Isusov učenik nije samo obični Učiteljev suputnik. Svaki smjer neizbježno donosi barem jednu pomisao da se odustane. Oni koji su odlučili slijediti Isusa, svakodnevno se nalaze pred iskušenjem odustajanja. I tako, Isus koji je suočen s raznim učenicima koji ga čas slijede, čas napuštaju, kaže dvanaestorici apostola: »Da možda i vi ne kanite otići?« Pitanje je upućeno svakomu tko slijedi Isusa, nitko nije lišen kušnji odustajanja.
»Tvrda je to besjeda. Teško je razumjeti svaku prispodobu«, pomisliše Isusovi učenici kada su nebrojeno puta slušali o kraljevstvu Božjem. Sve se činilo tako daleko. I što je više dana prolazilo, Isusov je govor nekima ostajao u gušćoj magli. Slijedili su ga kamo je god pošao, očekivali su da će po čudima napokon na vidljiv način završiti svaka ljudska patnja. Mislili su da je Isusov smjer tako jednostavan za razumijevanje, a njegova je riječ i dalje ostajala tvrda. Nerazumljiva. Na trenutke se činilo kao da je sam u svojim govorima. Iako je okružen učenicima, misaono su na putu svi od njega negdje daleko, u nekim ružičastim svjetovima.
Dok je Isus jednom tako govorio i predosjećao da će opet ostati neshvaćen, prekine šutnju nevjerovanja. Udaljili su se mnogi koji su još za njim išli »reda radi«. I glasno Isus prozbori dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Nije ih mimoišao, prepoznao je i u njihovim očima nekakav trenutačni beznadni pogled. A Isus nudi spasenje, samo ga je teško životom prigrliti.
Isus je postavio izravno pitanje o napuštanju Učitelja. Nije im te riječi poručio preko nekoga posrednika niti im je ostavio nekakvo oproštajno pisamce, nego im je u oči izrekao istinu koje se svatko boji. »Poželiš li otići? Želiš li napustiti Učitelja?« pitanja su koja odzvanjaju u kršćanskom životu. Odzvanjaju kad god grijeh djeluje primamljivije od zadržanih uzda. Odjekuju i kad god se kušnja čini tako slatka da se sve druge spoznaje požele najradije barem na trenutak prekriti nekom debelom mračnom dekom…
Nitko nije oslobođen pitanja. Kad-tad svatko će se na putu susresti s ponudom odustajanja. Svaki izbor, od onih najmanjih različitih obrazovnih ponuda pa sve do bračnoga života i projekta odgoja djece, udari u pitanje odustajanja. Svatko poželi otići, prekinuti sve što je marljivo stjecao, zatisnuti žrtvu i na trenutak pobjeći. Ne treba od takvih pitanja pobjeći jer ih je i Isus svojim najdražim učenicima postavio.
Sada se samo traži jasan odgovor. Traži se stajalište, kao i u svemu što se izabere, kao i na svakom putovanju koje se ne primiče kraju. Pitanje izaziva odgovor, a odgovor donosi novi vjetar u leđa svake, pa i najteže odluke.
Ivan Zlatousti Isusovo pitanje ovako tumači: »Zašto nije učenike pohvalio? Zašto ih nije podržao? Isus je očuvao dostojanstvo koje dolikuje Učitelju. Da ih je hvalio, mogli su pretpostaviti da mu čine kakvu uslugu.« Pokazujući im da mu ne treba njihova prisutnost, Isus ih je još više držao uza se, napominje Ivan Zlatousti. »I promotrite kakvom je razboritošću govorio. Nije im rekao: ‘Odlazite’, već im je postavio pitanje. Nije im laskao niti ih odbijao, već im je postavio pitanje.«
Pitanje stoji nad životom svakoga kršćanina. Ako se poželi otići od Isusa, možda je upravo sada vrijeme. No ako se želi biti Isusov, na provokativno se pitanje negativno odgovara. Kršćanin ne će napustiti Isusa. Iako je teška Isusova besjeda, kršćanin je uronjen u njezino rješenje. Ma kakav su problem pitanja odustajanja? Nije li se moglo odustati i od manjih stvari? U onim dječjim odlukama kada je trebalo izabrati put obrazovanja, kada je trebalo sjediti na stolici i upijati znanje? Poslije, nakon marljiva truda vidio se cilj. Isusov učenik predosjeća cilj, koliko god da provokativna pitanja odustajanja glasno odzvanjala. Više od bilo kojega obrazovanja, snažnije od svake ljudske plaće jest hod za Isusom. Hod je to po stazi poštenja, izbjegavanja stranputica korupcije i stalno osvrtanje na slabije koje se susreće. Tada odustajati nema potrebe, tada otići od Isusa ne donosi nikakav izlaz. Jedina prava radost jest biti na Isusovu putu jer je to herojski put koji vodi u slatku vječnost trajnoga zadovoljstva.
Gospodine, postavljaš nam pitanja koja nas muče. Teško je na njih ostati imun. Želimo te i slijediti, ali želimo se nekada od tebe i udaljiti. Učvrsti naše odgovore. Rasprši svaku sumnjičavu odluku. Podari nam herojsko srce koje će te slijediti do kraja, do konca vjekova. Amen.