KRŠTENJE MALIH BLIZANAKA KARLE I ELE U ZNAKU NARODNIH NOŠNJA Neobičan dar prabake Ane Karlović

Snimila: B. Lukačević

Među petero dječice koje je u crkvi sv. Antuna u Podvinju kod Slavonskoga Broda u subotu 23. rujna krstio o. Rafal Kiedrowicz bile su i dvije djevojčice blizanke, Karla i Ela, prvijenke svojih roditelja Marine i Saše Puača, rođene 1. kolovoza ove godine. Iako žive u naselju Zrinski Frankopani u župi Duha Svetoga, roditelji su željeli krstiti svoje kćerkice u župi u kojoj su oni vjenčani, a u kojoj je i Saša kao dječak ministrirao. Krsna su im imena dali po svojim predcima, tako je Karla krsno ime Stjepana dobila po pradjedu, a Ela je po djedu dobila ime Branislava.

Posebnost toga krštenja bila je odjeća koju su nosile krštenice – narodna nošnja iz Bosanske Posavine, odakle im potječu majčini roditelji. I kume su za tu prigodu odjenule svoje narodne nošnje; Karlina kuma Gabrijela Mutapčić bosansku, a Elina kuma Rajna Jaredić moderniju slavonsku nošnju. Samo za tu prigodu nošnju je krštenicama ručno izradila njihova prabaka Ana Karlović, koja je rođena u Grku u župi Žeravac u Bosanskoj Posavini.

Posebnost toga krštenja bila je odjeća koju su nosile krštenice – narodna nošnja iz Bosanske Posavine, odakle im potječu majčini roditelji

Ljubav prema izradi narodne nošnje ona je naslijedila od svoje majke te je već više godina i aktivna članica KUD-a Žeravac. Na upit koliko je dugo radila na nošnji rekla je da je s izradom započela prije dva mjeseca te je uza sve ostale poslove, dižući se svako jutro u 4 sata, uspjela sve završiti dan prije krštenja. »Od majke sam naučila da što god radim, radim čestito. Tako sam njihove nošnje, iako su minijaturne u odnosu na nošnju za odrasle, radila jednako precizno i uredno. Sama sam tkala platno, koje mora biti domaće od čistoga pamuka. Ima dosta posla, ali kada se radi s ljubavlju, ništa nije teško«, istaknula je prabaka Ana. I ne mora se čovjek razumjeti u izradu nošnje, dovoljno je samo dodirnuti bilo koji komad te lijepe odjeće poput haljinice, pregače, narukvice za ruke, krpice… i shvatiti s koliko je stručnosti i ljubavi rađen ama baš svaki detalj. Stoga ne čudi da izrada nošnje za odrasle osobe košta oko tisuću eura. Ana još nije ni jednu nošnju prodala jer, ističe, radi ih samo za svoje najbliže.

Ideju da se blizanke krste u bosanskoj narodnoj nošnji dala je njezina unuka Anita koja s obitelju živi u Švicarskoj. Kako je i ona nedavno rodila kćerkicu Lauru, i ona je sljedeće subote također u podvinjskoj crkvi na krštenju nosila bosansku narodnu nošnju, koju je i za nju izradila prabaka Ana. I ne će im samo to ostati od prabake, jer ona se već priprema svojim trima praunukama, kada prohodaju, sašiti novu narodnu nošnju. Izradila je ona mnogo Wilerovih goblena i ostalih ručnih radova, od kojih je mnoge podijelila, a i tomu ju je naučila također njezina majka.

No nisu samo njezine narodne nošnje i ostali ručni radovi besprijekorno stručno izrađeni, nego je ona majstorica i u kuhanju, napose u pripremi kolača. Rijetko se tko može pohvaliti da ispeče tako dobre krafne kao što ispadnu njezine, a kušali su ih mnogi. Mogu to potvrditi i maratonci koji svake godine na uočnicu blagdana sv. Franje trče od Slavonskoga Broda do Žeravca tradicionalni maraton, kada ih za njih ta samozatajna bakica ispeče i više od pedeset.

Veliko je bogatstvo i to što se i šira rodbina blizankinih roditelja jako lijepo slaže. U svemu pomažu jedni drugima, a tomu zasigurno pridonosi i njihova baka Marica, koja živi u istom dvorištu sa sinom i snahom. Ostala je ona prije petnaestak godina udovica te je sama podizala sina i kćer, a kako je sada u mirovini, uživa u novoj ulozi bake. Sretna je ona jer se lijepo slaže sa svojom snahom, a recept je za to, kaže, razumijevanje i poštovanje.

IZVORGlas Koncila br. 40/2017.
Prethodni članakBROJNI SU RAZLOZI ZA ISELJAVANJE MLAĐIH LJUDI Dokad zapošljavanje po političkoj podobnosti?
Sljedeći članakZAŠTO SVE VIŠE LJUDI ŽELI NAPUSTITI HRVATSKU? Poštuju li zakoni interese većine?