LIJEPO JE ŽIVJETI S IDENTITETOM Komu pripadam?

Foto: Shutterstock

Tijekom cijeloga svoga života čovjek traži svoje mjesto pod suncem. Dio toga mjesta unaprijed je određen, dio ljudi sami biraju, a dio je kombinacija tih dvaju čimbenika. Unaprijed je određen jezik, narod, obitelj u kojoj je tko rođen, kao i država i mjesto. Životni poziv, put, svakodnevne odluke, prijatelje, hobije i posao čovjek bira sam. Dobra kombinacija dvaju potonjih jest uzrok osobnoga zadovoljstva ili nezadovoljstva. Nerijetko se čuju glasni pozivi na emancipaciju radi emancipacije. Uporno se natjerava ljude da se, pod svaku cijenu i bez mnogo razmišljanja, odvoje od svakoga izvora, počela, norme i zakona. No kamo to vodi i gdje ostavlja?

Postoji jedna zgoda o toj temi. Isplovio je brod. Na brodu se nalazio čovjek koji nije bio zadovoljan planom puta koji je kapetan bio odredio te je putovanje odlučio nastaviti sam; iako im cilj bijaše isti. »Brže ću stići krenem li svojim putom«, mislio je i skočivši u more, počeo plivati. U početku je bio oduševljen vlastitom neovisnošću i osjećajem slobode, međutim s vremenom se umorio i, udaran valovima, brzo se utopio.

Što je čovjek bez svojega identiteta? Što definira ljudski identitet? Za vjernike identitet počiva u posinstvu Božjem. Biti Božjim sinom i kćerkom najljepše je i najveće dostojanstvo koje se može dati. Ono govori samo za sebe: pripadam Bogu. Svatko želi nekomu pripadati. Žalosno je kada se pripadanje i ovisnost o kome gledaju kao znakovi slabosti jer su to ustvari znakovi jakosti i hrabrosti. Biti majkom i otcem znači pripadati; biti svećenikom i biskupom znači pripadati; biti članom hrvatskoga društva znači pripadati. Pripadanje znači preuzimanje odgovornosti u slobodi i ljubavi. Pripadanje čovjeku uzvraća stostruko. Znači li to da pripadanje definira čovjeka? U jednoj mjeri, zacijelo. Međutim, u većoj mjeri ljudi su isključivo Božji i svoji, a sloboda im jamči odabrati komu pripadaju. Pripada li čovjek smislu i smisao njemu, raju i raj njemu ili besmislu i besmisao čovjeku, ništavilo čovjeku i on ništavilu? Odrediti svatko treba osobno ili će drugi umjesto njega. Trećega nema.