Zagrebačka gradska četvrt Podsljeme nalazi se u podnožju planine Medvednice. Resi je prirodna ljepota, bogata kulturna tradicija, čvrsta povezanost sa središtem hrvatske metropole, prirodna idila. U posljednje vrijeme javnosti su mediji predočavali dva kapitalna projekta u četvrti, »Merdijan 16« i zagrebačku žičaru. Upravo su ta dva objekta razdioba »duhovnih« središta, tj. dviju župa, jer dijeli ih samo cesta koja vodi prema Markuševcu. Žičara pripada Gračanima, a trgovački centar »Merdijan 16« je u župi sv. Petra i Pavla u Bešićima. Tako je u sjeni svjetlucava glamura smješteno duhovno središe, župa Bešići. Naselje se razvijalo i razvija, a danas zbog kapitalnih objekata pripada elitnoj zagrebačkoj četvrti. Proročki je zagrebački nadbiskup blagopokojni kardinal Franjo Kuharić 17. rujna 1979. dekretom osnovao župu, koja je odijeljena od matice župe Uznesenja Marijina na nebo u Remetama. Godinama su se za župu pastoralno skrbili karmelićani iz Remeta, a od 2001. župa je dobila svoga upravitelja, stalnoga svećenika. Današnji upravitelj župe je mr. Stjepan Petika. Smiren, a znanjem obogaćen radeći na Nadbiskupskom duhovnom stolu, župnik Petika gradi zajednicu koja ne ovisi o osobi, nego o župnom zajedništvu. »To je omanja župa koja se nalazi u Podsljemenu, a odijeljena je od Remeta«, navodi upravitelj župe mr. Petika. »Statistički gledano, u župi je 350-ak obitelji koje primaju svećenika za blagoslov. U njima živi oko 1600 župljana, vjernika, onih koji imaju poveznicu s Crkvom. Na neki način svi smo povezani kao obitelj, poznajemo se, razumijemo se i gradimo zajedništvo. Svakako valja napomenuti da je prostor skučen, počevši od crkve i parkirališta pa nadalje. Hvala Bogu, imamo dvorište pa za lijepa vremena mise su na otvorenom, posebice u vrijeme pandemije.
»Upravo taj skučeni prostor s jedne strane stvara teškoće, a s druge strane čuva ljudsku blizinu«, rekao je mr. Petika, koji »uigrani župni orkestar« potiho dopunjava mladim župljanima, otvara im prostor novih pastoralnih modela, s ciljem da odgovori na suvremene pastoralne izazove.
»Vremena se mijenjaju i logično je da treba uključiti mlade, dati im slobodu, formirati ih i uključivati, zapravo spajati generacije. Uz domaće stanovništvo, župu čine brojni doseljenici sa svih strana, a Crkva ih sve spaja u snažno zajedništvo. Kao i drugdje, i naša župa ima stanovite teškoće jer imamo više umrlih nego rođenih. U prošloj godini imali smo 15 sprovoda, a samo osam krštenja. Godinama nemamo ni jedno vjenčanje.« Upravitelj župe ističe da se to može promatrati i zbog nemogućnosti odgovarajućega prostora: nema parkirališta, a i crkva je mala. Župa je međutim posebno prepoznatljiva po križnom putu za osobe s invaliditetom na Bliznecu čija se pobožnost slavi na Veliki petak. Tekst je napisao varaždinski biskup u miru Josip Mrzljak, a napisan je i na brajici.
Crkva je spoj doseljenih i autohtonih ljudi, o čemu svjedoči glazbenica i voditeljica zbora Ljerka Pašalić. »Tu sam rođena, tu odrasla, školovala se te se udala u doseljeničku obitelj Pašalić«, svjedoči poznata hrvatska glazbenica, koja je trenutačno ravnateljica glazbene škole u Sesvetama. »Povezana sam s Crkvom od malih nogu, posebno s remetskim svetištem i župom kojoj smo nekad pripadali. Kad smo dobili svoju župu, od prvih sam se dana uključila u zbor u kojem pjeva petnaestak zboraša. Uvijek smo na raspolaganju za pastoralne potrebe jer su članovi zbora jedna od okosnica župne zajednice. Gradimo zajedništvo, slavimo liturgiju, ali imamo i naša privatna druženja, imendane, rođendane. Sudjelujemo u hodočašćima. Zbor je više od samoga pjevanja jer razmjenjujemo i životne probleme i teškoće. Smisao je slaviti Boga pjesmom, a istodobno graditi zajedništvo.«
Član župnoga zbora i župnoga ekonomskoga vijeća Jozo Čakalić rođen je u Požegi. Završio je ekonomski fakultet, otac je dvoje djece, kćeri Karle i sina Marka. »S obitelju sam u župi Bešići od 2004. te sam se od početka aktivno uključio u rad naše župe svetih Petra i Pavla«, navodi Čakalić. O Bešićima kaže: »To je dio Zagreba smješten pod Sljemenom i vrlo ugodna sredina za obiteljski život. Za većinu stanovnika Zagreba smo nepoznanica jer se nalazimo između većih četvrti i župa Remete, Gračani i Markuševec. Iako mala župa, krasi nas zajedništvo, otvorenost i spremnost za davanje zajednici dovoljnoga broja župljana da s veseljem i posebnim ponosom dolazimo na nedjeljne mise, organiziramo naše župne događaje povodom svetkovine sv. Petra i Pavla i općenito život župe. Posebno smo ponosni jer smo domaćini poznatoga zagrebačkoga križnoga puta za osobe s invaliditetom koji se svake godine, osim ove zbog koronavirusa, održavao na pješačkoj stazi Bliznec, kao i domaćinstva kod povratka pješaka s hodočašća u Mariju Bistricu. Naselje je miran kvart s obiteljima koje se najvećim dijelom poznaju, što ovomu dijelu grada daje posebnu draž i kvalitetu života.«
Komentirajući socijalnu sliku, Čakalić ističe: »Bešići su dominantno naselje obiteljskoga života bez većih gospodarskih subjekata ili proizvodnih pogona. Ovdje ljudi žive, a rade u svim dijelovima Zagreba. Struktura stanovništva pokazuje da je to dio grada u kojem svi vrlo rado žele živjeti – stariji radi mirnoga života, a mladi zbog lake mobilnosti. Zasigurno u naselju ima i osoba odnosno obitelji koje trebaju pomoć drugih i tu se i župa uključuje sa solidarnim prilozima i pomoći potrebitima.«
Čakalić je u župi uključen u župni zbor od svoga dolaska, a član je i župnoga ekonomskoga vijeća. »Uključujem se u sve aktivnosti župe, a svake godine kao pješak sudjelujem i u tradicionalnom hodočašću od Bešića do svetišta Majke Božje Bistričke i nazad.« Govoreći o budućnosti Bešića, navodi: »Naravno ni Bešići se ne mogu obraniti od trenda rasta i izgradnje stambenih objekata, no s obzirom na to da je dio naselja ipak u zoni ograničene gradnje, možda ne ćemo izgubiti dušu obiteljske četvrti. Već izgradnja novoga trgovačkoga centra donijela je novu dinamiku, a završetkom i početkom rada nove žičare zasigurno ne ćemo biti više pošteđeni novih prometnih gužva, što nas baš ne veseli. Ali to je cijena rasta i razvoja svakoga grada, pa tako i našega Zagreba. Nadalje, s obzirom na okruženost trima većim župama i ograničenje rasta naselja, mislim da nam je sadašnja crkva optimalna, a posebno smo ponosni na naš ljetni oltar i uređeno crkveno dvorište gdje od ranoga proljeća do jeseni slavimo mise. Uz pomoć Grada Zagreba obnovili smo crkvu, dodali joj nove sadržaje koji su bili potrebni te osigurali sanitarni čvor na župnom posjedu. Što se tiče dolazaka u crkvu, uglavnom dolaze iste osobe jer je dio stanovnika koji se kasnije doselio zadržao naviku odlaska na misu u neku ‘gradsku’ župu. Važno je da zadržimo kvalitetu međusobnih odnosa i pastoralnih događanja koja obogaćuju život svake župe, pa i naše. Mislim da je najveće dostignuće naše male župe to što smo se povezali kao ljudi koji su se spremni odricati svoga slobodnoga vremena i dati ga u funkciju rada za župu.«
U župi je od početaka aktivna obitelj Brajković koja ondje obitava već sedam desetljeća, o čemu svjedoči član župnoga ekonomskoga vijeća Robert Brajković. »Moj pokojni djed Janko Brajković bio je jedan od osoba koje su zajedno s karmelskom zajednicom iz Remeta krenuli u projekt crkve u Bešićima. Kao obitelj uvijek smo blizu karmelskoj duhovnosti koja je formirala cijelu našu obitelj.« Ekonomski vijećnik Brajković u komentiranju socijalne slike ističe da većina obitelji ima normalan srednji standard. »Perspektiva Bešića je široka i nadam se de će pogled mnogih ljudi biti prema Kristu i da će ljudi raditi nebo jedni za druge tu gdje svi živimo. Uz dobro duhovno vodstvo i angažman barem određenoga dijela župljana koji vole Boga bit ćemo zanimljivo i postojano mjesto na kojem će ljudi nalaziti Boga.«
Aktivni bešićki župljanin dvadesetpetogodišnji Ivan Pašalić diplomirao je elektrotehniku na FER-u, a zaposlen je u »Končaru«.
»U župi sam orguljaš od 2013. te voditelj zbora mladih od 2014. Od ove sam godine i član pastoralnoga vijeća«, navodi Pašalić. »Osim zborova u župi, voditelj sam muškoga pjevačkoga sastava ‘Stepinac’ koji okuplja 12 mlađih muškaraca iz nekoliko župa: većina je iz župe Gračani, jedan prijatelj je iz župe Ksaver i ja iz Bešića. Živim s roditeljima i bratom. Imamo veliku širu obitelj jer tata ima osmero braće i sestara, i u odličnim smo odnosima s rođacima i s njegove i s mamine strane. Mama je djevojački Belić iz Gračana. Mnogi od njih žive u našoj župi ili u susjednim Gračanima.« O povezanosti mladih sa župom Pašalić ističe: »Kao i drugdje, i našu župu muči problem zadržavanja mladih. Mali broj mladih ostaje u crkvi nakon potvrde, no dobro je da od onih koji ostanu većina budu redoviti i aktivni u župnom životu. Iz moje generacije krizmanika, dakle 2009., samo smo dvojica redovito na misi i obojica smo aktivni u župi. Preostalih 20-ak nažalost nema ili se pojavljuju tek prigodno. Slično je i s drugim generacijama, velika većina ‘nestane’, tek manji dio nastavlja i dalje dolaziti u crkvu. Što se tiče aktivnosti mladih, osim zbora mladih koji čini 15-ak aktivnih članova, u zajednici imamo još nekoliko mladih. Iako je Susret hrvatske katoličke mladeži koji je trebao biti u Zagrebu u svibnju odgođen, mi smo započeli s pripremama, održali nekoliko pripremnih kateheza, sami smo izradili i podijelili po sandučićima letke u kojima smo pozivali župljane i susjede da prime mlade u svoje domove tijekom susreta. Ipak, uskoro ćemo nastaviti s našim katehezama. Za domaćinstvo se prijavilo 26 obitelji koje su bile spremne prihvatiti 80-ak mladih, što mislim da je lijep broj za našu malu župu.«
Pašalić ističe da u župi nemaju neku formalnu zajednicu mladih, npr. vjeronauk za mlade ili molitvenu zajednicu, nego uz probe zbora mladih dolaze i takve aktivnosti u kojima onda sudjeluju i drugi mladi koji nisu članovi zbora. Mogu reći da redovito poslije probe zbora imamo druženje, na koje dođu i oni koji nisu u zboru. Župnik nam u našem ormariću uvijek nadopunjava zalihe hrane i pića za takve susrete. Na pripremne kateheze za Susret hrvatske katolike mladeži zvali smo i krizmanike i druge mlade koji dolaze u crkvu, a nisu dio ‘proširenoga’ zbora, ali nažalost baš i nije bilo odaziva. Osim tih aktivnosti, mladi u župi sudjeluju u akcijama čišćenja, održavanja okoliša, pripreme i pospremanja svega što je potrebno za sv. misu na otvorenom i sl. K tomu, redovito sudjelujemo u raznim događanjima za mlade izvan župe: hodočašću mladih na Mariju Bistricu, susretima hrvatske katolike mladeži, susretima u duhu Taizea, »72 sata bez kompromisa«, arhiđakonatskim susretima mladih.«
Ferovac i orguljaš Pašalić uz gimnaziju je završio i srednju glazbenu školu (klavir). Godinu kasnije preuzeo je vođenje zbora mladih i otada svira na obje nedjeljne mise. »Zbor mladih u Bešićima nastao je početkom 2007. godine kao jedan od plodova netom u Zagrebu održanoga europskoga susreta mladih u duhu Taizea. Tadašnja je generacija krenula jako aktivno i s velikim brojem članova, dakle bilo nas je više od 20, i sigurno u kasnijim godinama nismo bili ni blizu tomu broju. Nakon nekoliko je godina došlo do smjene generacija pa smo na neki način počinjali ispočetka. Recimo 2014. godine, kad sam preuzeo vođenje zbora, bilo nas je samo petero. Bogu hvala, sada zbor čini okosnicu aktivnosti za mlade u župi. Možda smo pomalo neobični jer naš zbor mladih posljednjih nekoliko godina pjeva uz pratnju orgulja, osim na slavljima prve pričesti i krizme kad pjevamo uz klavir, gitaru i flautu te se trudimo podjednako pjevati tzv. ‘pjesme za mlade, šansone’ i pučke pjesme i korale iz Hrvatskoga crkvenoga kantuala.«
Mladi župljanin Pašalić ističe da u župnom hodočašću na Mariju Bistricu zajedno sa susjednim župama Remetama i Gračanima sudjeluje velik broj župljana, među kojima ima i onih koji nisu redoviti na misi u Bešićima. »Mladi sudjeluju, čini mi se, svake godine u sve većem broju. Na Mariji Bistrici prvoga dana hodočašća ustalila se praksa da na misi zajedno pjevaju zborovi mladih svih triju župa. Također se pridružujemo velikomu zboru svih župa na zavjetnoj misi drugoga dana hodočašća. Na povratku s hodočašća običaj je da zajednički doček pješaka iz Remeta i Bešića bude kod nas u Bešićima pa i mladi sudjeluju u dijeljenju hrane i pića i pospremanju. Posljednjih godina također redovito sudjelujemo i u hodočašću mladih Zagrebačke nadbiskupije na Mariju Bistricu u rujnu.«
O tome koliko su Bešići po mjeri života današnjega mladoga čovjeka, zapravo kako gleda na odlazak mladih, Pašalić kaže: »Bešići su, kao i okolna naselja, na neki način selo u gradu. Većinom se ovdje nalaze kuće s dvorištima koje su odlične za odrastanje. Ulice su uglavnom mirne. U naselju ili vrlo blizu imamo sve što je potrebno. Javnim prijevozom vrlo lako i brzo dolazimo u središte grada, a autom još i brže. S te strane su Bešići jako lijepo naselje pogodno za sve generacije. Problem eventualno mogu biti visoke cijene zemljišta, kuća i stanova jer se ovaj dio grada iz nekoga razloga smatra ‘elitnim’, a nema previše prostora u građevinskoj zoni.«
»Naša mala crkva ima svojih prednosti i mana. Najveći je problem manjak prostora, zbog kojega dio vjernika s područja župe radije odlazi u druge crkve. Problem s malim prostorom posebno je izražen u uvjetima pandemije jer uz pridržavanje propisanoga razmaka u crkvu stane jedva 20 ljudi. Zato su blagodat mise na otvorenom. No meni je baš u toj posebnosti malene crkve, koja je nekada bila mlin, draž naše župe. Takav prostor omogućava da svi budemo bliži jer crkva je lijepo i skladno uređena iznutra i izvana i u njoj se čovjek stvarno može osjećati kao kod kuće. Veći bi prostor svakako bio veliki plus na funkcionalnoj razini, još kad bismo imali dvoranu za vjeronauk, probe i druženja, no možda bi se izgubio taj čar malene župe sa srcem i dušom. Mislim da većina župljana tako gleda na našu crkvu. Ne bismo se žalili da imamo veću crkvu, no vjerojatno bismo bili pomalo žalosni kad bismo izgubili ovu koju imamo sada. Naša je i prirasla nam je srcu.«
Ivan Vnučec odrastao je u obitelji sa starijim bratom i mlađom sestrom. Po zanimanju je inženjer prvostupnik elektrotehnike. »Prije tri godine priključio sam se zboru mladih, a službeno sam i član župnoga pastoralnoga vijeća«, svjedoči Vnučec. »Neslužbeno sam uključen u sve aktivnosti župe, od pastorala do logistike. Župna je zajednica ponajprije mjesto zajedništva gdje nam je zajednički nazivnik Krist, a zatim je i mjesto molitve i duhovne okrjepe jer Krist kaže: ‘Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja.’ Prvo zajedništvo, a onda molitva.«
O tome koliko mlade zbližava zbor kaže: »Najviše je naglasak na druženju, a zatim se tu i tamo nešto i otpjeva. Svake subote navečer desetak članova zbora okupi se unutar prostora crkve. Na brzinu uvježbamo ono što mislimo otpjevati sutra na misi, a zatim brže-bolje odjurimo po slatkiše i sokove koje nam kupe dobre bake naše župe te se družimo nerijetko i do jutarnjih sati uz razgovor, igre i gitaru.« U promišljanju o budućnosti ističe: »Budućnost mladih u Bešićima zapravo je budućnost mladih u Zagrebu. S gospodarskoga aspekta tu zapravo nema većih problema jer grad daje sigurnost radnih mjesta, no gradu nedostaje taj duhovni aspekt. Naravno da Zagreb pruža mnoštvo duhovnih zajednica i tu smo vrlo dobri, ali ne manjka mjesta gdje mladi duhovno i tjelesno propadaju, a to su kladionice, birtije, noćni klubovi i slična mjesta. Uvijek se sjetim romana ‘U registraturi’ u kojem mladi Ivica dolazi u grad i pozdravlja ljude na ulici s ‘Hvaljen Isus’, a ljudi mu uzvraćaju mrskim pogledom. Ta scena mnogo govori o gradu.«
Brojne generacije odgojila je vjeroučiteljica Davorka Jurić. »Kada je u Remetama počeo sustavni studij duhovnosti – 2006. postala sam njegova polaznica«, navodi vjeroučiteljica. »Na tim bogatim predavanjima, produbljujući svoje znanje i vjeru i kroz spoznaju – da svećenici trebaju pomoć laika, gdje god je to izvedivo, ponudila sam našemu župniku Petiki svoju pomoć kod vjeronauka za aspirante za sakrament potvrde. Kako sam bila razrednik i nastavnik u srednjim školama – rad s mladima nije mi stran, naprotiv – ispunjava me osobitom radošću i zadovoljstvom. Osam generacija mladih bilo je uključeno u te pripreme. U tim, za njih osjetljivim godinama najvažnije mi je da mladi bolje upoznaju Isusa, da ga zavole i produbljuju ljubav prema njemu. Nije to uvijek lako – neki su iz ranjenih obitelji, nekima je život već dosad priredio ne baš laka iskušenja, ostali su bez najmilijih, nose se s tugom, razdvojenostima, bolestima. Oni traže odgovore pa su i buntovni, nekad bi pobjegli od stvarnosti, od života. Zato ih treba pratiti molitvom, blagoslivljati ih i prići im otvoreno, iskreno i sa srcem. Oni osjete kad ih se prihvaća, sluša, poštuje, kako s darovima tako i zakočenostima koje svaki od nas donekle ima.«
