Velika Gospa, Gospojina ili svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije slavi se 15. kolovoza i tada brojni hodočasnici polaze u marijanska svetišta kako bi iskazali ljubav Bogorodici. Što nam ta svetkovina predstavlja, zašto se uopće slavi i zašto svoju povezanost s Marijom tako prisno ističemo i u svojim marijanskim pjesmama u kojima zazivamo »čuj nas, Majko, nado naša« ili joj iskazujemo čast pjevajući »Rajska Djevo, Kraljice Hrvata«?
Njezinu važnost otkriva nam i »Vatican News« koji piše: »U 12. poglavlju ‘Otkrivenja’ ili ‘Apokalipse’, posljednje novozavjetne i ujedno posljednje i zaključne biblijske knjige, piše: ‘I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda’ (Otk 12, 1).« Za Mariju se ističe i njezina pobjeda nad smrću, a njezino se štovanje uvodi nakon Efeškoga sabora 431. koji je sazvao car Teodozije II. Na tom je saboru utvrđeno i njezino novo ime – Bogorodica – jer je prema Duhu Svetomu rodila upravo Isusa Krista, to jest Bogočovjeka.
Ipak, njezina najvažnija vrlina po kojoj bismo trebali učiti jest poniznost. Marijino uznesenje poziva nas da prihvatimo svoju povijest i težimo za transcendentalnim vrijednostima. Isus nam je obećao svoje kraljevstvo, a Marija nam – kaže fra François-Xavier Bustillo iz Lurda – pokazuje put: »Činite što vam kaže« (usp. Iv 2, 5). Njezina poniznost i humanost, njezina dobrota, njezine uloge majke, žene, učenice i kćeri utjelovljuju sve ključne krjeposti života i usmjeravaju nas kako bismo se kroz njega trebali kretati. Nevažno je koliko smo »veliki« ili »mali«, naša djela trebaju i moraju govoriti za nas. Samo naša djela i naša srca mogu pokazati kakvi smo zapravo i kakav trag ostavljamo za sobom.
Dobrobit i milost koju pokazujemo drugima približavaju nas Bogu, a čak i malim djelima možemo postići velike rezultate. Ljepota života proizlazi iz višega od materijalnoga – izlazi iz načina na koji ga živimo, iz ljudi s kojim ga dijelimo i iz djela koja za njih činimo.
Stoga, u slavu Marije i sina njezina Isusa Krista, u slavu Duha Svetoga i samoga Gospodina, činite dobra djela. Posjetite marijanska svetišta, molite se za dobrobit i da vam podari snage i ljubavi za život. Širite svoju ljubav i humanost drugima, budite ponizni i ne očekujte ništa za uzvrat – budite dobri samo da biste bili dobri i to će vam biti nagrada.
Pet volonterki iz udruge »Kap Ljubavi« iz Tomislavgrada 23. srpnja stigle su u Benin. Predsjednik i voditelj udruge je fra Jozo Radoš, svima poznatiji pod nadimkom Đoka. Tomislava Dukić, Josipa Perković, Jelena Galić, Mara Čuić i Dražana Perković jedan će mjesec boraviti s djecom u sirotištu, a ispričale su nam kako izgleda njihov dan i koje aktivnosti s djecom točno rade.Svjetski dan humanosti slavi se 19. kolovoza, a njime se želi skrenuti pozornost na važnost humanitarnih aktivnosti i odati priznanje humanitarnim radnicima diljem svijeta koji pomažu onima u potrebi. Tim danom odaje se priznanje volonterima humanitarnih organizacija poput Caritasa te volonterima i zaposlenicima društava poput Crvenoga križa. Svjetski dan humanosti prilika je za zauzimanje za dobrobit i dostojanstvo svih ljudi pogođenih kriznim situacijama, ali i za senzibiliziranje javnosti o važnosti zaštite i brige volontera i zaposlenika humanitarnih organizacija. Neprocjenjivu vrijednost pomaganja volontera i humanitarnih radnika možemo potkrijepiti i poznatim biblijskim citatom: »Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga« (Mk 10, 43-44).
Prepoznavši važnost humanosti, Ujedinjeni su narodi 2008. godine proglasili 19. kolovoza Svjetskim danom humanosti u spomen na 22 humanitarna radnika koji su pet godina prije toga izgubili život u bombaškom napadu na sjedište UN-a u Bagdadu u Iraku.
Svrha je toga dana jačanje svijesti o važnosti humanitarnih aktivnosti i suradnje u ostvarenju plemenitih ciljeva, ali i odavanje počasti svim humanitarnim djelatnicima koji naporno rade u nerijetko teškim i opasnim uvjetima. Također, prilika je to za skretanje pozornosti vlada diljem svijeta na potrebu povećanja sigurnosti volontera i zaposlenika humanitarnih organizacija, kao i prigoda za prisjećanje na sve one humanitarce koji su izgubili živote obavljajući svoj posao. No govoreći o humanosti ne trebamo se ograničiti isključivo na humanitarne organizacije, nego promislimo i o širem aspektu. Loše se stvari uvijek događaju, ali u posljednjih nekoliko tjedana kao da nas je medijski prostor preplavio ubojstvima, prijetnjama, nesrećama s tragičnim posljedicama, ismijavanjem i izrugivanjem, a niz bi se mogao nastaviti u nedogled. Stoga se s pravom možemo zapitati što se to događa i gdje nam je kao društvu nestala humanost i empatija? Živimo u neizvjesnim vremenima u kojima je gotovo sve postalo nesigurno, a pridodamo li tomu još naučavanje modernoga doba prema kojemu je u središtu svega »ja« i briga za to »hoće li meni biti dobro«, jasno je da humanost nije u povoljnom položaju.
Ipak, ono što je u moru nesigurnosti i dalje ostalo sigurno jest Bog, a on nas uči ljubavi. Stoga smo pozvani isplivati iz sebičnosti i borbu za humanost započeti od sebe. Neka negativnost koja vlada u svijetu ne izvlači ono najgore iz nas, nego upravo suprotno – dokažimo da je teška vremena lakše prebroditi uz humanost.
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
