DAR BOŽJI I ČOVJEKOV ODGOVOR Molitva kao prijateljski razgovor

Snimio: B. Čović

Osim što je dar Božji, molitva je i čovjekov odgovor i osobno nastojanje. Molitva nije samo milost koja se prima, nego i umjetnost koja se prakticira i uči. Besplatni dar prijateljstva Božjega zahtijeva čovjekov odgovor: nastojanje kako bi se uspostavio istinski dijalog, čemu potpomaže djelovanje Duha Svetoga.

»Teologalnom« prijateljstvu u vjeri i ljubavi nerijetko nedostaje psihička i osjećajna komponenta ljudskoga prijateljstva. Ali, zahvaljujući vjeri, molitelj može imati sigurnost u prisutnost Boga, koji ljubi i sluša, makar često u tamnom i bolnom obliku.

Sa stajališta vjernika molitva podrazumijeva sudjelovanje, raspoloživost i zauzet odgovor: »Nemojte se prestrašiti, kćeri toga – piše sv. Terezija Avilska – što je potrebno gledati na puno stvari da se započne ovo božansko putovanje, koje je glavni put za nebo… Oni koji hoće ići po njemu i ne stati do kraja, a to znači stići piti od ove vode života (kontemplacija), od velike je važnosti velika i jako čvrsta odlučnost da se ne stane, dok se ne dođe do ovog izvora.« S tim zahtjevnim i odlučnim tonom sv. Terezija ističe potrebu aktivnoga sudjelovanja molitelja u onom što ona naziva »prijateljski razgovor«. Prijateljstvo, u molitvi, ne znači spontanost, nego program života koji čitavu egzistenciju usmjerava k jednomu idealu: »biti sluge ljubavi«.

Molitva je odnos prijateljstva. Božje priopćenje i čovjekovo prihvaćanje vode k međusobnomu susretu trajnoga zajedništva na teologalnom i psihološkom planu. Isus ga kvalificira obilježjima najdublje ljudske ljubavi: ljubavi prema djeci, braći, prijateljima. Sv. Terezija to je prerekla prikladnim izrazom da misaona molitva nije ništa drugo doli prijateljski razgovor često nasamo s »Onim za kojega znamo da nas ljubi«. Po tako shvaćenoj molitvi čitav život treba postati prijateljstvo s Bogom, rast u tom prijateljstvu.

Molitva kao odnos prijateljstva poznaje afektivnu recipročnost ljudskoga prijateljstva, ali ne uvijek sa svim osjetnim svojstvima. Sv. Terezija nije nimalo naivna kad tumači taj odnos prijateljstva. »Teologalnom« prijateljstvu u vjeri i ljubavi nerijetko nedostaje psihička i osjećajna komponenta ljudskoga prijateljstva. Ali, zahvaljujući vjeri, molitelj može imati sigurnost u prisutnost Boga, koji ljubi i sluša, makar često u tamnom i bolnom obliku. »Videći koliko nam je važno posjedovati njegovo prijateljstvo i koliko nas ljubi, trpite tu muku da puno budete s onim koji je toliko drukčiji od vas. (…) Ono što mi možemo učiniti jest da nastojimo biti nasamo, i dao Bog da to bude dosta… zato da shvatimo s kime smo i što nam odgovara Gospodin na naše molbe. Zar mislite da šuti? Premda ga ne čujemo, dobro odgovara srcu kada ga molimo od srca.«

IZVORGlas Koncila br. 26/2018.
Prethodni članakMARINKO SOČE, PROIZVOĐAČ, OTKUPLJIVAČ I DISTRIBUTER POVRĆA I VOĆA Izraelski je model spas poljoprivrede i opstanak sela
Sljedeći članakLUKA DOMITROVIĆ, ŽUPNI SURADNIK NA JORDANOVCU »Važno je da se pomaže svojoj župnoj zajednici«