U mnogim raspravama danas dolazi do opravdanoga sraza argumenata o točnosti, političkoj korektnosti, o selektivnoj ugođenosti, namjernom filtriranju informacija, pa i o štetnim učincima misaone ovisnosti o generativnoj umjetnoj inteligenciji (ChatGPT, Claude, Gemini, Perplexity…). Sve je više prigovora zbog krađe intelektualnoga vlasništva i identiteta, zbog mentalnih poremećaja, zbog nepravilne i nepotrebne uporabe velikih jezičnih modela (LLM), posebno u djece i mladih, zbog mogućega gubitka (ili dobitka) radnih mjesta…
Prehrana smećem
Uporaba alata umjetne inteligencije (UI) u društvenim, političkim, kulturnim i religijskim temama, dijalozima, sučeljavanjima ili forumima onečišćena je podatcima kojima se hrani UI. Jer UI se trenira i uči s interneta, iz kakofonije za koju vrijedi pravilo »smeće unutra, smeće van«
Štoviše, budući da je danas internet preplavljen tekstovima koje je generirala sama umjetna inteligencija, zbog reklama, lažnih vijesti ili klikova slobodno se može reći da novi jezični modeli jedu vlastito smeće. Takva je umjetna inteligencija statističko ogledalo zaraženoga interneta.
Znanstveni šegrti
Naprotiv, u području prirodnih i tehničkih znanosti toksikološki profil umjetne inteligencije znatno je povoljniji. U egzaktnim područjima UI uči strukturirane podatke, crno-bijele činjenice, programske kodove, kemijske formule, prirodne zakonitosti… UI čita znanstvene radove, a ne ideološke pamflete. Stoga je znanstvenici otkrivaju kao vrlo precizan, brz i koristan alat. S pravom ga nazivaju »pametnim asistentom« ili »šegrtom za majmunske poslove«.
UI – alat za (bolju) znanost
O tome su nedavno svjedočili vrsni poznavatelji i korisnici alata umjetne inteligencije na tribini »UI – alat za (bolju) znanost«, koju je u Zagrebu organizirao Klub hrvatskih humboldtovaca. Gosti predavači bili su Davor Horvatić (Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu), Nikola Ljubešić (Institut »Jožef Stefan« u Ljubljani), Mario Stipčević (Institut »Ruđer Bošković« u Zagrebu) i Luka Šikić (Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu). Iako svjesni granica i rizika svakodnevne uporabe UI-ja u radu i istraživanju, veliki su jezični modeli satima otvoreni na njihovim računalima. Odnosno, kako priznaje Mario Stipčević: »Ja sam korisnik, a ne obožavatelj.«
Švicarski nožić i kroćenje zvijeri
Nikola Ljubešić, stručnjak za računalnu lingvistiku, pritom podsjeća: »Alati pomažu, ali ne mladima bez kritičkoga razmišljanja. Profesionalac treba voditi i usmjeravati ChatGPT, a ne obratno.« Ili, prema riječima Davora Horvatića: »Za dobroga studenta umjetna je inteligencija poput švicarskoga noža.« Nekoć su se kanali kopali lopatom, danas bagerom. To možda i nije napredak, ali jest promjena – alata. Ta analogija vrijedi za novu pametnu tehnologiju, ali, kako kaže Luka Šikić, čeka nas »kroćenje zvijeri«.
Svi se slažu da tehnologija ne smije ponižavati čovjeka, nego upravo suprotno, tehnologija je podnožje čovjeka, on se njome igra, vlada, gazi je, pažljivo upotrebljava i mijenja je, ako je potrebno, poput kuhinjske krpe.
