KOLAN NA PAGU – ŽUPA SV. LUKE EVANĐELISTA Ljudi se imaju čime ponositi

Snimila: I. Grbić | U posljednje vrijeme ljudi se vraćaju i zasnivaju obitelji, tako da u prvim klupama malenih ne nedostaje

Vrijedni ljudi, škrta zemlja, a iznimno plodna sredina! Riječ je o Kolanu na otoku Pagu, mjestu koje je biser maloga poduzetništva u Hrvatskoj. U Kolanu postoji čudo uspjeha u življenju od rada svojih ruku u ovčarstvu i maslinarstvu. Stari i mladi svaki dan zbog mužnje ovaca marljivo ustaju u 4, 5 sati ujutro i ovčarstvo je isplativa djelatnost; a kolanjska obitelj, u prosjeku, godišnje napravi više od tone sira i svi imaju kupca, u domovini i svijetu. Od 796 stanovnika, u Kolanu živi 645 Hrvata katolika, odnosno 234 obitelji. Kolan, gdje su se ljudi oduvijek bavili stočarstvom, ribarstvom i vinogradarstvom, a u najnovije doba i turizmom, prvi se put spominje 903. g. Sad je u Kolanu oko 10 000 trsova. Mnogi su došljaci izgradili kuće i vikendice, osobito Slovenci. Kolanjske goleti plave se od cvijeta kadulje. Ondje je protkana harmonija Stvoritelja i marljivost stvorenja, kako i kazuje značenje imena Kolan – dolazi od kvalitetne vune, tal. lan, od koje su se proizvodile cijenjene tkanine. U Kolanu je najnagrađivanija sirana u Hrvatskoj i jedna od najnagrađivanijih sirana u svijetu – sirana »Gligora«, kao i međunarodno nagrađivana MIH sirana Kolan. Sirana osnivača Ivana Gligore sedam desetljeća vrhunski proizvodi sir od stopostotno ovčjega mlijeka. I ovoga je srpnja svojoj bogatoj kolekciji svjetskih nagrada dodala zlatnu medalju za izvrsnost sa 120. svjetskoga natjecanja »Cheese awards« u Engleskoj, u konkurenciji pet tisuća sireva iz 27 zemalja.

Kolan, sjedište župe sv. Luke, koja se spominje još 1003. g., okružuje najviši vrh na brdu Sv. Vid, gdje je i istoimena crkvica iz 14. st. S gornje je strane mjesta plaža Sveti Duh, gdje je i kamp, a na brdu su ostatci crkvice Sv. Duha iz 14. st. Plaža Čista dobila je puno nagrada. Na starom putu Kolan – Pag ostatci su crkvice sv. Marije.

»Narod u Kolanu ima se čime ponositi«

Župnu zajednicu šestu godinu vodi o. Josip Galić (46), član Družbe Božje riječi (verbit), čije je svećeništvo prije 18 godina počelo trogodišnjom službom misionara na Karibima. »Radostan sam kao svećenik. Čovjek u Kolanu preko svake situacije potvrđuje svoju ljubav prema Kristu, Crkvi i vjerniku. Iskustvo tu mi je izazov i pomoglo mi je da učvrstim vjeru. Lijepo je raditi svagdje kad čovjek živi za Boga i čovjeka u duhu Katoličke Crkve. Potrebe su sve veće, današnji Hrvat katolik je opterećen, ali zajedno nam je s narodom živjeti. Narod u Kolanu ima se čime ponositi, ali treba raditi da bi se stečeno očuvalo. Volim ih i molim za njih, jer su mi povjereni. Sve je dobro dok čovjek ima snage, moli i radi za svoj narod i žrtvuje se«, kaže župnik Galić, rodom iz Gromiljaka u BiH. On marljivo pomaže u potrebama župe dijeleći svakodnevicu kolanjskoga puka i živeći od rada svojih ruku. »Prije svega sam svećenik, a kad već ima prostora, živim od Božjih darova u plodovima zemlje i prirode«, kaže o. Galić, uključen u razne djelatnosti. Poučen u pčelarstvu od otca i djeda, ima košnice pčela, od kojih godišnje proizvede i do 200 kg meda od kadulje. Od maslina ispod župne kuće i u kolanjskim maslinicima, koje su mu povjerili ljudi u želji da plod ne propadne, godišnje proizvede 800 litara ulja. Jaja od kokoši koje ima župnik podijeli, kao i med i maslinovo ulje. Zaslužnoga nagradi, a dio proda, čime dijelom pokriva troškove uzdržavanja župe.

»Kolan mi puno znači. Mogao sam živjeti u Beču, Münchenu, Zagrebu, Splitu, Zadru, ali odabrao sam rodni Kolan. Moramo pozitivno razmišljati i mijenjati pogled. Ne razumijem ljude koji govore: ‘Idem u Njemačku, Irsku.’ Živio sam u Njemačkoj u zgradi od pet tisuća ljudi i poznavao jednoga prijatelja. U malom mjestu svi su ti prijatelji. Mi smo vrijedan narod. Malobrojni smo, a uspjeli smo stvoriti državu…«, poručuje prof. Ivo Oštarić.

Godine 2016. u Kolanu su bila četiri krštenja, 14 sprovoda, pet vjenčanja, sedam prvopričesnika, 18 krizmanika. Godine 2015. bilo je osam krštenja, osam umrlih, dva vjenčanja, 17 prvopričesnika. U deset mjeseci ove godine bilo je šest krštenja i šest umrlih, četiri vjenčanja i osam prvopričesnika. Uz nedjeljnu misu u Kolanu o. Galić, koji je župnik i Barbata, subotom navečer služi misu u turističkom naselju Mandre ispod brda, u filijalnoj crkvi Gospe Snježne čije potpuno uređenje interijera i okoliša još slijedi. U kolanjskoj crkvi župnik održava vjeronauk za 70-ak djece od 1. do 8. razreda. Priprema krizmanike 7. i 8. razreda svake druge godine. U Kolanu djeluje osnovna škola od 1. do 4. razreda, a od 5. do 8. Kolanjci idu u Novalju, u gimnaziju i srednju školu u Pag, Zadar ili Rijeku. Nekada je u Kolanu bilo više od stotinu djece: po tri peta, tri sedma razreda.

Župnik organizira i hodočašća, najnovije u Udbinu i Krasno te Lurd i Fatimu. Duhovne su obnove ususret blagdana, a u svibnju i listopadu svaki dan je molitva krunice. Klanjanje u župi svake je prve nedjelje u mjesecu. Kolanjci osobito časte Gospu Karmelsku kao drugotnu zaštitnicu, u zahvalnosti što ih je Gospa 1855. g. spasila od kuge. Na njen se blagdan održi svečana procesija kroz mjesto sa zavjetnim kipom Gospe Karmelske starim 120 godina iz tirolske radionice Stufleser. Ove je godine temeljito obnovljen na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, obrađen i na Institutu »Ruđer Bošković«. Taj Gospin kip i drveni triptih iznad glavnoga oltara s likom sv. Luke u sredini, a sa strane sv. Ivanom Krstiteljem i sv. Josipom, uvršteni su u hrvatski registar zaštićenih spomenika kulture.

Sv. Luka zaštitio je studente medicine

Posljednju godinu i pol otkad zvonik nije u funkciji, pa predstoji njegova obnova, zvoni Emil Oštarić (61) potežući konop na ruke u konstrukciji montiranih zvona pokraj crkve, skinutih sa zvonika, a pomaže mu i Vjenceslav Oštarić. Emil ima svoj OPG, stado od 165 ovaca, od čega ih 110 muze te prodaje skutu, sir, janjad. Troje djece je fakultetski školovao od toga. Jedini kredit u životu u iznosu od 140 000 kn digao je prije dvije godine za strujnu mužnju. Pet Kolanjaca, među kojima je i Emil, ima sirane pri svom OPG-u u Kolanu pa sada ljudi dolaze raditi u Kolan iz Paga, Novalje, Barbata. Emil je čitač i pjevač u crkvi, gdje se pjeva na starinski, glagoljaški napjev u dva kora.

Lorena Šugar (42), majka troje djece, diplomirana pravnica, sudska je savjetnica na Općinskom sudu u Pagu. »Otkad znam za sebe uvijek smo u crikvi. Tako i djecu odgajamo. To je bitno za graditi životne stavove i živjeti. Volim život u Kolanu. Tu imam roditelje, svekra i svekrvu. Studirala sam u Rijeci, ali sam se vratila. Ostajemo s Bogom. Vjera mi pomaže u poslu, križ nosim svaki dan, a vjera me drži«, kaže Lorena.

Liječnica Marija Oštarić (66) kao specijalistica obiteljske medicine do umirovljenja je radila u Zadru i rado dolazi u rodni kraj. »To je moja crkva iz djetinjstva, tu su križni put i sv. Luka, odrasla sam u vjeri roditelja. Kroz studij i seminare rasla sam sa sličnima. Vjera je najveće bogatstvo u životu. Iz toga su mi bogatstva dolazila i druga. Imala sam križeva, ali vjera mi je uvijek davala snagu i radost«, kaže Marija, koja s rodbinom u Kolanu uvijek priča o duhovnom. Molila se sv. Luki za svoju skupinu studenata kad je profesorica komunističke orijentacije govorila protiv Boga i Crkve. Lukinu zaštitu Marija vidi i u tome da je cijela ta skupina izvrsno položila taj ispit.

»Ti ljudi imaju cilj i pomaže im vjera«

Stanka Badurina (63) u mirovni gušta sa šestero unučadi. U kolanjskoj je pošti radila sve: kao čistačica, dostavljačica, službenica i upraviteljica. »Vjera nam je sve i najvažnija u životu. Ne slažem se kad neki kažu da politiku treba odvojiti od vjere. Sve što radimo i živimo ide kroz vjeru. Gospodin nam je dao zakone kroz koje se moramo truditi živjeti vjeru i biti što bolji u svemu: radu, komunikaciji, odgoju. U svemu mi je jako pomogla vjera. To je najveće bogatstvo. Neka se ljudi nje drže i Gospodin će ih očuvati od zla«, kaže Stanka, ljubiteljica duhovnih knjiga. Medicinska sestra Katarina Badurina (39) radila je u ginekološkoj ambulanti u Pagu i Novalji. Ta majka troje djece završila je srednju školu i studij u Rijeci, kamo su gravitirali mnogi Kolanjci. Sad više idu u Zadar i Zagreb. »Volim svoj Kolan. Župa i crkva dodatno me drže, sve važne stvari dogodile su mi se u crkvi, sakramenti. To mi je jako bitno. Ljudi koji idu kod nas u crkvu i na duhovnoj su razini jako svijetle u mjestu. Pokušavamo biti bolji. Važno je da ne zaboravimo na kojem smo putu«, kaže Katarina.

Godine 2016. u Kolanu su bila četiri krštenja, 14 sprovoda, pet vjenčanja, sedam prvopričesnika, 18 krizmanika. God. 2015. bilo je osam krštenja, osam umrlih, dva vjenčanja, 17 prvopričesnika. U deset mjeseci ove godine bilo je šest krštenja i šest umrlih, četiri vjenčanja i osam prvopričesnika.

Knjigovotkinja Marija Šimunović (50) s obitelji je posljednje dvije godine došla živjeti na osamu, u Kolanjsko polje, preko puta crkve sv. Jerolima iz 15. st. koju turisti često obilaze. Marija je rodom iz Mrkonjić-Grada u BiH, iz obitelji redovnica i franjevaca, a živjela je u Zadru i Novalji. »Kolanjci su živi kao zajednica, puni su duha. Bitno je to da se osjeća život u tim ljudima, ne samo u crkvi. To su ljudi spremni na pjesmu, druženje, pokreću udruge, ambiciozni su. To se vidi po njihovim postignućima. Žive od svoga rada, ovaca, ugostiteljstva. To su OPG-ovci čija su djeca ambiciozna, ima liječnika, profesora. Živjela sam i u drugim sredinama pa mogu usporediti. Ti ljudi imaju cilj, a u svemu im kao podloga pomaže vjera, Bog, molitva. ‘Zatraži i dat će ti se’«, kaže Marija.

»Puno je mladih koji se ne boje posla«

Recepcionarka Adriana Šugar (55) udana je u Kolan. Majka je triju kćeri, od kojih su dvije završile Pazinski kolegij i Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju Zadar. Otac supruga Frane, Ante Šugar, bio je dugogodišnji sakristan koji je za tu vjernu službu primio i papino priznanje. »Uz Boga biti uvijek je bolje. Osjećaš se jači. Završila sam i šestogodišnji studij dopisne teologije koji mi je puno pomogao i osnažio vjeru«, kaže Adriana. Svekrva ju je naučila raditi sir. Imaju 52 ovce. Njen muž Frane djelatnik je komunalnoga društva u Pagu, a imaju i svoj OPG. »Nismo htjeli to ostaviti, nego smo nastavili. Ovdje je to velika tradicija, puno je ljudi to očuvalo, proširilo, obogatilo. Iznajmljujemo i apartmane turistima. Kao Novaljka nisam mogla vjerovati da će se i u Kolanu razviti turizam. Dolaze obitelji, vole biti tu jer je mir, tišina, polja. Nekoliko konoba u mjestu nudi svoje proizvode, domaće vino, pršut, sve što ljudi vrijedno rade svojim rukama. Nema što nema. Samo treba raditi, imati malo volje. U Kolanu nema tužne priče. Ljudi su toliko vrijedni da nemaju vremena za odmor. Puno je mladih koji se ne boje posla. Puno poslova rade da bi mogli opstati, ali su zadovoljni da mogu školovati djecu«, kaže Adriana.

Umirovljenik Josip Gligora (72) bio je ribar, a njegov sin ima 75 ovaca. Tomu udovcu drugi sin je poginuo. »Da nije vjere, ne bih to iznio. Žena mi je umrla tri godine prije pogibije sina«, kaže Josip. »Ne bih živio nigdje nego u Kolanu. Bio bih nezadovoljan. Unuci su me zvali u Rijeku, Split, ali ne mogu. Tamo odmah ‘puknem’. Ne volim veliki grad, volim ovo misto.« Na pitanje što mu znače vjera i Bog u suzama odgovara: »Ja ne bi moga pojisti, kad ne bi doša ovdi. Ma ne mogu bez Njega. Nikako bez Boga. Stalno idem u crkvu i molim se i Gospi Fatimskoj«, ganuto govori u suzama Josip.

Marija Zubović (75), majka troje djece, priprema za misu i pomaže u crkvi, koju svakoga dana otključava i zaključava. Njena baka Kate bila je sakristanka prije njenoga strica Ante Šugara. Njena je obitelj uvijek pomagala potrebitima, imali su krave, mlijeko, polja, žito. I sad Marija ispred kuće ima četiri metra visoke krastavce, grah. Sjeća se kolanjskoga župnika don Frane Zvera iz Ljubljane koji je u Kolanu sahranjen i Kolan mu je bio prva župa. Od 1963. g. nosi karmelski škapular koji joj je dao don Frane. »Majka Božja me podržava. Bilo mi je da umrem kad sam došla u sredinu gdje nisam bila priviknuta. Don Frane mi je rekao: ‘Marija, glavu gori. Isus je mučen, izrugan na križu, ali je sve pobijedio. Tako ćete i vi. Nemojte plakati zbog toga što ljudi kažu. Samo Bog zna.’ To me ohrabrilo. Majka mi je sve. Isus mi je sve u svemu«, kaže Marija, koja je ugošćavala bivše župnike. Kad je rekla da više ne bi bila »ključarica« crkve, ključ joj je predao zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. »Uhvatio me za ruku i rekao: ‘Morate, za Ime Kristovo, pomoći župniku, jer će doći kao janje među vukove. Dok budete mogli, nitko vam ih ne smije uzeti’«, sjeća se požrtvovna Marija, koja noću bdije u molitvi. Pred kipom sv. Luke molila je zaštitu u Domovinskom ratu i da don Čedomil Šupraha, zaslužni i veliki svećenik Zadarske nadbiskupije rodom iz Kolana, bude svećenik.

»Mladi se vraćaju«
Velike oltarnike i crkveno ruho peru i glačaju i oltare ukrašavaju Jadranka Žiher, Josipa Zubović i Dika. Domaćica Gordana Perica Paladina (64) domaćica je i za župnika te mu svaki dan kuha obrok. Kad zatreba, pospremi u župnoj kući, kuha gostima za blagdane. Ta majka troje djece s obitelju je prihvatila župnika »kao svoga sina«. Čitačica je, pjeva u župnom koru i među ženama je koje daju prilog za cvijeće. Zahvalna je Bogu i Gospi Karmelskoj, čiji škapular nosi. Njen je sin u automobilskim nesrećama ostao neokrznut. U kući Perice uvijek su se dočekivali i častili svećenici, pa i apostolski nuncij, koji joj je dao krunicu i medaljon pape. Pomaže joj i suprug Josip. Za dvije će godine proslaviti zlatni pir. I oni imaju OPG, stotinu ovaca, od kojih 65 muznih, naslijeđenih od roditelja. Sad su radosni jer se time prihvatio baviti i njihov sin. »Hvala Bogu da se mlada osoba uhvati posla, da olakša. Što bismo samo s mirovinom«, kaže Perica, koja od svoje 15. godine radi sir. Za pohoda Zadru darovan je i sv. Ivanu Pavlu II. Ove su godine napravili 700 kg sira. Njen je muž donedavno muzao na ruke, a sin je kupio strujnu muzilicu. Dobiju i državne poticaje, ove godine su dobili 30 000 kn, nepovratna sredstva. »Meni Kolan znači sve. Ne bih ga zamijenila ni za kakav grad. Mladi se vraćaju. Moj je djed išao pješke u Novalju, čuvao bi krave u nedjelju do mise, pa se vratio, nakon mise ručak i opet ide blago nahraniti, sve pješice. Rekao nam je: ‘Nedjeljna misa neka vam bude svetinja.’ Kao obitelj putnika nahranimo, poklonom darujemo, nikoga ne otpravimo gladnoga i žednoga. Kršćanski je davati. Što više dajemo, više nam se vraća i više imamo. Radosniji smo u tome što imamo kad s drugim dijelimo. Potrebna je vjera na djelu u svakodnevici.«
»Natjecali smo se tko će što učiniti«

Martina Šupraha (35), diplomirana ekonomistica, vodi dječji župni zbor. Završila je Pazinski kolegij, gdje je također svirala na misi i priredbama. Studirala je u Rijeci. »Drago mi je da sam se vratila jer u današnje vrijeme male sredine poput Kolana nude veliku perspektivu i jako kvalitetan život. Iako živimo na otoku, nismo izolirani kao što su naši stari bili. Otok Pag je povezan mostom i trajektom. Uživamo kvalitetu života koju nudi primorsko mjesto: priroda, zdrava hrana, čist zrak, more, blizina obitelji koja pomaže i uskače kad treba. Pomažemo se međusobno i živimo kao zajednica. Sve je blizu, nije kao u gradu, da se duže putuje do odredišta. Sloboda. Djeca su slobodnija u igri, nema straha. Za kvalitetan obiteljski život ta sredina može puno pružiti«, kaže Martina. Angažirala se u župi jer je i njoj to puno značilo kao djevojčici, kad u Kolanu nije bilo drugih mogućnosti, nego su se sva djeca okupljala oko crkve i KUD-a »Bartol Kašić« Kolan, čija je Martina predsjednica. Dogodine će proslaviti 40 godina djelovanja. Igra oko crkve bila im je sve. »Natjecali smo se tko će što učiniti, a danas djecu treba na svakakve načine pokušati pridobiti da bi uopće došla u zbor, čitala, pjevala. Sad je teže jer imaju puno na raspolaganju. Rasla sam s time i sanjala da ću i ja raditi s djecom, svirati, pjevati«, kaže Martina. I njen otac Emil pjeva više od 30 godina. Odrasla je u duhu da treba biti aktivan član zajednice. »To sam htjela usaditi i svojoj djeci. Moja su dva sina ministranti i u zboru. Otkad ministriraju, osjećaju se ispunjenije, zadovoljnije, da su dali doprinos misi. Treba pridonijeti župnoj zajednici. Treba primjerom odgajati djecu. Ne znače im riječi koliko ponašanje roditelja. Ako se primjerom pokazuje aktivnost, djeca to upijaju i oponašaju«, kaže Martina.

»Prije svega sam svećenik, a kad već ima prostora, živim od Božjih darova u plodovima zemlje i prirode«, kaže o. Galić, uključen u razne djelatnosti. Poučen u pčelarstvu od otca i djeda, ima košnice pčela, od kojih godišnje proizvede i do 200 kg meda od kadulje.

Pod njenim vodstvom svake nedjelje više od 20 zborske djece okuplja se na probi u crkvi. »Svatko može na neki način pridonijeti. Osobito je bitno da se svi uključimo u malim lokalnim zajednicama. Trebamo biti aktivni članovi u župi da bi zajednica rasla. Bit će dobro koliko se svatko od nas bude potrudio. To je ključ uspjeha. Nema se što kalkulirati, da uvijek nešto smeta, nego raditi sa srcem«, potiče Martina. Pozitivnim smatra povratak mladih u Kolan nakon školovanja. Još prije 15 godina ostajali su živjeti u gradu gdje su studirali. Sad u rodnom kraju rade, zasnivaju obitelji. »Znaju me prijatelji iz grada pitati kako mi se da biti aktivna u crkvi, što vidim u tome. U maloj zajednici poput Kolana crkva nama jako puno znači. Ljudi iz grada ne mogu shvatiti koliko nama znači crkva u maloj zajednici. Nama je nedjelja i dan zajedništva. U crkvi se nedjeljom okupimo, to mi puno znači, da se vidim s ljudima iz mjesta, slavimo Boga, pjevamo, molimo. Nakon toga se osjećaš ispunjeno, drugačije, napuniš baterije za tjedan«, poručuje Martina, zaposlena u komunalnom društvu.

»U malom mjestu svi su ti prijatelji«

Povijest Kolana u monografiji kao suautor je opisao vrijedni župljanin prof. Ivo Oštarić (66), predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Kolanu. Predavao je povijest i zemljopis u osnovnoj školi u Novalji. Oštarić je bio i među onima koji su vodili obnovu crkve prije 15 godina. Tada su Kolanjci svojim rukama i prilozima uredili okoliš crkve, podigli su zidove, popločali trg oko crkve, podigli kapelu Majci Božjoj kod stražnjega dijela crkve, malu pozornicu. Crkvu su iznutra ožbukali i stavili nove podne pločice, novu rasvjetu. Obnovljena su sva tri oltara, uredili vrt župne kuće i posadili masline.

»Kolan mi puno znači. Mogao sam živjeti u Beču, Münchenu, Zagrebu, Splitu, Zadru, ali odabrao sam rodni Kolan. Moramo pozitivno razmišljati i mijenjati pogled. Ne razumijem ljude koji govore: ‘Idem u Njemačku, Irsku.’ Živio sam u Njemačkoj u zgradi od pet tisuća ljudi i poznavao jednoga prijatelja. U malom mjestu svi su ti prijatelji. Mi smo vrijedan narod. Malobrojni smo, a uspjeli smo stvoriti državu. Mnogi su narodi nestali i nisu uspjeli, a mi smo opstali u teškim povijesnim okolnostima. Znači da smo sposobni. Imamo takve resurse da je nevjerojatno učiniti loše stanje, kakvo je sad u državi. Čovjek ne živi sam za sebe, nego treba živjeti za druge. Moramo voditi računa i razmišljati jedan o drugome. Kad imamo svi, ima svaki pojedinac. Snaga je velik broj ljudi, a ne brojne nekretnine bez stalnih stanovnika u mjestu«, poručuje prof. Oštarić. Želja mu je da se u Hrvatskoj jedini prihod ne temelji samo na turizmu, jer ni jedna zemlja ne gradi uspjeh samo na toj djelatnosti. Podsjeća na studiju prema kojoj bi se u Hrvatskoj moglo proizvoditi hrane za 24 milijuna ljudi.

Predani Gospi Karmelskoj i sv. Luki, svoj udio u tome Kolanjci itekako pružaju. Poput jake mjesečine nad njihovim pašnjacima, svijetle kao primjer, putokaz i poticaj drugima.