Film »Slobodni: zaveslaj na pučinu« (2023.), jedan od šest najgledanijih dokumentaraca u Španjolskoj posljednjih dvadeset godina, tijekom ožujka i travnja prikazivan je u dvanaest različitih hrvatskih gradova, a projekcije zbog živoga interesa publike još traju. Riječ je o dojmljivu dokumentarnom filmu koji otkriva tajnu klauzurnih redovnika i redovnica. Briljantnu režiju potpisuje Santos Blanco, dobar scenarij Javiera Lorenzo, zapaženu glazbu Oscar Martín Leanizbarrutia, a očaravajuću fotografiju Carlos de la Rosa.
Među duhovnim plodovima filma, kojih je zasigurno mnogo, valja istaknuti španjolskoga slikara Joséa Maríju Méndeza koji je, nakon što je pogledao film, u siječnju 2024. odlučio pridružiti se cistercitskomu samostanu svete Marije Eskalonske u Cordobi. Do hrvatskih je gledatelja film došao zahvaljujući distribucijskoj kući i zakladi »Infinito + uno« čiji vrijedan hrvatski tim svake godine »isporuči« još jedan film. Uz prevoditelja fra Ivana Gavrana, lektoricu Nevenku Videk i koordinatoricu Magdalenu Vlaho, članica je njihova tima i Iva Radoš, prevoditeljica sa španjolskoga jezika, koja je posvjedočila o ljepoti filma, njegovim snažnim duhovnim porukama i iskustvu volonterskoga prevodilačkoga rada.
E-pismo nakon filma »Najveći dar«
»Da ne prevodim filmove produkcijske kuće ‘Infinito + uno’, ne bih se vjerojatno uopće bavila prevođenjem«, uz osmijeh je rekla Iva, hispanistica i germanistica koja je trenutačno zaposlena izvan struke. Njezin volonterski angažman na prevođenju filmova, koji duboko dotiču gledatelje ostavljajući pozitivan trag, počeo je na neuobičajen način. »Nakon što sam u kinu SC-a u Zagrebu 2019. godine pogledala film ‘Najveći dar’, koji me jako dirnuo, imala sam potrebu javiti se redatelju i produkcijskoj kući ‘Infinito + uno’ u Španjolskoj. Mislim da je redatelj Juan Manuel Cotelo u to vrijeme gostovao u jednoj župi u Hrvatskoj, ali nisam mogla ići onamo. Javila sam mu se elektronički. Zahvalila sam mu što je snimio film koji govori o oprostu u situacijama kada je gotovo nemoguće oprostiti.«
Budući da je htjela da film dođe do što više ljudi, da ga pogledaju njezini rođaci i prijatelji, ponudila je zakladi »Infinito + uno« usluge prevođenja sa španjolskoga na hrvatski jezik. Odgovor na njezino e-pismo neko vrijeme nije stizao i već je bila na sve to zaboravila, a nakon nekoliko joj se mjeseci javila Magdalena Vlaho koja je i »dovela« film u Hrvatsku. »Rekla mi je da je dobila e-mail od redatelja Cotela i pitala me bih li htjela surađivati na daljnjim projektima. ‘Infinito + uno’ funkcionira na principu crowdfundinga, što znači da prikupljaju sredstva od darivatelja diljem Španjolske i svijeta. Na taj način osiguravaju potreban iznos za snimanje. Snimaju filmove izvrsne kvalitete koji nose pozitivnu poruku. Imaju kršćanski predznak, ali nisu samo za vjernike kršćane, nego i za ostale«, pojasnila je sugovornica. Najnoviji je projekt film »Slobodni«. »Naš tim svake godine preuzme jedan film; prevedemo ga, lektoriramo, titlujemo, a onda počinje distribucija i promocija«, dodala je.
Prevođenje kao iskustvo molitve
»U svakom iskustvu prevođenja postoje porođajne muke. Suočavanje s tekstom i rad na njemu zahtijeva posvećenost, vrijeme i napor. Uz to, tu je i ograničenje duljine titlova. Film ‘Slobodni’ za mene je bio poseban izazov zbog dubine i koncentracije poruka. Toliko je rečenica koje su važne, nad kojima čovjek može zastati i promišljati! Htjeli smo ih vjerno prenijeti. Mogu reći da je rad na filmu za mene bio iskustvo molitve«, rekla je. »Suradnja s kolegama iz tima produbila je naše zajedništvo. Uvidjeli smo da nitko od nas nije slučajno ondje. Najviše me raduje kada vidim pozitivan odjek među ljudima. Kada su ljudi oduševljeni, to nam je potvrda da nastavimo djelovati«, istaknula je.
Slobodni od – čega?
Pošavši od naslova filma, prevoditeljica je izložila svoje razumijevanje njegove poruke. Na pitanje od čega su kontemplativni redovnici slobodni odgovorila je: »Za početak od distrakcija, od rastresenosti. Slobodni su od toga da sve mora biti po njihovu, da se vrši njihova volja i da se svi planovi moraju ostvarivati kako su zacrtali.« Ta je sloboda i njoj važna: »Biti slobodna od toga da moram postići određen uspjeh, realizirati se na ovom i onom planu, biti korisna jer ću tako imati vrijednosti u svojim i tuđim očima. Oni su slobodni od igranja uloga, slobodni unatoč tomu što svijet to vidi drukčije. Slobodni za Božje djelovanje u našem životu.«
Nisu važna postignuća – nego što ti jesi
I njezin je doživljaj filma na tom tragu. »Na mene je film djelovao kao neka vrsta oslobođenja. Kada sam slušala scenarista Javiera Lorenza kako govori, shvatila sam da nisu toliko važna moja postignuća, nego to što postojim, to je velik dar i na njemu mogu biti samo zahvalna. Jednostavnije je živjeti u zahvalnosti, oslobođen od toga da čovjek stalno nešto mora postizati, trčati za nekim ciljevima, natjecati se. Jednostavno, budi ti, budi autentičan, djeluj s onim što ti imaš, što si ti dobio, što ti je darovano.«
»Odišu radošću, mirom i prirodnošću«
Razlog velike privlačnosti i popularnosti filma sugovornica vidi u radosti života koju prenosi. »Ta radost često nedostaje nama vjernicima, ali i ljudima općenito, a svi želimo biti radosni i ispunjeni. Neki provedu cijeli život nastojeći otkriti kako do toga doći. Svi redovnici koji u filmu govore žive radikalno drukčije od većine nas, a odišu radošću, mirom i prirodnošću. To ostavlja dubok dojam na gledatelja. Rekla bih da film dotiče i na duhovnom i na intelektualnom i na emotivnom planu. Događa se susret, kao da ste ondje s njima kao s prijateljima. Doživljavate osobno njihovu ljudskost, toplinu, mir. Dotiče vas njihova jednostavnost, poželite provesti vrijeme s njima i biti uz njih i poput njih. Jednostavno biti, ne činiti, nego biti«, pojasnila je. »U filmu postoje sekvence s prizorima iz prirode oko samostana koja je veličanstvena. To su trenutci koji dopuštaju gledateljima umiriti se, jednostavno biti u tišini, promišljati, vidjeti što se događa kod vlastitoj nutrini, kamo to vodi. Kada tko pred sobom ima tako snažan film, možda i nije potrebno mnogo pompe. Oduševljenje s kojim čovjek govori o njemu ono je što može druge potaknuti da ga pogledaju«, rekla je.
Putovanje u nutrinu; život, smrt, patnja i radost
»To je univerzalan film, koji dotiče pitanja koja se tiču svih nas. Govori o životu, smrti, patnji i radosti, a to svi proživljavamo. To je putovanje u nutrinu čovjeka, kako sugerira i podnaslov filma ‘Zaveslaj na pučinu’; potiče nas da sami provjerimo što se događa u našoj nutrini, u našim dubinama. Provocira nas da iziđemo iz zone udobnosti na koju smo naviknuti. Potiče nas da sebi postavimo važna pitanja, jesmo li istinski slobodni i ispunjeni u ovo doba tehnologije, slobode izbora, slobode kretanja… zašto smo danas usamljeniji nego ikada, a toliko smo okruženi ljudima i ‘povezani’ društvenim mrežama«, istaknula je prevoditeljica.
Ne samo za vjernike
»Film može dotaknuti svakoga čovjeka koji ga pogleda, bez obzira na to je li vjernik ili nije. U dubini si svi postavljamo ključna pitanja, ali možda je danas lakše izgubiti se, ne razmišljati o njima jer postoji toliko distrakcija oko nas. Zapravo, svijet je tako konstruiran da nas odmiče od toga da susretnemo sami sebe, da uopće stvorimo prostor tišine. Film kaže da unutarnji mir možete postići i u najprometnijoj podzemnoj željeznici u Madridu. Unutarnji je mir ono što nosite sa sobom, pa i među ljude.« Istaknula je da povlačenje iz vanjskoga svijeta ne znači da je čovjek automatski ispunjen, ali znači da traga za ispunjenjem. »Vjerujem da ispunjenje nije stanje, nego proces koji je događa svakodnevno, po odlukama koje donosimo, i u ‘dosadnoj’ rutini svakidašnjice. To nije rezervirano samo za ljude u samostanima, no ondje uvjeti to omogućuju. U filmu se detaljnije govori o tome kako ljudi dolaze do poziva i odlučuju se na takav način života. Jednostavno ti je jasno da ne možeš drukčije živjeti nego samo s Gospodinom i dati mu sve što imaš«, pojasnila je.
Umjetnik redovnik koji je prošao težak put
Prevoditeljica zna koja joj je priča od dvanaest ispričanih u filmu najinspirativnija. »Možda me najviše dotaknuo redovnik koji je živio kao umjetnik, radio u galerijama, surađivao s nekim od najvećih umjetnika toga vremena, imao čak i ženu i dijete. Došlo je do rastave i u kasnijoj je fazi života otkrio poziv. Čak je proživio velike tragedije u životu – suicide svojega oca, brata i punca. On s takvom ljepotom govori o kontemplativnom načinu života da čovjek poželii nešto slično! To mi je najsnažnije progovorilo možda zbog obraćenja kroz koje i sama prolazim i prolazila sam, kada je rekao da je ‘to kao kad dobiješ odgovor na pitanje koje si tražio’.«
»Bez prestanka molite«
»Bit je prisutnost uz Gospodina. Mislim da klauzurni redovnici žive Pavlovu ‘Bez prestanka molite’. Čak i kada gule krumpire ili čiste stubište. Za razliku od aktivnih redova, oni imaju povlasticu – kao što i sami kažu u filmu – samoće koja nije izolacija, nego postoji prostor i za samoću i za zajedništvo budući da pripadaju zajednici. Imaju identitet. Stroža pravila samostanskih redova daju strukturu, jasnoću i red koji danas nedostaje mnogima, modernim generacijama«, poruka je koja odzvanja s filmskoga platna.
