• U Hrvatskoj su posljednjih godina prisutni pozitivni trendovi rasta BDP-a i zaposlenosti, koja je od 2016. godine porasla za oko 300 tisuća zaposlenih, te pada nezaposlenosti. Paralelno uz te pozitivne tendencije na tržištu rada Hrvatska je među zemljama EU-a koje bilježe nedostatak radnika na tržištu rada i istovremeno imaju visoku stopu neaktivnoga stanovništva. Prema podatcima Eurostata stopa neaktivnosti u Hrvatskoj za stanovništvo starije od 15 godina u prvom tromjesečju 2024. iznosila je 46,5 %, što znači da gotovo svaka druga osoba radne dobi (15+) ne sudjeluje na tržištu rada, to jest nije ni zaposlena, ni nezaposlena, niti aktivno traži posao. To je znatno više od prosjeka EU-27 koji iznosi 41,9 %, dok je, primjerice, u nizu zemalja kao što su Nizozemska, Danska i Švedska taj postotak bio oko 33 % u prvom tromjesečju 2024.
Tako visoka stopa neaktivnosti Hrvatsku svrstava među vodeće EU zemlje po stopi neaktivnosti stanovništva starijega od 15 godina, odmah iza Italije, Grčke i Rumunjske. S druge strane, stopa neaktivnosti u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina ipak bilježi određeni pad jer je početkom 2021. ona iznosila čak 48,5 %. To je posljedica poboljšanih prilika za zapošljavanje koje su kontinuirano prisutne na hrvatskom tržištu rada posljednjih nekoliko godina.
Mlađa dobna skupina 15-24 godine i starija dobna skupina 55-64 godine imaju bitno više stope neaktivnosti u usporedbi s prosjekom EU-27. Stopa neaktivnosti mlađe dobne skupine 15-24 godine prema podatcima Eurostata u prvom tromjesečju 2024. bila je 64,5 %, bitno viša od EU-27 prosjeka od 57 %. Za dobnu skupinu 55-64 godine stopa neaktivnosti bila je 44,5 %, također znatno viša od prosjeka EU-27 od 32,4 %. Stopa neaktivnosti za žene dobne skupine 15+ bila je 10 postotnih bodova viša nego za muškarce i iznosila je 51,4 %, a za muškarce 41,2 %. Iako istraživanja usmjerena na determinante relativno niske stope aktivnosti i visoke stope neaktivnosti na tržištu rada u Hrvatskoj gotovo da ne postoje, potrebno je procijeniti glavne čimbenike koji uzrokuju tako visoke stope neaktivnosti i prikazati mjere kojima bi se moglo utjecati na povećanje razine aktivnosti. Naime, u situaciji kada Hrvatska sve više uvozi radnike iz inozemstva, a ima bazen radnoga potencijala među svojom populacijom, to je zasigurno važno pitanje kojemu bi trebalo posvetiti mnogo više pozornosti kod nositelja odgovornosti u području ekonomske i socijalne politike nego što je to sada slučaj.
Visoke stope neaktivnosti na tržištu rada trebale bi biti važna tema za hrvatske nositelje ekonomske i socijalne politike s obzirom na nedostatak radne snage uz istovremeno visok potencijal neaktivne populacije koji se nalazi u oko 1,5 milijuna starijih od 15 godina koji su se povukli s tržišta rada. Istraživanja su o toj temi rijetka, no može se pretpostaviti da se među glavnim uzrocima visoke stope neaktivnosti radne snage u Hrvatskoj nalaze jak turistički sektor i visoki prihodi od renta i iznajmljivanja, zatim visok udio sive ekonomije i relativno niske plaće te relativno nerazvijen sektor socijalnih usluga koje su ključne za veću aktivaciju posebice ženske radne snage.
Velik turistički zalogaj
Snažan turistički sektor i rentna ekonomija u Hrvatskoj zasigurno pridonose smanjenju stope aktivnosti na tržištu rada. Prema podatcima Eurostata u 2022. godini udio prihoda od turističke potrošnje inozemnih gostiju (podatak iz bilance plaćanja) u BDP-u među državama članicama EU-a bio je najveći u Hrvatskoj – više od 13 milijarda eura (19,3 % BDP-a), dvostruko veći od sljedećih nekoliko poznatih turističkih zemalja i odredišta poput Cipra (9,9 %), Portugala (8,7 %) i Grčke (8,6 %), što potvrđuje visoku važnost turizma za hrvatsko gospodarstvo.
Niski porezi
Prema službenoj statistici Hrvatske turističke zajednice broj kreveta u privatnom smještaju u siječnju 2024. godine iznosio je 636.772, što je više od trećine svih smještajnih kapaciteta, a neki čelnici u turističkim djelatnostima objavili su da se gotovo pola milijuna hrvatskih građana bavi iznajmljivanjem apartmana. Ta je činjenica ozbiljan izvor negativnoga utjecaja na aktivaciju na tržištu rada sve brojnijih pojedinaca koji su u mogućnosti ostvariti znatne prihode raznim oblicima iznajmljivanja i ostvarivanja rentnih prihoda, koji su k tomu još i relativno nisko oporezovani, to jest oporezovani su nižim poreznim stopama nego dohodak od rada (to je izvjesna anomalija hrvatskoga poreznoga sustava).
Neaktivni na Jadranu
Također prema podatcima DZS-a u prvom tromjesečju 2024. godine Jadranska Hrvatska bilježi bitno višu razinu neaktivnosti stanovništva starijega od 15 godina sa stopom neaktivnosti 47,1 %, što je znatno viša stopa neaktivnosti u usporedbi s onom od 41,5 % u Gradu Zagrebu. To potvrđuje prethodno navedene činjenice da visoki rentni prihodi (i k tomu nisko oporezovani) od turističkoga iznajmljivanja negativno utječu na stope aktivnosti na tržištu rada.
Gotovo trećina zarade – neprijavljena
Drugi čimbenik koji u Hrvatskoj uvelike pridonosi nižoj stopi formalne aktivnosti na tržištu rada jest visok udio sive ekonomije. Prema istraživanja Colina Wiliamsa i njegovih kolega iz 2017. godine, tijekom 2016. godine udio neprijavljenoga gospodarstva u Hrvatskoj bio je procijenjen na visokih 27,1 % BDP-a. Građevinarstvo i poljoprivreda bili su sektori s najvećim udjelom rada na crno, a posljednjih godina udio sive ekonomije raste u turizmu. Usluge u privatnim kućanstvima također bilježe visok udio sive ekonomije, to jest obavljaju se bez formalnih računa i naplaćuju najčešće u gotovini. To su najčešće poslovi u privatnim kućanstvima kao što su čišćenje stambenih prostora, ličenje zidova, razni popravci elektroinstalacija, vodnih instalacija, kućanskih aparata itd. Uglavnom se dobar dio tih usluga u kućanstvima pruža unutar neprijavljenoga gospodarstva, to jest bez računa. Stoga se dijelu radno aktivnoga stanovništva, posebice onomu starijih dobnih skupina od 55 do 64 godine koji su još u fizički dobroj kondiciji i dobroga zdravlja, ali i ponekim mlađim radnicima, nerijetko više isplati povući s formalnoga tržišta rada i raditi u sivoj ekonomiji kombinirajući mirovinska primanja i zaradu u sivoj ekonomiji. Posebice se to odnosi na starije radnike koji ispunjavaju uvjete za prijevremenu mirovinu te nerijetko i izaberu odlazak u prijevremenu mirovinu kako bi radili poslove u neprijavljenom gospodarstvu i tako uz mirovinu ostvarivali dodatne prihode.
Velika potreba za palijativnom skrbi
Kad bi plaća bila 2000 eura…
Naime, za mnoge starije radnike nerijetko je bitno isplativije kombinirati mirovinska primanja i dohodak zarađen u neprijavljenim aktivnostima jer tako ostvare ukupna primanja koja su znatno veća od prethodne plaće iz formalnoga zaposlenja. Jasno je da takva prilično rasprostranjena praksa u Hrvatskoj povratno negativno utječe na stopu aktivnosti i sudjelovanje na tržištu rada te povećava stope neaktivnosti starije dobne skupine radnika 55-64 godine, što se vidi i u prethodno navedenim podatcima visoke stope neaktivnosti te dobne skupine.
To je pitanje, međutim, svakako povezano i s relativno niskim plaćama u formalnoj ekonomiji. Ako su prosječnim hrvatskim radnicima sa srednjim stručnim obrazovanjem u prosjeku plaće ispod 1000 eura neto u formalnoj ekonomiji, a dobri majstori takve plaće u sivoj ekonomiji zarade za radni tjedan, to može biti okidač za bijeg u sivu ekonomiju. No da je u formalnoj ekonomiji prosječna neto plaća tih radnika 2000 eura, onda bi poticaj za povlačenje iz formalne ekonomije i odlazak u sivu bio mnogo manji. Izmjene u mirovinskom sustavu 2014. godine koje dopuštaju kombiniranje rada umirovljenika do 4 sata tjedno uz mirovinska primanja pridonijele su djelomičnomu smanjenju te pojave, no ona je je još uvijek izražena i dalje uvelike utječe na snižavanje stopa aktivnosti u formalnoj ekonomiji.
Regionalne razlike
Jedan od vrlo važnih čimbenika niže stope aktivnosti žena – čija je stopa neaktivnosti za 10 postotnih bodova veća od stope muškaraca – nedovoljno je razvijen sustav socijalnih usluga, kako usluga ranoga predškolskoga odgoja i obrazovanja (RPOO) tako i socijalnih usluga za skrb o starijim i drugim osobama koje su ovisne o skrbi drugih. Regionalne razlike u stopama upisa djece u predškolske programe posljednjih su godina smanjene, ali su i dalje vrlo visoke. Županijske stope obuhvata djece u dobi 3-4 godine uslugama RPOO-a u 2018. godini kretale su se u od 36,6 % u Virovitičko-podravskoj županiji do 87,5 % u Zagrebu. Taj se raspon u 2021. godini nešto smanjio, ali je i dalje vrlo visok i iznosi između 51,0 % i 86,1 %. Konkretno, velike su razlike u stopama upisa između urbanih i ruralnih naselja, a s tim su povezane i znatno niže stope aktivnosti žena u regijama s nerazvijenim socijalnim uslugama ranoga predškolskoga odgoja i obrazovanja, koje su najniže u regiji Panonske Hrvatske gdje su usluge predškolskoga odgoja, ali i dugotrajne skrbi za starije najslabije razvijene.
Snažnije štititi žene
Pružatelji skrbi najčešće su žene unutar obitelji i žene tradicionalno snose najveći dio tereta kada je u pitanju briga o djeci i starijima te o osobama s invaliditetom, što opet negativno utječe na potencijal sudjelovanja žena na tržištu rada. Samim time ključne mjere koje bi mogle pridonijeti povećanju sudjelovanja i stope aktivnosti žena na tržištu rada uključuju potrebu snažnijega razvoja navedenih socijalnih usluga predškolskoga odgoja i obrazovanja i sustava dugotrajne skrbi o starijim i ovisnim osobama.
Nacionalna strategija
U pogledu predškolskoga odgoja i obrazovanja dogodila su se i najavljena su dodatna unaprjeđenja u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021. – 2026., u kojem se naglašava potreba povećanja udjela djece obuhvaćene ranim predškolskim odgojem, posebno djece iz ranjivih skupina (djeca koja žive u nepovoljnim socioekonomskim uvjetima, djeca s teškoćama u razvoju, romska djeca i djeca migranata). Kako bi se uklonile razlike između bogatijih urbanih i siromašnijih ruralnih područja, nužan je snažniji angažman države u financiranju sustava ranoga predškolskoga odgoja i obrazovanja. U razdoblju 2021. – 2026. planirano je ulaganje od 213,3 milijuna eura, što bi trebalo rezultirati s 22.500 novih mjesta u predškolskim ustanovama. Nacionalna strategija razvoja Hrvatske do 2030. kao dugoročni cilj postavlja povećanje obuhvata djece od četiri godine do početka obveznoga obrazovanja s 83 % u 2019. na više od 97 % u 2030. Realizacija tih ulaganja svakako će osigurati bolju dostupnost usluga RPOO-a, što bi onda moglo pozitivno pridonijeti povećanju sudjelovanja na tržištu rada i smanjenju opće stope neaktivnosti te posebice stope neaktivnosti žena. Potrebe snažnijih javnih ulaganja u sustav dugotrajne skrbi o starijim i ovisnim osobama te razvoj sustava palijativne skrbi čini se da još nisu prepoznati kao područje važnih socijalnih ulaganja koja bi mogla s jedne strane unaprijediti socijalnu dobrobit starijih i ovisnih članova obitelji, a s druge pozitivno utjecati na povećanje aktivnosti dijela stanovnika na tržištu rada.
Fleksibilno u mirovini
Jedna od mjera za povećanje stope aktivnosti među starijim radnicima fleksibilni je model umirovljenja koji je uveden u Hrvatskoj 2014. godine i nudi pravo umirovljeniku na kombiniranje pune mirovine s radnim odnosom. U Hrvatskoj od 2014. godine umirovljenici s punim radnim vremenom mogu raditi do četiri sata dnevno bez gubitka prava na mirovinu. Kontinuirano raste broj umirovljenika u radnom odnosu koji se koriste pravom na punu mirovinu i rade do četiri sata dnevno: s prosječnih 3474 u 2017. godini, uz proširenje prava u 2019. godini i na prijevremene mirovine, broj korisnika povećao se na 10.098 u 2019. godini, a zaključno na 26.593 umirovljenika ili 2,17 % od ukupnoga broja korisnika mirovina u 2023. godini (prema podatcima Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje). Spomenute tendencije utjecale su na određeno blago povećanje stope aktivnosti dobne skupine 55-64 godine posljednjih godina, o čemu svjedoče i podatci o kretanju zaposlenosti. Tako je prema podatcima Ankete o radnoj snazi stopa zaposlenosti osoba u dobnoj skupini 55-59 godina povećana s 47,6 % na 65,8 %, a za skupinu 65-74 godine stopa zaposlenosti porasla je s 4,7 % na 5,6 % u razdoblju 2014. – 2023.
ZAGREBAČKI VRTIĆI Mnoštvo djece u čekaonici
Savjetovati neaktivne
Jedna od ključnih institucija za aktiviranje neaktivnoga stanovništva jest Hrvatski zavod za zapošljavanje. Posebice je tu važan rad savjetnika iz HZZ-a i savjetnika Centara za cjeloživotno profesionalno usmjeravanje (CISOK-a) koji postoje u svim županijama i pružaju svoje usluge savjetovanja o karijeri, potencijalnim mogućnostima zapošljavanja kako nezaposlenima tako i onim neaktivnima. Postoje posebno razvijene mjere za aktivaciju i poticanje zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih, posebice kroz mjeru posao + koja je dizajnirana za one najosjetljivije korisnike i uključuje intenzivan rad savjetnika s korisnikom te socijalno mentorstvo i upućivanje u potrebne aktivnosti, te druge mjere aktivne politike zapošljavanja kako bi se unaprijedila aktivacija i poboljšanje prilika za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih, osoba bez srednje stručne kvalifikacije, žena starijih od 50 godina, radno sposobnih primatelja ZMN-a. Uz navedene mjere postoje i posebne mjere usmjerene prema mladima koji nisu u obrazovanju, nisu zaposleni i ne traže aktivno posao koje uključuju tzv. NEET skupinu mladih 15-29 godina i one se provode dominantno kroz spomenute CISOK-ove centre, uključujući mjere identifikacije, informiranja i aktivacije mladih neaktivnih osoba, a za osobe s invaliditetom postoji program profesionalne rehabilitacije.
Otključati radni potencijal
U Hrvatskoj postoji velik radni potencijal među neaktivnim stanovništvom koji bi se mogao aktivirati boljom kombinacijom i unaprjeđenjem već postojećih mjera u segmentu unaprjeđenja socijalnih usluga, politike plaća, mjera Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, ali i uvođenjem nekih dodatnih mjera, posebice u segmentu oporezivanja gdje bi cilj porezne politike trebao biti pravednije raspoređivanje poreznoga tereta između prihoda ostvarenih iznajmljivanjem i onih ostvarenih kroz plaće, tj. dohodak od rada. Sve dok je porezno opterećenje kratkoročnoga i turističkoga najma niže od poreznoga opterećenja dohotka ostvarenoga radom, logično je da će ljudi, svi oni kojima je to moguće, »bježati« u tu vrstu aktivnosti, a neki od njih i trajno se povlačeći s tržišta rada. Tako da je pitanje navedenih poreznih izmjena važno kako radi pravednije raspodjele poreznoga tereta tako i radi stvaranja pozitivnoga poreznoga radnoga okružja koje bi onda povećalo ponudu rada trenutačno neaktivnih hrvatskih radnika na tržištu rada.
Kraj sive ekonomije
Uza sve navedene mjere koje se poduzimaju ili se predlažu u dijelu izmjene porezne politike, bilo bi jako važno aktivnijim mjerama i pristupom suzbijati djelatnosti sive ekonomije, što bi također povratno trebalo djelovati pozitivno na rast stope aktivnosti. Nada je da će nositelji hrvatske ekonomske i socijalne politike u trenutačnim okolnostima mnogo više pozornosti nego dosad usmjeriti prema tomu važnomu pitanju aktiviranja neaktiviranih domaćih ljudskih potencijala na tržištu rada jer nedostatak radnika sve više postaje goruće pitanje hrvatskoga gospodarstva i potencijalno moguća najveća barijera odražavanja njegova daljega rasta i razvoja po trenutačnim stopama.
