GIORGIO LA PIRA – POLITIČAR IZ SAMOSTANSKE ĆELIJE »Svi smo mi gluhi i nijemi u usporedbi s primjerom njegove svetosti«

Giorgio La Pira

Prisutnost političara u medijima je svakodnevna. Neki među njima uživaju kakvu-takvu vjerodostojnost, a mnogi su iznevjerili svoje birače i traže samo osobne interese. Italija je relativno velik narod, zemlja duge demokracije, koju prate uzori i među političarima, a među njima je zasigurno i Giorgio La Pira, za kojega se vodi postupak za proglašenje svetim. Zanimljivo što o njemu svjedoči bliski prijatelj Giulio Andreotti, jedan od najuvaženijih Talijana 20. stoljeća. U La Piri današnji političari imaju svoj uzor, a mogli bi dobiti svoga nebeskoga zaštitnika.

Politika »human i svet angažman«

Giorgio La Pira je 1916. doktorirao tezom »Rimsko pravo«. Od 1927. je profesor na pravnom fakultetu u Firenzi. Utemeljuje »Djelo svetoga Pokla« za pomoć siromašnima. Godine 1939., u vrijeme fašizma i ratne opasnosti, utemeljuje list »Principi« kojim brani osobna prava svakoga čovjeka, a tekstovi su pisani na latinskom jeziku zbog opasnosti od zabrane. Osuđuje njemački napad na Poljsku i svaku nepravdu. List je brzo zaplijenjen. Godine 1943. utemeljuje list istih načela »San Mario«. Glavu spašava bijegom u Sienu, pa u Rim.

Tu ne staje. Za njega je »politika human i svet angažman«, »zadaća za one koji okreću k sebi, napor za život molitve, meditacije, mudrosti, pravednosti i ljubavi«. Takav standard zadaje prije svega sebi, a onda ga širi i na druge. Godine 1946., nakon ratnih razaranja, utemeljuje »Civitas Humana« (Humani grad). Godine 1947. sudjeluje u pokretu mladih i druži se s njima u molitvenim grupama. Za mlade šaljivo kaže: »Mladi su kao lastavice, idu prema proljeću.« Njegovim je zalaganjem u ustav ugrađeno poglavlje koje »ima jamčiti nepovrjediva prava čovjeka«.

Godine 1948. predsjednik je Ministarstva rada, 1951. izabran je za gradonačelnika Firenze i ostaje u dva mandata. Podiže u ratu srušene mostove na rijeci Arno. Rješava stambene probleme izgradnjom brojnih kuća. Osniva kulturne ustanove, gradi škole. Grad smatra svojom obitelju. Zato je optužen »kao bijeli komunist«. Nekomu je zasmetala njegova otčinska ljubav za sve. 

Briga za svijet

Pokretao je brojne mironosne inicijative u Europi i svijetu, a zabrinjavalo ga je i afričko siromaštvo. Godine 1952. organizirao je »Prvi međunarodni skup za mir i kršćansku civilizaciju«. Slijede brojni kontakti s liderima na svim stranama. Godine 1955. saziva na prijateljski susret gradonačelnika svijeta, a tri godine kasnije organizira Mediteranske razgovore za mir na Sredozemlju. Godine 1959. posjećuje Moskvu i traži razoružanje. U Firenzi organizira okrugli stol i dijalog Istok – Zapad. Za kulturu mira u nesigurnom svijetu posjećuje Poljsku, pa opet Moskvu, Kinu. Imao je kontakte s Hruščovom prije lidera iz zapadnoga svijeta i uzda se u njegov kršćanki duh. Godine 1965. posreduje za mir u Vijetnamu.

Mističan događaj bila je njegova uskrsna pričest. O tome sam kaže: »Zora je moga života bila pričest za Uskrs 1924. kada nisam mogao suspregnuti pjesmu moje posvemašnje sreće.« Prijatelj dominikanca i franjevaca, kao redovnički trećoredac 1925. uzima ime fra Raimondo. Nije imao obitelj. Sve je dao za druge.

Godine 196l. izabran je za predsjednika Svjetske federacije združenih gradova kojoj je cilj suradnja i njegovanje svjetskoga mira. Posjećuje Bliski istok te se sastaje s liderima toga tektonskoga područja, smanjuje opasnost frontalnih sukoba i uvodi dijalog za rješavanje problema. Godine 1967. izabran je za predsjednika Svjetske federacije gradova čiji je cilj »ujedinjenjem gradova ujediniti narode«. Godine 1973. u Helsinkiju organizirao je konferenciju za sigurnost i suradnju u Europi. Njegovo neumorno djelovanje kolege definiraju kao »umijeće mira«, pa su ga zvali i »sveti gradonačelnik«. 

Politički angažman treba pratiti duhovni život

Takav je format političara svagdje iznenađivao. Za njega je pokrenut postupak za proglašenje blaženim i svetim. Kardinal Giovanni Benelli za njega je rekao: »Sve se kod La Pire može razumjeti samo u svjetlu vjere, bez vjere nije ništa shvatljivo.« Formiran je u katoličkoj akciji, u dominikanskoj i franjevačkoj duhovnosti i njihov je trećoredac. Često je hodočastio u Asiz i u Vernu gdje je sveti Franjo dobio stigme. Kontemplaciju, razmišljanje o Bogu i vječnom životu, smatra bitnom i stalno naglašava da politički angažman treba pratiti duhovni život, a zbiljsku društvenu djelatnost vidi utemeljenu jedino na ljubavi, shvaćenu kao izgradnju Mističnoga Tijela Crkve u povijesti čovječanstva. Živio je djevičanskim životom, sav žrtvovan za javno dobro, u apsolutnom siromaštvu u ćeliji dominikanskoga samostana sv. Marka, gdje je čak besplatno brijao i šišao goste samostana.

Godine 1986., već devet godina nakon njegove smrti, počeo je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Biskupijski je postupak završen 4. travnja 2005. U tom je smislu njegovo tijelo 2007. preneseno u crkvu sv. Marka u Firenzi. Sav je materijal predan Komisiji za kauze svetih 2017. U intervjuu »L’Osservatore Romanu« njegov je osobni prijatelj Giulio Andretti govorio o La Pirovoj svetosti i rekao: »Ako bi netko mislio nasljedovati svetost La Pire, pogriješit će. Svi smo mi gluhi i nijemi u usporedbi s primjerom njegove svetosti.« 

Uskrsna pričest – prijelomni događaj

Giorgio La Pira rođen je u siromašnoj sicilijanskoj obitelji 9. siječnja 1904. u Pozallu nedaleko od Siracuse. Godine 1921. diplomirao je ekonomiju i nastavio studij prava u Messini. Kad je jednom prilikom čuo pjesmu redovnica, osjetio je da postoji neka viša dimenzija života. Godine 1924. presudno je bilo njegovo poznanstvo sa svećenikom Marianom Rampollom. Mističan događaj bila je njegova uskrsna pričest. O tome sam kaže: »Zora je moga života bila pričest za Uskrs 1924. kada nisam mogao suspregnuti pjesmu moje posvemašnje sreće.« Prijatelj dominikanca i franjevaca, kao redovnički trećoredac 1925. uzima ime fra Raimondo. Nije imao obitelj. Sve je dao za druge.

Giulio Andreotti svjedok je La Pirine svetosti, utemeljitelj Kršćanske demokracije, sedam je puta bio predsjednik parlamenta, osam mandata ministar obrane, pet puta ministar vanjskih poslova, dvaput ministar financija, jednom ministar državne blagajne, jednom ministar kulture i zaštite okoliša, doživotni senator. Na XIII. nacionalnom euharistijskom kongresu 1951. u Asizu bio je glavni govornik o euharistijskom Kristu.

Papa Franjo potpisao je dekret o herojskom stupnju krjeposti La Pire, čime je omogućen nastavak postupka za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

IZVORGlas Koncila br. 29/2018.
Prethodni članakBOG SE UVIJEK BRINE ZA SVOJ NAROD »Pozvani na jednu nadu«
Sljedeći članak»LETEĆI PATER« POKRENUO LAVINU DONACIJA Kako Hrvati mogu pomoći u financiranju vozila za hrvatske misionare