Vrlo vjerojatno svaka osoba na Zemlji koja ima pristup nekoj vrsti masovnoga medija, bilo u digitalnom ili klasičnom formatu, svjesna je problema zaštite okoliša, zagađenja i uništenja planeta na kojem živimo. »Priča« o ekologiji, globalnom zatopljenju, zaštiti okoliša i životinjskih vrsta nikada nije ni bila samo »priča«, nego je nerijetko problem koji se »gura pod tepih«, ostavlja po strani kako bi se nosilo s »važnijim«, prioritetnijim izazovima. No svaki problem koji se odgađa i ostavlja u zaboravu vraća se višestruko veći, strašniji i s beskrajno mnogo komplikacija. Realnost je da naš planet više nema izbora – ili ćemo u rekordnom roku početi mijenjati prakse i preuzimati odgovornost za konzumeristički način života modernoga čovjeka ili ćemo vlastitu djecu, unuke i sve potomke ostaviti u uvjetima u kojima nismo sigurni da će imati ne samo kvalitetan, nego iole »pristojan« život. Evanđelje po Mateju na početku sedmoga poglavlja nas podsjeća: »Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.
Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!« (Lk 6, 37-38, 41-42).
Evanđelist nije u krivu – nerijetko prozivamo druge da nanose štetu, ili barem nanose veću štetu od nas. No kada bi svatko od nas preuzeo minimum odgovornosti za vlastito ponašanje u svakom aspektu života te učinio minimalne dnevne žrtve, svijet bi bio beskrajno ljepše mjesto. U pitanju zaštite okoliša, športskim rječnikom – lopta je na našoj strani terena. Mi mladi moramo biti nositelji i pokretači promjena – svakim danom nismo sve mlađi, a naša odgovornost i potrebne radnje za smanjenje nanesene štete postaju sve veće. Poanta naše mladosti, energije, intelekta i svih drugih talenata koje nam je Bog darovao nije u tome da ih sebično usmjeravamo na vlastiti boljitak u ovozemaljskom životu, nego da ovozemaljski život koji je već po sebi trnovit učinimo ljepšim, ugodnijim i boljim za buduće generacije. Tako su činili naši predci, a ta odgovornost ne nestaje – mi mladi moramo preuzeti odgovornosti prijašnjih generacija kako bi buduće generacije mogle činiti isto bez dodatnoga tereta.
Svake godine 22. travnja slavimo Svjetski dan planeta Zemlje. U toj se prigodi svima nama još jednom postavlja pitanje zaštite okoliša jer svi nosimo odgovornost za našu Zemlju i njezinu budućnost. O toj važnoj temi pisao je i papa Franjo 2015. godine u enciklici »Laudato si’ – o brizi za naš zajednički dom«. Naziv enciklike potječe od Pjesme stvorova sv. Franje Asiškoga koji nam se nameće kao primjer življenja integralne ekologije te nas podsjeća da je naš zajednički dom poput sestre s kojom dijelimo život, no ta sestra sada trpi zbog štete koju smo joj nanijeli našom neodgovornošću, pa nas stoga papa Franjo ovom enciklikom poziva na ekološko obraćenje.
Središnja je misao te enciklike da je svijet dar koji smo dobili i koji moramo dijeliti s drugima, no kakav svijet želimo ostaviti onima koji dolaze poslije nas? U moru negativnih primjera narušavanja čistoće naše Zemlje papa Franjo primjećuje i drugu stranu pa tako piše da nije sve izgubljeno jer iako su ljudi sposobni za najgore, sposobni su i izabrati dobro, a tu posebice ističe ulogu mladih koji imaju novu ekološku osjetljivost. I to onih mladih koje krasi velikodušan duh, koji zahtijevaju promjene i ulažu velike napore kako bi zaštitili okoliš.
Mnogo je načina na koje možemo izravno utjecati na svijet oko sebe: izbjegavati upotrebu plastike, smanjiti potrošnju vode, isključivati nepotrebnu svjetlost, razvrstavati otpad, koristiti se javnim prijevozom, saditi drveće… Papa piše kako nam i tako male radnje mogu pojačati samopoštovanje te nam pružiti osjećaj da je život na zemlji vrijedan. Ne smijemo misliti da ti naši mali napori ne će promijeniti svijet. Imajmo na umu da kada nešto želimo promijeniti, najprije trebamo poći od sebe.
Enciklika naglašava važnost svih nas u dijalogu o budućnosti našega planeta, ističući da svatko može djelovati kao Božji instrument u skladu sa svojim iskustvom i talentima. Govoreći o ekološkoj edukaciji, Papa ističe da dobro obrazovanje sadi sjeme u mladosti, što kasnije tijekom života donosi plodove. Budimo i mi sjeme u Božjim rukama – hodimo svijetom brinući se jedni o drugima, ali i o našem zajedničkom domu.
Tijekom duhovno-rekreativnoga ljetnoga programa za mlade Modrave u organizaciji Studentskoga katoličkoga centra Palma na poseban se način prožimaju vjera i ekologija. Iva Šušić, 25-godišnjakinja, na SKAC-ovu programu Modrave sudjelovala je prije tri godine kao studentica na zagrebačkom Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu. Opisujući uobičajeni dan tijekom ljetovanja, Iva ističe da je prožimanje duhovnih i radnih aktivnosti u prirodi specifičnost programa Modrave. Sudionici dan započinju krunicom, slijedi zajednički doručak, nakon kojega se svatko posvećuje svojemu radnomu zadatku. »Radni je zadatak svakoga dana bio različit, nekad se sastojao od kuhanja ručka ili pospremanja zajedničkih prostorija, a nekad od rada u prirodi. Rad u prirodi bio je različito raspoređen ovisno o timu i spremnosti tima. Fizički spremnije osobe čistile su kamp od većega otpada i većega granja ili su prenosile kamenje, a ostali su skupljali posušenu travu«, objašnjava Iva. Sve se aktivnosti održavaju u blisku odnosu s prirodom. »Tijekom predviđenoga vremena za molitvu svaka je osoba pod svojom maslinom, u osami, razmatrala dnevno predviđeno štivo«, opisuje svoje vrijeme na Modravama Iva. Boravak u prirodi, potvrđuju sudionici sličnih inicijativa, blagotvoran je za duhovni napredak pojedinca, ali i za pružanje pomoći zajednici. Stoga ne čudi da se i mladi rado odazivaju na razne ljetne kampove ili slične ekološke aktivnosti te time riječi pretvaraju u djela.Koliko je Bog imao povjerenja u čovjeka svjedoči i činjenica da je ljudima dao mogućnost upravljanja prirodnim dobrima, o čemu govori i Knjiga Postanka: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji! I doda Bog: ‘Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!’« Međutim, kako to tijekom povijesti biva, i u ovom smo slučaju pogrješno protumačili biblijske riječi, a iskorištavanje prirode i njezinih resursa dosegnulo je do sada neviđene razmjere. Odnos prema prirodi ustvari je i odnos prema Bogu i njegovu stvaralaštvu. Ako samo malo zastanemo, vidjet ćemo kakvo je priroda savršenstvo i koliki je grijeh narušavati tu savršeno osmišljenu Božju sliku. Kršćanstvo je poziv koji u sebi nosi brojne odgovornosti, a među njima je i odgovornost prema prirodi.
Priredili: A. Bukovac, K. Jakobović, M. Labaš, E. Pinter
