O Uskrsu je Crkva raspjevana pjesmom Aleluja – Hvalite Gospodina! To je usklik radosti, a uzrok te radosti je događaj, činjenica da je Isus Krist – ponižen, mučen i raspet na Veliki petak – treći dan uskrsnuo. Njegovo sveto tijelo nije ostalo u grobu, nego se snagom Božjom opet sjedinilo s dušom i ljudska je narav Isusova preobražena, sva prožeta svjetlom besmrtne slave.
Sam događaj uskrsnuća, taj Božji zahvat, nije bio vidljiv. To je natpovijesni događaj, ali susreti Uskrsnuloga sa svojim učenicima su povijesni.
Da Isus nije uskrsnuo i da nije svoje učenike ponovno sabrao, oni ne bi uložili svoje živote naviještajući Evanđelje o Isusu Kristu.
Na Veliki petak bili su posve razočarani. Sam Uskrsnuli morao ih je osvjedočiti da s njim nije sve svršeno nego da tek sada počinje njihovo poslanje. Sada tek počinje Novi zavjet, nova era u kojoj će se događati spasenje ljudi i u kojoj će rasti zajednica vjernika uskrsne vjere – Crkva.
Vjera u te događaje mijenja život; obvezuje na novi život dostojan kraljevstva Božjega. Tom vjerom prihvaćamo svu objavu Božju i postajemo učenici Isusovi da budemo Božji sinovi i kćeri. Događaji spasenja se usvajaju darom Duha Svetoga da mijenjaju život, mišljenje i unose u sve odnose pravednost i ljubav.
To je učinak uskrsne vjere. Ti su učinci vidljivi i opipljivi u životu svetaca, u mučeništvu mučenika, u pravednosti dosljednih kršćana. Stoga treba naglasiti da se vjera Crkve ne temelji na nekim teorijama, filozofijama ili »izmudrenim pričama«. Apostol Petar pisao je mladoj Crkvi: »Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva.« (2 Pt 1, 16)
Isus je kazao apostolu Tomi koji nije vjerovao apostolima dok ne vidi uskrsnuloga Isusa: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« (Iv 20, 29)
Vjerom se uključimo u to blaženstvo.
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 162.-165.
