»Moja župa, kakva je takva je, moja je, volim je ja« – odjekuje razigrana pjesma vjernika svih generacija iz pučiške župne crkve sv. Jeronima, skrivene iza rta u malenoj uvali, ali dovoljno snažna da se radosna melodija proširi cijelim mjestom na sjevernoj obali otoka Brača i »zaraznim« refrenom lako uđe u uho. Posebne su prigode kada se ta himna pjeva, ali župljani svejedno srčano ponavljaju pripjev u gitarskoj pratnji svojega župnika koji je autor glazbe i stihova: »Župa je kamen, župa je more, župa je sol. Župa su ljudi, svak’ svoje ćudi, župa je bol. Župa je igra, župa je pjesma, župa ljudski život sav. Što čovjek daje, što čovjek prima, sve to je našeg Oca dar.«
Doživljaj je to župe iz vidika njezina duhovnoga pastira, nastao pri prošlogodišnjoj velikoj 450. obljetnici župe, koja dobro oslikava stvarnost u Pučišćima – brojčano ne tako malu, skladnu zajednicu koja sa župom živi, u njoj pronalazi zaštitu i zaklon, ali i mjesto za ostvarenje svojih talenata; župe iako godinama stare, mlade u svojim župljanima i njihovoj spremnosti za aktivnosti, poznate po izrazito vrijednim ljudima, ali i župe koja ne zatvara oči pred izazovima i problemima, nego svojim djelovanjem želi stvoriti još bolji ambijent koji mlade ne će primorati na odlazak iz drugoga po veličini bračkoga naselja. Ne vole tamošnji mještani da se Pučišća nazivaju selom, nego mjestom uz more.
Glas o pučiškoj župi i dugoj tradiciji koju baštini od utemeljenja 1566. godine zasigurno je prošloga ljeta prešao okvire Brača i trootočke biskupije kojoj pripada kada je upriličena velika proslava, a za poznatost mjesta treba zahvaliti i bračkomu kamenu jer upravo je u Pučišćima stotinjak godina prije osnivanja župe otvoren prvi kamenolom. Otada je krenuo prosperitet mjesta, kamenarstvo je upisano u »genetski kod« Pučišćana, a sa srednjom klesarskom školom i učeničkim domom te bijelim krovovima kuća postalo je jedinstveno mjesto hrvatskih otoka, jer Pučišćani kažu da žive »na kamenu, za kamen i od kamena«.
Na tom čvrstom temelju sazdana je i višestoljetna župa sv. Jeronima, čiji je zvonik zaštitni znak mjesta. Predvodnik te zajednice posljednje je dvije godine mladi 35-godišnji župnik mr. Pavao Gospodnetić, 25. u nizu pučiških župnika koji se nakon poslijediplomskoga studija katehetike u Rimu vratio na Brač, u blizinu svoje župe Postira. Iako se rodio u sjevernoj Hrvatskoj te krstio u lepoglavskoj crkvi, već s dva mjeseca došao je na otok.
»Vrlo sam lijepo prihvaćen od župljana, oni su zadovoljni i sretni. Drago mi je da postoji dio ljudi – krug djece, mladih i odraslih – koji se rado uključuju u župne aktivnosti, koji župu doživljavaju kao svoju, koji žele biti prisutni i darovati svoje talente te osjećaju da sve što se čini nije napravljeno nekomu drugomu, nego njima i za njih. Naravno, postoje i oni koji župu doživljavaju drukčije, a izazov mi je da upravo oni – bez obzira koliko bili bliski ili daleki vjeri – dožive župu kao svoju. A onima ‘bližima’ vjeri i koji vole biti u crkvenom ambijentu da prodube vjeru, kako župa ne bi bila samo mjesto različitih događaja i manifestacija, nego i mjesto gdje ljudi osobno i zajednički susreću Boga«, svjedoči poletni i angažirani župnik Gospodnetić, kojemu je odnedavno povjereno i upravljanje župom Splitska te je imenovan višim savjetnikom pri Nacionalnom katehetskom uredu za župnu katehezu.
Unatoč svim obvezama, ima vremena za svoje župljane, koji rado dolaze u župnu kuću i novouređeno dvorište, na pastoralne programe, ali i na nedjeljna misna slavlja – središte okupljanja i sidrište župnoga života.
Župi Pučišća ne pripada cijelo područje općine, nego samo mjesto koje okuplja oko 1300 žitelja i većina se izjašnjava kao katolici. Župna statistika za prošlu godinu pokazuje da je bilo 10 krštenja, a čak 25 umrlih; vjenčalo se sedam parova, no samo je jedan ostao živjeti u Pučišćima. Na ovogodišnjem slavlju prve pričesti bilo je 20 djece, a krizmalo se 27 srednjoškolaca. Nedjeljom na dvije mise dolazi između 300 i 350 vjernika.
»Zadnjih je godina dvostruko više umrlih nego rođenih. To je problem svih otočkih mjesta – iako se u ovom trenu ne osjeća tako dramatično, ako se takav trend nastavi, za stotinjak bismo godina bili pred nestankom mjesta. Mladi se iseljavaju, odlaze na školovanje u Split i Zagreb«, govori župnik Pavao Gospodnetić, koji je toj »crnoj brojci« odlučio stati na kraj i konkretnim mjerama pa kao župa financijski podržavaju mlade obitelji koje dobiju dijete. Pokrenuo je, naime, župni fond za život kojim je želio pokazati brigu za one koji u mjesto donose najvrjednije – novi život, a u godinu dana pomogli su 11 obitelji. Cilj je inicijative preusmjeriti dio novca koji se obično daje za vijence kod sprovoda prema mladim obiteljima za rađanje djece, no odaziv nije bio očekivan pa je dio sredstava »pokriven« iz župne blagajne.
Svakomu novomu životu raduje se i redovnička zajednica Služavki Maloga Isusa koja već pet desetljeća djeluje u Pučišćima, usko povezana uz župu sv. Jeronima. Ostvaruju svoju karizmu župnim apostolatom, radom s djecom i katehezom, brigom o starima i bolesnima jer vode starački dom… Voditeljica zborova, župna katehistica i školska vjeroučiteljica te sakristanka s. Danijela Mihić napominje da u svim tim zaduženjima nije sama. Pomažu joj sestre Gordana Rogošić i Apolonija Putnik, ali i župljani koji se rado odazivaju i dođu pomoći: od čišćenja i aranžiranja crkve do priprema radionica i drugih projekata… Tijekom godina postali su uigran tim.
»Za manju sredinu i župu, ovdje je dosta živo i aktivno. Ljudi su povezani s Crkvom, uključeni u župne aktivnosti, znaju cijeniti naš doprinos, poštuju nas i zahvalni su. Uvijek je i sa svim župnicima bila odlična suradnja, ne dijelimo se, tu smo kao jedna obitelj. Župnik svaki dan dolazi na obroke u naš samostan«, svjedoči s. Danijela Mihić i kaže da je u njihovoj kući dosta živo jer se u prizemlju samostana održavaju župna kateheza, probe dječjega i mješovitoga zbora te druga okupljanja. Župa tako živi na tri adrese – u crkvi slave sakramente, u župnoj kući su okupljanja, a u samostanu su katehetski susreti.
Na nedjeljnoj jutarnjoj župnoj misi glasove ujedinjuju članovi mješovitoga zbora, njih četrdesetak pod vodstvom s. Danijele, što na koru zna stvoriti gužvu pa osim pjevača drugi vjernici teško mogu pronaći mjesto. Srećom, velika župna crkva dovoljno je prostrana da u svoj zagrljaj primi sve župljane, a u lijevoj lađi pred oltarom sv. Križa na misi u 11.15 sati okupljeni su mali pjevači dječjega zbora. »Osnovnoškolska djeca uključena su u mali zbor, ponekad za sviranje uskoči Nikolina Jakovčević, a u mješovitom zboru njegujemo tradicijsko pjevanje i suradnju sa zborovima iz drugih dijelova Hrvatske«, govori s. Danijela. Poznato je da otočke župe imaju svoj poseban liturgijski izričaj: različite napjeve, procesije za veće blagdane, priređuje se četrdesetosatno klanjanje u Velikom tjednu. Sve to živi i u pučiškoj župi te su vjernici ponosni na vjersku tradiciju i baštinu.
To ističe i Ivan Franić (24), koji rado uskoči u ulogu sakristana te se redovito brine o grobljanskoj crkvi, jednoj od osam kapelica u Pučišćima koje održavaju vjernici laici, a u kojima se mise služe jednom u godini. Još od ministrantskih dana upoznat je s običajima koji se njeguju u župi. »Drago mi je tu biti na usluzi i pomoći te što uspijevamo zadržati stare napjeve i običaje… Oduševljenje prenosimo na mlade generacije, iako se kroz godine dosta običaja izgubilo.«
Ne zaboravlja spomenuti doprinos prijašnjih župnika don Andre Ursića, don Tončija Kusanovića i don Petra Eterovića te napominje da susjedna mjesta Pražnica i Gornji Humac pripadaju općini Pučišća, ali su zasebne župe i imaju svećenike. Oni uskoče župniku don Pavi Gospodnetiću kada god je to potrebno, a Pučišćani svojim nazivaju i nadbiskupa Nikolu Eterovića, trenutačno na službi papinskoga nuncija u Njemačkoj. Za božićne i uskrsne blagdane, kao i na ljeto, nadbiskup Eterović redovito dolazi na odmor u rodno mjesto te zamijeni župnika: ispovijeda, vodi mise, propovijeda…
Brojne susrete s nadbiskupom spominje i župljanka Tina Capković (35), zaposlena kao službenica na Općinskom sudu u Supetru. »Ne pada mi na pamet da bih išla iz mjesta i župe. Kada nas iz grada pitaju gdje trošimo svoje vrijeme, u šali im kažemo da nam nije dosta 24 sata u danu da ‘pokrijemo’ sve. Rasla sam uz župu, uvijek je ovdje bila akcija, radost, veselje – dolazili smo doma ispunjeni živošću, to je ono što me držalo. Ponosni smo što možemo sudjelovati svojom kreativnošću i sebedarjem u župi, nastojimo biti dobri duh župne zajednice«, svjedoči Tina Capković, majka desetogodišnje prvopričesnice koja je također uključena u župu. Predstavlja nam vrlo aktivnu zajednicu Prijatelji Maloga Isusa u kojoj je aktivno 30-ak župljana različitih uzrasta, uključenih u različite sfere župnoga života.
U došašću i korizmi organiziraju likovne radionice, prodaju radove, a sredstva najčešće uplaćuju »Bračkim pupoljcima«, udruzi koja se brine o djeci s posebnim potrebama, školuju jedno dijete u Africi, a prilozima pridonose i »Marijinim obrocima«. »Želja je Prijatelja Maloga Isusa da nas bude još više, svi pokušaji aktivnosti i dobrih djela u službi su bližnjih. Drago nam je što možemo pomoći našim časnama, mi izvan samostana puno lakše možemo doprijeti do onih u potrebi, starih i nemoćnih«, govori župljanka Capković o aktivnoj pučiškoj zajednici.
Među aktivnim župnim krugovima u Pučišćima se ističu i ministranti te dječji pjevači, koje se može susresti u župi ne samo na nedjeljnim misama, nego i tijekom tjedna. Rado se uključuju u svibanjske i listopadske pobožnosti, ne propuštaju doći na mise zornice, a od prošloga došašća nakon ranojutarnje mise priprema se i doručak za župljane.
Pastoralni rad s djecom izbliza prati i Mirjana Bauk, učiteljica razredne nastave, pastoralna vijećnica zadužena za organizaciju godišnjih izleta. Ove su godine posjetili svetište u Sinju, a prošle su godine obišli Hvar…
»Jednom godišnje nastojimo da se dječja iskrenost i spontanost te blizina s Bogom i župom obogati na poseban način odlaskom s društvom iz župe na izlet. Želimo napraviti odmak od poznatoga prostora te dati poticaj da povratkom u župu djeca nastave još aktivnije djelovati i širiti pozitivno ozračje među svojom skupinom. Sve sam to osobno doživjela u ovoj župi, mnogo mi je sve to značilo«, svjedoči učiteljica Bauk, koja se nakon studija u Splitu vratila na otok Brač. Kaže kako je mnogo lakše biti učiteljica u malom mjestu jer s djecom živi na ulici, ispred crkve, na putu do kuće, odnos i komunikacija više su od formalnoga odnosa između učitelja i učenika.
Sve te pastoralne aktivnosti dobro prate i resursi župe. Mirjanin suprug Marko Bauk (42) član je ekonomskoga vijeća te mu je sa župnikom povjerena briga za obnavljanje crkvenih objekata. Kako je riječ o staroj župi, građevine stalno zahtijevaju ulaganje i obnavljanje pa je pred njima rješavanje vlage u župnoj crkvi sv. Jeronima, uređenje ostalih kapelica i crkvica, kao i župnoga dvora…
»Svi su dosadašnji župnici dosta radili na tom polju, pa i naš župnik don Pave nastavlja. Dobar se dio financija priskrbi donacijama župljana, ali i njihovim dobrovoljnim radom«, govori građevinski inženjer zaposlen u klesarskoj radionici kao voditelj proizvodnje. Bauk daje uvid i u posao s kamenom, tvrdeći da je bilo i boljih vremena kada se taj posao više cijenio i bolje plaćao, no i danas postoji perspektiva da upravo posao s kamenom Pučišćima donese boljitak.
Ne samo po zanimanju i zaposlenju, nego i po službi u župi Baukov suradnik je Nikola Martinić Pipica (38), zaposlen u »Jadrankamenu«, tvrtki koja zapošljava najviše Pučišćana. Kao dio građevinske skupine svjedoči kako su uključili učenike klesarske škole u uređenje dvorišta župne kuće, što su oni odradili kao dio praktične nastave.
»Nastojimo okupiti što više tih ljudi da svojim savjetom, radom i donacijama pomognu u održavanju župnih objekata. Svatko dobronamjeran prihvaćen je u župi, stvorio se lijep ambijent dolaskom novoga župnika koji je došao kao osvježenje sa svojim idejama. Nedavno smo održali radnu akciju i uspjeli smo animirati čovjeka koji 36 godina nije bio u župnom dvorištu. Trebamo biti otvorena srca«, svjedoči uvijek dostupan za pomoć i suradnju župniku Martinić, koji je u prošloj godini velikoga župnoga jubileja bio zadužen i za organizacijsku športskih turnira u košarci, nogometu, badmintonu i vaterpolu. Ta se tradicija nastavila pa nije rijetkost vidjeti mladoga župnika kako s ministrantima nakon nedjeljne mise trg ispred župne crkve pretvori u veliko igralište.
Kreativna ravnateljica dječjega vrtića Petra Mihaić (38) s dugogodišnjim odgojiteljskim iskustvom dala je svoj obol proslavi 450 godina župe organiziravši izložbu dječjih radova. Članica je pastoralnoga vijeća, a redovita je i na susretima biblijske skupine, ili – kako to mladi Pučišćani vole reći – Biblijade, a zapravo su to kateheze o Deset Božjih zapovijedi.
»Nisam mogla ni zamisliti da će biti tako dobro na katehezama. Ovdje u mjestu svatko svakoga zna, ali teško je bilo pomisliti da će takav profil ljudi okupiti upravo biblijska skupina koja se održava petkom kada je radni tjedan gotov. Dolazak je gotovo stopostotan, a ako dođe do promjene, imamo grupu na WhatsAppu pa tako komuniciramo. Postoji i Facebook-stranica župe i župni listić koji obvezno dijele ministranti na izlazu iz crkve, a u njegovoj su pripremi angažirani krizmanici«, otkriva Petra Mihaić, koja svjedoči kako – unatoč tomu što se turizam nije toliko razvio u Pučišćima – ljeti ipak bude življe i više stanovnika jer mnogi dolaze na odmor u vikendice ili k rodbini.
Jedna od rijetkih župljanka koje nisu rodom s otoka Brača jest trgovkinja Mirjana Bauk (46), koja se doselila iz Šestanovca. Smatra da je mala izloženost turizmu uspjela očuvati Pučišća od loših utjecaja i zadržati ljude uz Crkvu. Već devet godina organizira Marijanski klapski festival treće subote u svibnju.
»Česte su smotre klapa i drugih zborova, ali palo mi je na pamet da posvetimo naš festival Majci Božjoj. Posljednjih godina nastupilo je već stotine pjevača s otoka Brača, ali i iz drugih dijelova Hrvatske. Uvijek imamo posebne goste, a izvođači pripreme jednu duhovnu i jednu marijansku skladbu. Župljani me već u veljači i ožujku pitaju tko će doći na festival, a uvijek pokažu spremnost primiti na smještaj naše goste, kao i u pripremi kolača i obroka«, govori Bauk o projektu župe koji ima financijsku potporu općine.
Posljednjih godina župnu katehezu za prva dva razreda osnovne škole u župi drži vjeroučiteljica Marieta Radić (27), zaposlena u OŠ Milna i dvije druge područne škole. Za razliku od školskoga vjeronauka, u župi naglasak stavljaju na kreativne aktivnosti, pa su tako za blagdan sv. Lucije pripremili predstavu, a organiziraju i radionice. »Gušt mi je raditi s djecom, ponekad se iznenadim koliko oni lakše vjeruju nego mi odrasli, oni vjeru shvaćaju prirodno i spontano. Oduvijek sam osjećala da je to što Crkva govori istina, zato sam i upisala studij teologije da naučim na smisleniji način prenijeti svoju vjeru drugima. To mi je važno«, govori vjeroučiteljica Radić i svjedoči da u pučiškoj župi postoji kritično mnoštvo koje je spremno pomoći i uključiti se.
Upravo se ta baza svakodnevno trudi za dobrobit zajednice, a u takvom iskrenom darivanju ne izostaju ni plodovi vidljivi i u svećeničkim zvanjima i predanim vjernicima. Iz takvoga čvrstoga i sigurnoga zajedništva rađaju se neke nove pjesme i stihovi, nove note koje nose ljubav prema bračkoj župi.
