SESTRA LUJZA KOZINOVIĆ Bogato glazbeno stvaralaštvo

s. Lujza Kozinović

Osim književnošću, mnoge su se redovnice bavile slikarstvom ili glazbom, među kojima osobito mjesto zauzima skladateljica, dirigentica, pijanistica, orguljašica, pedagoginja i muzikologinja Zorka Lujza Kozinović.

Rođena je 20. ožujka 1897. u Slimenima kraj Travnika. Ondje je kao učenica građanske škole počela učiti glasovir. Treba znati da je Travnik u to doba prednjačio kao kulturno središte Bosne i Hercegovine pa učenje glazbe nije bila iznimka. Došavši u Zagreb 1914., nastavila je školovanje i 1916. stupila u Družbu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga. Usporedno je učila orgulje i kompoziciju kod Franje Dugana st. Na Muzičkoj akademiji diplomirala je orgulje 1922. i kompoziciju 1923. Učila je privatno solopjevanje, diplomiravši 1924. Nakon studija djelovala je kao nastavnica i glazbena pedagoginja u Družbinim školama u Banjoj Luci 1924. – 1926., Sarajevu do 1936. i Novoj Gradiški do 1939. Čini se da je neko vrijeme djelovala i u vukovarskoj franjevačkoj crkvi sv. Filipa i Jakova. Zatim je u Zagrebu poučavala glazbenu teoriju, pjevanje i glasovir u Družbinoj gimnaziji do 1941., a potom do 1946. i u Ženskoj učiteljskoj školi. Od 1946. članica je Dijecezanskoga odbora za crkvenu glazbu Zagrebačke nadbiskupije.

Svojom bogatom skladateljskom baštinom, pedagoškim i muzikološkim radom s. Lujza Kozinović uvrstila se među najvažnije hrvatske glazbenike 20. stoljeća.

S crkvenim i školskim zborovima kojima je ravnala uspjelo je koncertno nastupala u Hrvatskom glazbenom zavodu, Hrvatskom narodnom kazalištu, franjevačkom kazalištu na Kaptolu i u Radničkom domu. Skladala je većinom crkvenu glazbu: 15 misa, 47 moteta, pet himana (»Tantum ergo«), pet litanija, tri psalma, 48 crkvenih popijevaka, »Biblijske pjesme« – 30 biblijskih slika s uglazbljenim tekstom Alekse Kokića, kojemu je uglazbila još tri pjesme, kantatu »Pohvale Isusu i Mariji« za troglasni ženski zbor i harmonij. Na tekst Inviolate Kozinović napisala je 1941. u povodu jubileja Trinaest stoljeća pokrštenja Hrvata scensku glazbu »Trinaest vjekova« za zbor, orgulje i orkestar, skladala gudački kvartet u f-molu i tri orguljska korala. Među najuspjelijim su njezinim skladbama »Staroslavenska misa u čast sv. Ćirila i Metoda« za mješoviti zbor i orgulje 1938., »Misa u čast sv. Ignacija« na staroslavenski tekst 1929., »Misa u C-duru« 1944. i »Misa Jubilaris« 1946., moteti »Justus ut palma florebit«, »Jubilate Deo«, »O Jesu mi dulcissime« i »Surrexit Pastor bonus«, svi za mješoviti zbor, »Psalam 68 – Epilog« i dvije Ave Marije. Napisala je i »Himnu dru Merzu«. Skladala je i za djecu na stihove Mire Preisler. Uglazbila je i neke pjesme Milana Pavelića.

Mnoge su joj skladbe utemeljene na napjevima narodnoga crkvenoga pjevanja, koje je istraživala, kao »Misa za pokojne« 1937., prema izvornom narodnom dvoglasju u Gorskom kotaru, i »Božićna misa« 1945., skladana po motivima pučkih božićnih popijevka. U orguljskim koralima, koji poprimaju koncertne značajke, dolazi do izražaja njezino poznavanje orguljske tehnike i stila. Sljedbenica je cecilijanskoga pokreta, koji se u Hrvatskoj veoma razvio u prvoj polovici 20. st. »Stilski se nastavlja na klasično-romantički smjer, pa u oblikovanju melodike teži za produhovljenom jednostavnošću, harmonijsku građu zasniva na klasičnoj tonalnosti, ali za naglašivanje određenih ugođaja primjenjuje kromatiku i alteracije, a u duhu cecilijanizma mjestimice modalne kadence. U harmonijsko tkivo upleće znalački izvedene polifoničke ulomke ili fugirane stavke. Svojim je opsežnim opusom obogatila noviju hrvatsku crkvenu glazbu« (HBL).

Skladbe su joj tiskane u glazbenom prilogu časopisa »Sv. Cecilija« i u pjesmaricama »Hrvatski crkveni kantual« 1934., »Hrvatska pjesmarica« 1942., »Jaglaci. Hrvatski umjetnici hrvatskoj mladeži« 1942., »Hrvatska pjeva i svira« 1943., »Pjevajte Gospodu pjesmu novu« 1983., »Slavimo Boga« 1993., »Radost svijetu svom« 1996. (notno izdanje i kaseta), »Pjev otkupljenih« 2003. Kao izaslanica Staroslavenske akademije zapisivala je napjeve staroslavenskoga glagoljaškoga bogoslužja i pučkih crkvenih pjesama u Crikvenici, Selcu, Novom Vinodolskom, Krku i u Kraljevici, o čemu piše u studiji »O staro-crkvenom pjevanju u Kraljevici – Historijsko-muzikološki analitički prikaz« 1950. U tom je radu opisala tri vrste glagoljaških popijevaka: gregorijanske popijevke koje su narod ili svećenici preuredili po svom shvaćanju; pučke svjetovne popijevke koje su svećenici preoblikovali u oblik liturgijskih napjeva i pučke popijevke kojima je podmetnut crkveni tekst. Objavila je zbirke obradba za ženski zbor »Rukovjet pobožnih narodnih pjesama« 1931. i »Pobožne narodne pjesme«, a 1941. »Priručnik za pjevanje školskih zborova Metoda Tonika-Do«. Godine 1944. objavila je »Pjesmaricu za pučke škole«. Posljednjih je godina, unatoč sve slabijemu vidu, pomagala studenticama glazbe, ali je i skladala, diktirajući svoje skladbe mlađim sestrama.

Umrla je u Zagrebu 3. listopada 1975. Djela joj se često izvode, a ostavština čuva u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu. U Žepi djeluje vokalna skupina »Sestra Lujza Kozinović«.

IZVORGlas Koncila br. 18/2018.
Prethodni članakŽENA DANAS TREBA BITI JAKA U čemu je autoritet majke?
Sljedeći članakDRAMA »MOJ PRIJATELJ PETE« Važnost pouzdanosti