Velike zasluge kao kulturni i socijalni radnik među hrvatskim iseljenicima u Južnoj Americi ima svećenik Damjan Rodin.
Rođen je 30. listopada 1910. u Prvić-Luci. Gimnaziju je polazio u Šibeniku, bogosloviju u Splitu i Ljubljani, a za svećenika je zaređen 1935. U vrijeme rata bio je dušobrižnik hrvatskih radnika u Njemačkoj, a 1947. otišao je u Rio de Janeiro, gdje je osnovao i 1947./1948. uređivao dvojezični hrvatsko-portugalski »Marijin hrvatski vjesnik – mjesečnik Hrvatske katoličke akcije u Brazilu«. Godine 1959. osnovao je u predgrađu Rija de Janeira gimnaziju »Brazil-Hrvatska«, a 1963. Dječji dom kardinala Stepinca u naselju nazvanu Vila Croacia, u ulici Dalmacia. Tu je 1986. osnovan istoimeni nogometni klub za djecu i mladež. U župi Gospe od Lapa osnovao je centar za borbu protiv ovisnosti, a 1966. otvorio je Hrvatsku bolnicu u Sepetibi. Bio je i suutemeljitelj i povjerenik Hrvatskoga narodnoga odbora za Brazil. Gradske vlasti Rija imenovale su ga počasnim građaninom i odredile da jedna favela dobije ime »Bario Croacia«.
Osim u hrvatskom tisku, pisao je i u brazilskom, npr. u katoličkom listu »A cruz«. Godine 1960. objavio je na portugalskom knjigu »Croácia, sua história na história da civilizaçăo do Ocidente – Hrvatska, njezina povijest u povijesti zapadne civilizacije«. Kao prijatelj i štovatelj bl. kardinala Stepinca često je o njemu pisao, a godine 1953. objavio je brošuru »Arcebispo Stepinac e sua patria Croacia – Nadbiskup Stepinac i njegova domovina Hrvatska«. Iste je godine tiskao i svezak »Croácia – terra de santos e martires – Hrvatska – zemlja svetaca i mučenika«. Na temelju nje objavio je 1954. na nizozemskom, francuskom i njemačkom brošuru »Hrvatska – veliki koncentracijski logor u komunističkoj Jugoslaviji«, u kojoj je donio i zemljovid s prikazom mjesta tadašnjih logora i zatvora. Vinko Nikolić spominje i knjigu »La grandeza de Espana de hoy, vista por un extranjero – Veličina današnje Španjolske pogledom stranca«, u kojoj je i poglavlje »Espana y Croacia – Španjolska i Hrvatska«, tiskano na španjolskom u »Hrvatskoj reviji« 1952.
Bio je »neumorni i požrtvovni hrvatski kulturni radnik«, kojemu bijaše »vrhovni ideal: Bog i Hrvatska« (V. Nikolić). Umro je 8. svibnja 1968. u Riju de Janeiru. U lijes su mu položili bočicu s hrvatskim morem i pregršt hrvatske zemlje. (L)
