OD SVEĆENIČKOGA RUHA DO BIOENERGIJE Kakvo je stajalište Crkve o liječenju bioenergijom?

Snimio: B. Čović
Crkva i bioenergija

Kakvo je stajalište Crkve o liječenju bioenergijom?

Bioenergija je pseudoznanstvena iscjeliteljska tehnika, tvrdi njezin dobar poznavatelj svećenik franjevac dr. Josip Blažević, koja se temelji na okultnoj anatomiji duha. A dr. fra Blažević – čijim smo se znanjima više puta koristili odgovarajući na ovakva i slična pitanja – svoju tvrdnju temelji na proučavanju literature poznatih bioenergetičara jednako kao i na svjedočanstvima osoba koje su prošle njihove tretmane. »Ako se izuzme utjecaj placebo-efekta, izražavamo najdublju sumnju i u bilo kakvu učinkovitost bioenergetičarskih postupaka«, kaže, i potpuno je u pravu jer takve se »terapije« temelje na razmišljanju da treba odbaciti tradicionalnu medicinu jer ona vodi brigu samo o jednom aspektu bolesnika, onom fizičkom, a duhovnu (tobože) zanemaruje. Zato smo i pisali da je doista potrebno dobro prosuditi sadržaje, izvore, kriterije primjene, znanstvenu vjerodostojnost, duhovno-vjersku dimenziju i eventualni okultistički sadržaj takve terapije. »Na primjer, zabrinjavajućim bi svakako trebalo smatrati tvrdnje da ‘bioenergičar’ posjeduje ‘moći’, da mu je moguće ‘biti učinkovit na daljinu’ (npr. nazovete osobu u TV-studiju, a ona vam uz pomoć viska odredi ‘zdravstveni karton’ i metode liječenja!?), ili pak da ima ‘univerzalnu učinkovitost’ kojom utječe na ‘energije’«, te bi sva stajališta »bioenergetičara« trebalo usporediti s kršćanskim stajalištima o zdravlju i ozdravljenju te o spasenju koji su Božje djelo nad čovjekom, a ne čovjekovo djelo preko »božanskih energija« koje su u njemu. Mnogo je toga, dakle, u jasnoj oprjeci s kršćanskom vjerom jer je i sam »svijet bioenergije« često povezan sa stvarnostima new agea koje nisu kršćanske ni po čemu, a kada tvrde da tobože mogu »podvrgnuti okultne sile da bi nekoga ozdravili«, u jasnom su proturječju s katoličkom vjerom, što možete pročitati u Katekizmu Katoličke Crkve, brojevi 215 i dalje.

»Lance« praznovjerja treba prekinuti

Poštovani! Primila sam jednu molitvu uz poruku u kojoj je stajalo da je pošaljem još 15 osoba ako želim da se ona ispuni. Učinila sam to u strahu da se ne dogodi nešto loše. Nadam se da sam dobro postupila, ali svejedno vam pišem da mi kažete kako da se ubuduće postavim prema tome.

Postupili ste u strahu za koji ne nosite potpunu osobnu odgovornost, ali niste ispravno postupili. Ne bi se dogodilo ništa loše, ali je Vaš strah zloupotrijebio i iskoristio pošiljatelj te poruke, a Vi ste ga onda proširili – neopravdano i lakomisleno – na još 15 drugih osoba. Nadamo se da one nisu postupile poput Vas, premda je Vaša nakana bila pozitivna – htjeli ste izbjeći nešto loše, ali ste zapravo postupili loše. Ubuduće nemojte nasjedati na tu vrstu ucjene – jer takve poruke, bez obzira što se skrivaju iza krinke molitve – nisu dio katoličkoga razumijevanja uloge i svrhe molitve u našem životu. Dapače, proturječe onomu što molitva znači u Katoličkoj Crkvi pa ubuduće takve »lance praznovjerja« prekinite, a uvijek se za savjet možete javiti i svojemu župniku ili nekomu drugomu svećeniku. U zreloj vjeri ne molimo za ispunjenje ili ostvarenje svojih želja, nego da se Božji plan ostvari u našem životu, što ne isključuje da se Božji plan podudara s nekom našom molbom ili željom, ali ne možemo ucjenjivati Boga kao što je pošiljatelj poruke – na svoju sramotu – ucijenio Vas.

Zašto svećenici nose crno?

Molim Vas odgovor na jedno pitanje za koje nisam našao nigdje odgovor: Zašto je svećeničko odijelo crno? Što simbolizira ta boja?

Istina je da biskupijski svećenici većinom nose crnu odjeću, premda znamo da dominikanci nose bijelo, franjevci smeđe habite… No iz povijesti nam je poznato da je crna odjeća prihvaćena zato što je crno platno bilo lako dostupno i najjeftinije za upotrebu. Osim toga, već je u toj dostupnosti i »cijeni« puno simbolike jer svećenici na taj način pokazuju da žele živjeti skromno. Simbolički gledano, crna se boja povezuje sa skromnošću i siromaštvom, poniznošću i samozatajnošću, a ta boja odjeće svećenika isto simbolizira i danas. Naposljetku, crna je boja u zapadnoj kulturi i boja tuge i žalosti, pa bismo mogli reći da svećenike – a i sve nas – podsjeća na prolaznost ovozemaljskoga života i poziva na razmatranje i pripremu na vječni život.