MATIJA ŠVORC OSVAJA KAZALIŠNE POZORNICE I CRKVENE KOROVE »Tri života« jednoga crkvenoga glazbenika

Matija Škvorc pamti ulogu aspostola Ivana na nastupu u rock operi »Jesus Christ Super Star« u gradskom kazalištu Komedija u Zagrebu
Spojio gotovo nemoguće: tesarski zanat, glazbenu akademiju, kazalište, benzinsku crpku, župu i katedralu

Matija Škvorc dugogodišnji je voditelj zbora mladih »Maranatha« i gospel-sastava »The Messengers« u župi Blažene Djevice Marije Žalosne u zagrebačkom naselju Špansko te je voditelj mješovitoga zbora zagrebačke katedrale.

Ne dam mladima da nam odu. Zato nam pjevača nikada ne nedostaje. »Maranatha« je moja druga obitelj

Rođen je 8. ožujka 1979. u Novoj Gradiški. Mama mu je Blaženka, djevojački Karić, Slavonka koja je živjela u Novoj Gradiški, umirovljena je komercijalistica. Matijin tata Josip Škvorc Međimurac je iz Vularije blizu Čakovca, umirovljeni je profesor glazbene kulture i više od 40 godina voditelj zbora župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci. Par se upoznao u Cerniku, vjenčali su se u Zagrebu i skrasili se, najprije kratko u podstanarstvu, pa u stanu u Španskom u kojem su i danas. Uz Matiju su dobili još dvoje djece, stariju Josipu, završenu odgojiteljicu koja sa suprugom i dvoje djece živi u zagrebačkim Gajnicama, i mlađega Ivana, voditelja kluba i privatnoga kazališta u Splitu, otca dvoje djece. Svi su oni, ističe Matija, jako povezani, čuju se, vide, računaju jedni na druge, a baza im je kod roditelja kod kojih se najčešće okupljaju. Premda je ranije stanovao samostalno, Matija sada živi s njima i traži vlastitu nekretninu.

Gotovo svaki dan u župi
»Nama u Crkvi glazba nije radi glazbe. Mi se glazbom približavamo Bogu, slavimo ga glazbom. Talent koji imamo ulažemo da bi to slavlje bilo na što ljepšem i svečanijem nivou. Svakoga vjernika ispunjava molitva, a kao da nas pjesma još dodatno produhovi. U ‘Maranathi’ pola sata prije probe imamo molitvu. To bude divno. Vjera mi je sastavni dio života. Tako sam naučio po roditeljima.«

»Naša je mama odlična organizatorica«, pripovijeda Matija. »Jako je sposobna, brižna, sve pamti, sveznalica je, vrlo temperamentna osoba. A tata je intelektualac, umjetnik, jako je strpljiv i miran čovjek. Njih su si dvoje dobar balans. U skladnu su braku. Odgajali su nas u praktičnom katoličanstvu. Tata je završeni glazbenik, ali i teolog, laicizirani svećenik, pa nas je naglašeno usmjeravao u vjeri. I znanjem i vlastitim primjerom. A mama ga je pratila u stopu. Molili smo zajedno prije ručka, prije spavanja, skupa smo išli na mise k sv. Josipu na Trešnjevku, gdje sam ministrirao, zajedno s mlađim bratom. Od krizme nadalje ostao sam vezan uz župu Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom. U njoj već 20 godina vodim zbor mladih ‘Maranatha’. U zboru je oko 35 članova, baš smo ovih dana objavili naš prvi CD. U župi se okuplja i gospel-sastav ‘The Messengers’ koji vodim 18 godina. U sastavu je 12 članova, pjevamo stari izvorni gospel. S njima sam snimio tri nosača zvuka. Zbog tih sam svih aktivnosti gotovo svaki dan u župi. Župnik nam je Mato Matić. Racionalan je, normalan, odlično se slažemo. Lijepo mi je u župi, baš smo dobra klapa.

Šest godina osnovne škole završio sam u Španskom, a dvije u Malešnici. Svirao sam harmoniku u današnjoj glazbenoj školi ‘Rudolf Matz’. Nastavio sam za tesara u srednjoj drvodjeljskoj i maturirao 1996. Išao sam na misu i pjevao u župi i to mi je tijekom srednje škole bila sva aktivnost. Odlučio sam se zaposliti. Radio sam u tvornici plastike, pa kao konobar, dostavljač, domar. S 19 sam godina otišao u vojsku, u Pulu, Požegu i Sinj. Tamo sam položio C kategoriju. Pa sam po povratku gotovo godinu i pol bio vozač na HRT-u. Zatim sam dostavljao lijekove po Hrvatskoj, a onda sam se skrasio na benzinskoj pumpi, gdje sam ostao najduže, 12 godina.«

»Pumpaš« na glazbenoj akademiji

»Sa 22 sam godine upisao solopjevanje u srednjoj glazbenoj školi ‘Blagoje Bersa’, a sa 27 godina solopjevanje na Glazbenoj akademiji. Diplomirao sam 2012. Istodobno sam studirao, vodio dva zbora i radio na pumpi. Na pumpi sam imao divne kolege bez kojih ne bih uspio. Volja je bila silna, od srednje sam škole znao da nisam za tesara. Čak sam uspijevao honorarno raditi u kazalištu ‘Komedija’. Pjevao sam u zboru, uskakao u plesne predstave i u male uloge. Nakon osam i pol honorarnih godina u ‘Komediji’ su me 2014. zaposlili. Sretan sam tamo, isplatio se sav moj trud, sve ulaganje u sebe. Radno mi je vrijeme u kazalištu fleksibilno, probe su nam po projektima, za predstave dobijemo termine kojima prilagođavamo sav ostali život. Radio sam i na privatnim projektima, u kazališnim predstavama privatnih produkcija. I tamo pjevam, plešem, glumim. U dva sam projekta bio i glazbeni direktor. U zadnje sam tri godine bio i vokalni voditelj za mjuzikle u plesnoj školi ‘Step by step’.«

Dani kao pjesma

»Godine 2016. javio sam se na natječaj za voditelja zbora zagrebačke katedrale. Primili su mene. Uz solopjevanje dvije sam godine paralelno dodatno studirao dirigiranje kod prof. Saše Britvića. Mislim da je prevagnulo to što sam dobro poznavao liturgiju. U pet sam godina obnovio zbor, danas nas ima više od 30, prevladavaju mladi ljudi. Repertoar nam je klasični. Nakon potresa smo, u ovim koronaokolnostima, osnovali katedralni komorni zbor, sastavljen od mlađih zboraša. Vježbamo u prostorima crkve sv. Marije na Dolcu jer u katedrali ne možemo. Dvaput smo nastupili, zapjevali smo na Kamenitim vratima. Po potrebi sviram gitaru i klavir.

»Nakon potresa smo, u ovim koronaokolnostima, osnovali katedralni komorni zbor, sastavljen od mlađih zboraša. Vježbamo u prostorima crkve sv. Marije na Dolcu jer u katedrali ne možemo. Dvaput smo nastupili, zapjevali smo na Kamenitim vratima.«

Tako su mi cijeli dani, hvala Bogu, pjesma. Volim različite glazbene žanrove: klasičnu i popularnu duhovnu glazbu, mjuzikle i operete. Sve me to obogaćuje i čini glazbeno potpunim.«

»’Maranatha’ je moja druga obitelj«

»Zbor ‘Maranatha’ koji vodim dosad nije imao većih kadrovskih turbulencija, kako to u župnim zborovima mladih zna biti. Koncentrirao sam se na rad s krizmanicima koje usmjeravam u daljnje aktivnosti u župi, najčešće u pjevanje ako su glazbeno talentirani. Ne dam mladima da nam odu. Zato nam pjevača nikada ne nedostaje. ‘Maranatha’ je moja druga obitelj. Obogaćujem zboraše, i oni mene, punih 20 godina, obogaćujemo se međusobno. Neki od njih postali su profesionalci, vrhunski pjevači. Ljudima iz civilnoga dijela svojega života rado objasnim svoju crkvenu glazbu. Jasno, onima koji razumiju i respektiraju.

Nama u Crkvi glazba nije radi glazbe. Mi se glazbom približavamo Bogu, slavimo ga glazbom. Talent koji imamo ulažemo da bi to slavlje bilo na što ljepšem i svečanijem nivou. Svakoga vjernika ispunjava molitva, a kao da nas pjesma još dodatno produhovi. U ‘Maranathi’ pola sata prije probe imamo molitvu. To bude divno. Vjera mi je sastavni dio života. Tako sam naučio po roditeljima. Oni su me usmjerili prema Bogu, dali su mi dobre temelje, na čemu sam im zahvalan. A u zrelosti sam izabrao taj isti put. I ne bih ga mijenjao.«

Najvažnija je sinergija
Smatram da laik može, ako želi, igrati bitnu ulogu u aktivnostima župe u kojoj djeluje. Može jako puno pomoći u ostvarivanju zamišljenih projekata i ciljeva, međutim u cijelom je djelovanju najbitnija sinergija između župnika i laika, kako bi ona bila na dobrobit župe i župljana. Svećenici nakon nekoga vremena prema dekretima mijenjaju župe i odlaze na službe nekamo drugamo, a laici su uglavnom ti koji ostaju. Samim tim oni mogu bolje poznavati sve ono dobro što treba nastaviti njegovati u određenoj župi i lakše prepoznati ono loše što bi se eventualno moglo poboljšati u toj župi, za razliku od nekoga svećenika koji tek dolazi u zajednicu. Naravno da hijerarhija mora postojati, ali smatram da je najbitnije da nitko u tom slučaju ne iskorištava svoj položaj, nego da se uvijek zajedničkim snagama dođe do najboljega rješenja, i to na dobrobit svih, a ne samo pojedinaca.