivanja na nepredvidive objektivne okolnosti. U protivnom se Hrvatska ne će pretvarati u obećanu zemlju, nego će ostati samo zemlja obećanja. Zato je velika odgovornost nove Vlade, ali i oporbe, koja mora shvatiti da mora poduprijeti svaki dobar prijedlogu vladajućih ako je ostvariv, opravdan i u korist općega dobra za sve građane.
