MOŽE LI SE SLIJEDITI KRISTA I SLUŽITI SVIJETU? Gospodinova prisutnost u svakodnevici

Snimio: V. Čutura

Duhovni život od vjernika zahtijeva radikalan put – da Krist živi u njima ovdje i sada, u vremenu i povijesti.

Vjernici nikada ne će upoznati pravi životni poziv ako ne prihvate radikalni zahtjev koji evanđelje stavlja pred njih: »Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.« Isusov je poziv na nasljedovanje prvotan, sveobuhvatan, posvemašnji i traži potpuno predanje. Ne može se biti samo malo za Krista, posvetiti mu samo malo pozornosti ili ga držati jednom od mnogih ponuda u svom životu.

Izabrali put križa

No je li moguće slijediti Krista i istodobno služiti svijetu, slušati Krista i posvećivati jednaku pozornost drugima? Pitanja su to na koja se ne može ostati ravnodušan. »Nitko ne može služiti dvojici gospodara«, rekao je Isus. On inzistira i ne ustručava se suočiti s beskompromisnim zahtjevom svojega pozva: »O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život… Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan.« Te se Isusove riječi ne odnose samo na nekolicinu njegovih sljedbenika koji imaju takozvani poseban poziv. One se svakako odnose na sve koji se nazivaju kršćanima i upućuju na radikalnu narav poziva. Ne postoji lagan put nasljedovanja Krista – to najbolje znaju mučenici i prognanici zbog vjere koji su izabrali put križa, ponizna služenja i mučeničke smrti.

Ljubav, radost, mir, ljubaznost, dobrota, povjerenje, umjerenost i blagost kvalitete su koje otkrivaju Gospodinovu prisutnost u vjerničkoj svakodnevnici.

Put poniznosti je Božji put. Bog se objavio kao Bog koji se ponizio i oplijenio svoju božansku narav postavši ljudima sličan. Put poniznosti put je križa, put Isusa Krista.

Duhovni život – zagonetka

Kada i kako put križa i Kristov put mogu postati put vjernika, način života? Onda kada vjernici dopuste da po svom Duhu Krist uđe u njihov život. Duhovni je život život Duha Kristova u njima, život koji ih čini jakima kada su slabi, slobodnima kada su zarobljeni, radosnima kada su u boli, bogatima usprkos siromaštvu, i koji ih usmjerava na ponizni put spasenja dok žive usred društva koje ne uspijeva.

Iako se takav duhovni život može činiti zagonetnim, nedostižnim i neostvarivim u današnjem vremenu – ipak on od vjernika zahtijeva korjenitu promjenu. Ljubav, radost, mir, ljubaznost, dobrota, povjerenje, umjerenost i blagost kvalitete su koje otkrivaju Gospodinovu prisutnost u vjerničkoj svakodnevnici.

IZVORGlas Koncila br. 41/2018.
Prethodni članakNOVE REFORME – SVE NEPOVOLJNIJI UČINCI Problemi prijevremene starosne mirovine
Sljedeći članakTKO JE BIO PERO VUKOTA? Nacionalna država i kršćanski poredak