ŠKOLA PONIZNOSTI Koga plaši Kraljica svibnja?

Snimio: B. Čović
Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene, silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. (Lk 1, 51)

Istinska pobožnost prema Mariji čuva vjernike od pretjeranoga ponosa. Ona je ostala čvrsta iako je svjedočila muci i smrti svojega Sina, našega Gospodina. Štoviše, čini se jasnim iz njezinih čestih ukazanja od 19. stoljeća da je Gospodin svojoj majci namijenio posebnu ulogu u rješavanju krize u Crkvi i društvu.

Sotona je se boji ne samo više od svih anđela i ljudi, nego u nekom smislu i više od samoga Boga jer Sotona u svojoj oholosti neizmjerno više pati što ga tuče i kažnjava mala i ponizna službenica Božja, a njezina ga poniznost ponižava više od božanske moći.

Pobožnost prema Mariji donosi poniznost duši. Tek što je sveti Ivan čuo njezin glas i poskočio od radosti, sveta se Elizabeta odmah ponizila govoreći: »Tko sam ja da dođe k meni majka Gospodina mojega?« (Lk 1,43). I mi upoznajemo tu poniznost kad štujemo Mariju. Uči nas krjeposti poniznosti jer Bog želi da se Isus Krist po njoj očituje svijetu. Prema prirodi svaki joj je čovjek ravan. Prema milosti i zaslugama ona je časnija od kerubina i neusporedivo slavnija od serafina. U Mariji je naša poniznost istinski prokušana jer je ona čovjek, a ne Bog. Ponizan čovjek može se čak poniziti pred zlim ljudima, kao što je to učinio Gospodin.

Marija posebno obuzdava oholost krivovjeraca objavljujući da oni ne mogu imati svojega privatnoga, »osobnoga Isusa«, budući da se Gospodin svojim utjelovljenjem zauvijek vezao uz svoju majku. Istinsko jedinstvo s Kristom rezultirat će ljubavlju prema Mariji kao našoj majci, koja je također bila prvi prirodni uzrok njegova pojavljivanja u svijetu.

Budući da je marijanska pobožnost izvor poniznosti, ona postaje snažan test za pravovjerje. Na primjer, kada je nedostatak inteligencije sv. Ivana Vianneya bio zaprjeka njegovu ređenju, ovako je procijenjen: generalni je vikar upitao poglavara sjemeništa je li mladi Vianney pobožan, je li odan Presvetoj Djevici. Poglavar je odgovorio potvrdno. »Onda ću ga primiti«, rekao je generalni vikar. »Božanska će milost učiniti ostalo.« I tako je Crkva zaredila budućega zaštitnika župnika. Ponekad je jednostavno poput pitanja ima li on marijansku pobožnost. Tamo gdje je Marijino vodstvo, nikada ne mogu doći ni zao duh sa svojim iluzijama ni krivovjerci sa svojim lukavstvima.

Svibanj je posebno vrijeme za obraćanje Posrednici svih milosti. Dnevna molitva krunice ne bi trebala biti nešto opcionalno, nego izraz sinovske ljubavi nebeskoj Majci. Ako se moli zajednički ili u obitelji, još bolje.