Padre Perica, kako su ga zvali Dubrovčani, rođen je 27. lipnja 1881. u Kotišini pokraj Makarske. U znamenito isusovačko sjemenište i gimnaziju u Travniku došao je 1895. Nakon što je papa Lav XIII. zajedno s biskupima 1899. posvetio svijet Presvetomu Srcu Isusovu u Hrvatskoj je 1900. bila pokrenuta inicijativa da se hrvatska mladež još posebno posveti. U prigodnoj brošuri našla se i Peričina pjesma »Do nebesa nek’ se ori«. Nagrada mu je bila hodočašće u Rim početkom srpnja 1900. godine, gdje je 3. srpnja imao čast predati papi Lavu XIII. veliki umjetnički »Album hrvatske omladine«.
Godine 1901. stupio je u češkom Velehradu u Družbin novicijat, 1903. nastavio je studij u Kalksburgu pokraj Beča, a zatim u Sant Andräu u Koruškoj. Zbog bolesti nakratko se vratio u Travnik, gdje je 1905. ispjevao svoju drugu znamenitu pjesmu »Zdravo, Djevo«. Godine 1906. otišao je na studije u Bratislavi, a od 1909. do 1911. bio je magistar u Travniku. Studij teologije nastavio je u Innsbrucku, a 1914. zaređen je za svećenika. Nakon toga djelovao je u Zagrebu, Travniku, Splitu i Šibeniku.
U Dubrovnik je došao 1937. za superiora isusovačke zajednice, duhovnika u Biskupskom sjemeništu te za duhovnika »križarima«. Nakon talijanske okupacije Grada karabinjeri su ga 13. svibnja 1941. odveli u zatvor. Na intervenciju talijanskoga isusovca Valentinija iz Rima bio je pušten zbog slaba zdravlja. Njegov konačni križni put započeo je navečer 22. listopada 1944., nakon ulaska partizana u Dubrovnik. Odveden je u zatvor te bez ikakva suda, zajedno s više svećenika i desetcima uglednih građana Dubrovnika, prebačen u noći sa 24. na 25. listopada 1944. na otočić Daksu. Tu su ga svukli, zlostavljali i ustrijelili. Bio je to zločin iz mržnje. Posmrtni ostatci su ekshumirani, identificirani i 26. lipnja 2010. pokopani na dubrovačkom groblju Boninovo.
Bio je širitelj pobožnosti Srcu Isusovu. Iz kršćanskoga značaja izrastala je i njegova poezija. Duboku pobožnost i živo rodoljublje zaogrtao je u himničke stihove, a spomenutim dvjema pjesmama što ih je ingeniozno uglazbio travnički profesor Milan Smolka pogodio je narodno »bilo« u mjeri da ih puk do danas smatra narodnima. (L)
