LUDA VREMENA ZA PAMETNE APLIKACIJE Pratiti radnike, teroriste ili… šefove?

Foto: Shutterstock

– I, dečki, jeste vi vidli te teroriste? Usred Londona! Pa ne kužim, uz sve te mjere sigurnosti i antiterorističke postrojbe, frajeri im dođu tam’ i po metropoli ih autom gaze i ubijaju, noževima bodu! I to sve nasred zemlje-otoka! Kak’ im samo pred nosom i taj kanal preplivaju?…

– No, Debeli, sad si ga pretjerao! – primiruje Toma Debeloga. – Taj tip, taj terorist, navodno je rođen u Britaniji! Nisu više ni teroristi isključivo »izvana«, makar dobivali izvanjske upute i naloge… Ali ipak, slažem se, čudno mi je i plašim se kad vidim kako sva sofisticirana tehnologija nije dovoljna da se spriječi sirovu silu »naturalis«, koja ubija ko po zabačenim sirotinjskim predgrađima ili ko u prvim gangsterskim filmovima i »akcićima«.

– Je, kad još nisu smislili nikakve aplikacije za teroriste! Možete si misliti – Boris sve prati – neki dan sam u novinama našao tekst s naslovom: »Šef preko pametnog telefona prati rad radnika«! Nisam baš sve ni pročitao, jer sve mi je već bilo jasno! Smislili valjda pametnu aplikaciju da šef ne mora ni doći na posao, nego mu se njegovi zaposlenici samo moraju javiti preko mobitela i on ih odmah »prati«!! I zna kojeg su se posla primili, koji su dovršili, a sigurno i koliko su vremena usput na brbljanje pogubili… Strava, pa sad te »Veliki Brat« već i preko pametnog telefona prati!! Što sve nisu izmislili, mogli su nešto takvo naći i za teroriste…

– Ma daj, pusti trice! Bolje bi bilo napraviti aplikacije za praćenje šefova pa bismo onda bar nešto zanimljivo doživjeli ako i ne bismo išta pametno naučili! – Toma pustio mozak na maštu. – Možda bismo vidjeli i filmiće iz njihovih hramova zabave, bogate trpeze, kocke i svih drugih poroka, koje mi obični smrtnici možemo samo zamišljati! To bi bila prepametna aplikacija, bolja i od ovih rahitičnih TV-programa s glumljenim »realityjima«!

– Daj Toma, ne »drvi«! Neg’, Boris, čuj, ti ozbiljno to o programu, no o aplikaciji za praćenje rada radnika?? – zabrinuo se Debeli maksimalno. – Kaj bu sljedeće? Buju mi čip metnuli kak naušnicu, tak da znaju i kad mi u uhu zuji od tlaka?! A te pametne aplikacije… budu one mene pratile i kad u četrdesetpetoj ostanem bez posla? I kad ne bum mogel nać’ novi »jer sam prestar«, a istodobno bum osuđen na rad do sedamdesete, da bi se dokopal pune mirovine?? Budu me pratile kad se bum natjecal’ za posel i davale mi prednost? Jer, stari moj, ja sam ti spreman delat i do 105., kak Rockefeller, samo ako mi država osigura da nakon pedesete više otkaza ne mogu dobiti! Ili ako mi osigura radno mjesto svaki put kad mi šefovi upropaste firmu, kak ova zadnja trojica! Ili makar da me kod zapošljavanja poguraju, da ne gubim posel u borbi s »mladcima od 35«, koji su tek škole svršili i koji još mogu popit dve litre da im se ne švindla dok hodaju po fosni!

– Prije će, mislim, smisliti pametne aplikacije za izračunavanje naše penalizacije! Tako da nam točno izbroje sve »izgubljene« sate, produljene pauze i popušene čikove pa da, dočekamo li kojim čudom punu mirovinu, svejedno odemo u… prijevremenu, odnosno smanjenu! – primijetih. – Jer kad bi »uštirkani fićfirići« radili kako ti zboriš, tad bi sa samo jednom aplikacijom riješili i nas i teroriste!

– Kak to misliš?

– Pa kad bi svi ljudi bili zaposleni, onda bi jednim udarcem pratili »dvije muhe«. Jer tada bi i terorist morao biti netko od zaposlenih! A ovako…

– A ovak, kaj je više nezaposlenih i besposlenih – dešperatno nastavi Debeli – više se terorista regrutira, jer šeću okolo, siromaki slobodni, pametnim aplikacijama nepraćeni…