OD KINE DO INDIJE OPASNO JE SLAVITI KRISTOVO ROĐENJE Božić »progonjene Crkve«

Foto: Profimedia | Kineska državna tijela daju potporu prosvjednicima koji šalju protubožićne poruke noseći transparente: »Božiću, bježi iz Kine«.

I dok će mnogi u Hrvatskoj slaviti Božić okruženi obitelju sa svečanim objedom nakon što radost Kristova utjelovljenja potvrde odlaskom u crkvu na polnoćku i božićnu misu, mnogi katolici diljem svijeta nemaju povlasticu na taj način dočekati Božić. U zemljama poput Kine, Nigerije i Indije o takvom Božiću katolici mogu samo sanjati jer je slavlje Božića izričito zabranjeno. Prenosimo svjedočanstva »progonjene Crkve« o slavlju Božića, od kojih su neka stigla na adresu papinske zaklade »Pomoć Crkvi u nevolji«, a neka izravno do uredništva Glasa Koncila.

KINA
Na Božić – praćenja, uhićenja, suočavanje sa strašnim neprijateljem

Iako u Kini živi samo 7 posto kršćana, u toj zemlji proizvodi se više od 60 posto svjetskih božićnih ukrasa. No unatoč tomu svake godine Komunistička partija strogo zabranjuje sve vezano uz proslavu Božića u javnosti u ime zaštite tradicionalne kineske kulture, jer za njih je Božić – »zapadni festival s jakim vjerskim koloritom«.

Kineska državna tijela daju potporu prosvjednicima koji šalju protubožićne poruke noseći transparente: »Božiću, bježi iz Kine«.

Katolicima je gotovo nemoguće otići na misu polnoćku ili božićnu misu jer vlasti zatvaraju crkve, a na ulazu postavljaju i policiju da bi spriječili ulazak župljanima, kako je primjerice prije dvije godine bilo u katedrali u Pekingu. Jedina dva prihvatljiva oblika božićnoga slavlja jesu odlazak u tzv. službene crkve koje su pod nadzorom države ili slavlje Božića kod kuće. Neke katoličke vjernike pripadnike »podzemne Crkve« na Božić i Badnjak prate i sigurnosne službe, prijete im i maltretiraju ih, a nije rijetkost da ih se tih dana i uhićuje… Jedan je vjernik posvjedočio: »Na Božić se suočavamo sa strašnim neprijateljem, nadziru nas i prate, a taj jedinstveni dan zaslužuje jedinstveno slavlje!« Promatrači iz Kine tvrde da u vrijeme Božića nisu dopuštene nikakve javne božićne manifestacije, a uoči toga dana upozorenja se šalju u vrtiće i škole o zabrani sudjelovanja u božićnim aktivnostima. Čak je na nekim kampusima određeno da 24. i 25. prosinca studenti ne smiju izlaziti na događaje izvan kampusa.

NIGERIJA
Boje se ispovijedati vjeru na Božić

Kada nigerijski katolici budu odlazili na božićna slavlja u svoje crkve, u mislima će im zasigurno biti uskrsno vrijeme i prisjećanje na više desetaka poginulih sunarodnjaka na Duhove ove godine, kada su islamski fundamentalisti posijali smrt upavši na misu u Owou. Katolici se zato s razlogom boje otvoreno ispovijedati vlastitu vjeru na Božić jer napadači ciljaju svoj pohod upravo u trenutcima kada su vjernici najranjiviji i laka meta, kada su okupljeni na misnim slavljima. Teroristički napadi događaju se u crkvama, selima, na farmama, mjestima gdje se okupljaju katolici, a posebno su na udaru sjever Nigerije, gdje pripadnici Boko Harama još kontroliraju određena područja, i srednji pojas Nigerije i rastuće neprijateljstvo islamističkih skupina Fulani koji su usmjereni na napade katolika.

INDIJA
Svećenik optužen zbog božićnih pjesama

Indijski svećenik George Mangalapilly u rujnu je oslobođen optužaba za navodni zločin »prisilnoga preobraćenja«, a »inkriminirajući događaj« zbio se još prije pet godina u predbožićnim danima, 14. prosinca 2017. Tada ga je, zajedno sa 32 sjemeništaraca, skupina radikalnih hinduističkih ekstremista napala dok je pjevao božićne pjesme u selu Bhumkaharu u državi Madhya Pradesh. »Organizirali smo božićni program, s raznim kulturnim aktivnostima i uz pomoć mještana. Događaj je bio već pri kraju kada je stigla skupina ljudi i prekinula okupljanje. Rekli su nam da trebamo službeno dopuštenje za održavanje takvoga događaja. Optužili su nas da pokušavamo preobratiti lokalno stanovništvo na kršćanstvo, ali to je bio događaj koji smo organizirali mnogo godina ranije i bio je dio bogoslovne formacije. Ubrzo je došla i policija koja nas je odvela u policijsku postaju, gdje smo bili bez hrane i vode više od 24 sata«, ispričao je svećenik Mangalapilly, ističući kako Crkva raste pod progonima. U Indiji to zaista jest slučaj jer nije neobično da tamošnje autohtono stanovništvo dolazi ometati i prekidati božićna slavlja euharistije, a znaju i oštetiti katoličke bogomolje, pa je Božić posebno teško vrijeme za katoličku zajednicu.

SIRIJA / LIBANON
»Postao sam izbjeglica, kao i Dijete Isus«

Dvanaestogodišnji Majed Kassouha iz Sirije već je gotovo deset godina u izbjeglištvu u Libanonu, svoj dom zapravo i ne poznaje jer je kao malo dijete s obitelju napustio rodnu zemlju i utočište potražio u gradu Zalehu u dolini Bekaa. Sretan je pri pomisli da Božić dolazi, iako su uvjeti života i mnoge stvari za njega još teške. »Postao sam izbjeglica, kao i Dijete Isus, koje je također moralo pobjeći zajedno sa svojim roditeljima. Ponekad se moja obitelj rastuži i osjeti nostalgiju. A ima i suza kad nam tata kaže da smo nekada imali prostranu i lijepu kuću. Nekad je crkva bila okićena i primala sve u božićno vrijeme, a sada je sve nestalo. Moja je želja za Božić da ljudi razmišljaju o obiteljima poput moje i pomognu izbjeglicama da imaju nadu u bolju budućnost.«