SVJEDOČANSTVA LIJEČNIKA I PODUZETNIKA U MARIJIN ZAGOVOR Izrazi pobožnosti prema Blaženoj Djevici

Snimio: V. Čutura | Primarijus dr. Ivan Barišić

Zavjeti i pobožnost Blaženoj Djevici Mariji svojstveni su brojnomu hrvatskomu puku. Mnogi u tišini i diskreciji štuju marijanske blagdane, pohode marijanske crkve, zavjetuju se, mole, zahvaljuju Majci Božjoj. Među njima je i primarijus Ivan Barišić, doktor medicine, specijalist interne medicine, subspecijalist nefrologije. Voditelj je Odjela za dijalizu KBC-a Zagreb. Rođen je 1955. u Posušju.

»Potječem iz vjerniče obitelji te me u mladosti majka poticala na molitvu i zagovor Blaženoj Djevici Mariji«, svjedoči dr. Barišić, koji je i član Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva. »Moja majka sada ima 88 godina i svaki dan moli krunicu i moli se Gospi za svu našu obitelj. Osjećam dok god ona tako iz srca moli da su mnoge njezine molitve i želje uslišane i da sam ja puno dobroga postigao po Gospinu zagovoru. Tako sam od mladosti počeo prakticirati marijanske pobožnosti. Molitva i zavjet Gospi već su ukorijenjeni u moja svakodnevna razmišljanja, a dani Velike i Male Gospe samo su kruna moje zahvale za sve utjehe i nade koje mi Gospa s pouzdanjem pruža.«

»Molitva i zavjet Gospi već su ukorijenjeni u moja svakodnevna razmišljanja, a dani Velike i Male Gospe samo su kruna moje zahvale za sve utjehe i nade koje mi Gospa s pouzdanjem pruža«, svjedoči dr. Barišić, voditelj Odjela za dijalizu KBC-a Zagreb.

Samozatajni dr. Barišić odgojen je u obitelji koja je svjedočila svoj vjernički i nacionalni identitet u »olovnim komunističkim vremenima«. Po dolasku iz Rakitna u Posušje, u novu župu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, višečlana obitelj Barišića na čelu s otcem Jozom zauzimala je prve crkvene klupe u župnoj crkvi Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije ranih sedamdesetih. »Sve je poteklo iz obitelji jer to je temelj, a ostalo je samo nadogradnja«, ističe dr. Barišić. »Od mojih mladenačkih dana roditelji su se molili Majci Božjoj u našoj svakidašnjoj molitvi. I ja svake godine redovito povodom Uznesenja Blažene Djevice Marije odlazim u neko marijansko svetište, kao i o Rođenju Blažene Djevice Marije i o Bezgrješnom začeću. Doduše, u posljednjih dvadesetak godina zbog radnih obveza ili vezano uz godišnji odmor to uglavnom bude u Međugorju, Posušju, Remetama, Mariji Bistrici, Čučerju, franjevačkom samostanu u Dubravi ili nekoj drugoj crkvi u Zagrebu. Marijanska svetišta daju mi snagu, bez obzira u kojem bio, na Trsatu, Aljmašu, Fatimi.«

O svom svakidašnjem poslu i vjeri dr. Barišić kaže: »Kroz svakodnevni rad s teškim bolesnicima sve više shvaćam koliko je važno imati Onoga u koga se bezrezervno čovjek može pouzdati te se iz mojih usta često čuje: Majko Božja, Majko mila – pomozi nam!«

Rekao je i da članovi Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva svake godine prilikom izleta ili hodočašća diljem Hrvatske nastoje posjetiti neku marijansku crkvu i sudjelovati na misi. »Svake godine organizirano kao društvo prisustvujemo na misi u našoj katedrali i procesiji sa zahvalom nebeskoj zaštitnici Zagreba Gospi od Kamenitih Vrata. Znam da je Gospa naša najveća zagovornica kod svoga Sina i da nas čuje i kada se molimo bilo gdje. Jednostavno rečeno, osjećao bih se prazno i kao da sam je izdao kada ne bih na dan njezina uznesenja sa svojom obitelju i prijateljima, poštujući epidemiološke preporuke, došao do njezina svetišta unatoč novonastaloj epidemiološkoj situaciji izazvanoj pandemijom koronavirusa.«

Dr. Barišić je 1979. diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Specijalizaciju iz interne medicine završio je 1992. u Zagrebu, a subspecijalistički je ispit položio 2004. Naziv primarijusa stekao je 2012. Dugogodišnji je član Hrvatskoga liječničkoga zbora i Hrvatskoga društva za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju, član je Europskoga društva za dijalizu i transplantaciju – EDTA, Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva i Hrvatskoga društva farmakologa. 

Poduzetničko pouzdanje u Gospin zagovor
Andrej Grubišić, poduzetnik za korporativne financije iz zagrebačke tvrtke »Grubišić i partner«, o svojoj pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji svjedoči: »Počevši od Velike Gospe 2012. u Mariju Bistricu pješačim najčešće tri puta godišnje. Uvijek idem istom rutom, doduše, različite duljine. Naime, ona duža od 42 km je od stana na Malešnici preko Ilice, Trga bana Jelačića, Vlaške i Maksimirske do Sesveta te zatim preko Kašine do Marije Bistrice. Kraća verzija hodočašća je kada krećem iz Sesveta, što je otprilike 23 km. Barem jedno hodočašće godišnje odradim pješačeći sam.
Andrej Grubišić

Na putu izmjenjujem periode molitve krunice, razmišljanja o raznim stvarima u životu kao i većina laika (zdravlje, obitelj, posao, vlastiti propusti i grijesi itd.), a dio puta ne razmišljam ni o čemu. Ovo zadnje me je svojedobno mučilo jer sam mislio da ‘gubim vrijeme’ ne kontemplirajući i ne moleći, ali sam s vremenom to prihvatio kao period mentalnoga odmora tijekom hoda.

Zahvalan sam svećenicima Opusa Dei koji su u strpljivim razgovorima sa mnom ustrajno ponavljali da je bitna redovita (svakodnevna) molitva krunice i nakane Majci Božjoj. Nadalje, osvijestili su mi koliko je važna postojanost i nepokolebljivost u molitvi.
Nakon svih ovih godina i hodočašća postavlja se pitanje jesu li molitve urodile plodovima. Vjerujem da jesu, ali na način kako Bog smatra ispravnim. S obzirom na to da su mi mnoga Božja otajstva nedokučiva, ovo je ponekad teško razumjeti i prihvatiti imajući u vidu da su mnoga hodočašća bila ispunjena molitvom za ozdravljenje moje majke, koja je, nažalost, u studenome 2019. preminula od karcinoma. Njezino srce, koje je kucalo za našu obitelj, prestalo je s radom, a mama je s tek 63 godine završila svoj život izmirena s Gospodinom. Ovo je težak križ, ali ga prihvaćam vjerujući da mi Bog daje nositi samo one koje mogu podnijeti.
Ovo je prva Velika Gospa bez mame i hodočašće ispunjeno molitvom i dubokom vjerom da je mama primljena od Gospodina koji ju čuva u svom nebeskom kraljevstvu do našega ponovnoga susreta te da će Gospodin svim članovima obitelji u čijim srcima zauvijek ostaje zapamćena po bezuvjetnoj ljubavi udijeliti fizičku, psihičku i duševnu snagu.«
T. Vuković

IZVORGlas Koncila br. 39/2020.
Prethodni članakPROF. DR. JADRANKA GARMAZ O OPRAVDANOSTI VJERONAUKA U ŠKOLI Želi li obrazovni sustav biti cjelovit, mora imati vjeronauk
Sljedeći članakKAKO MOLITI Tražiti najprije kraljevstvo Božje