Rijetko su kada s proglasima herojskih krjeposti u Dnevnom biltenu Svete Stolice povezane ma i najsitnije kontroverze; ta i junaštva su svetaca najčešće unutarnje pustolovine čije duhovno svjetlo privlači bez ikakva blještavila. Posvemašnje je odstupanje stoga u četvrtak 26. ožujka donijelo proglašenje časnim slugom Božjim talijanskoga salezijanca Carla Crespija Crocija, oko čije je misijske službe u Ekvadoru ispletena punokrvna teorija zavjere. Zaslugama jednoga od najvećih (pseudo)povijesnih konfabulatora Ericha von Dänikena pastoralno je, karitativno i obrazovno djelovanje toga misionara među južnoameričkim narodima Quechua i Shuar posve palo u sjenu zbirke od pedesetak tisuća predmeta kojima su mu domorodci – doduše, uglavnom ne besplatno – uzvraćali za dobročinstva.
Naime, tijekom šezdesetak godina koje je do smrti 1982. proveo u misiji u Cuenci, u šupi kraj crkve Marije Pomoćnice, salezijanac je prikupio gomilu otkupljene keramike i zlatnine, drvenih i kamenih kipova, ali i graviranih metalnih ploča u kojima će von Däniken prepoznati dokumente nepoznate – a možda i izvanzemaljske – civilizacije što je svoju »knjižnicu« pohranila u obližnjem špiljskom sustavu Cueva de los Tayos. Iako nebrojeni istraživači zavedeni iskazima domorodaca u špiljama nisu pronašli ništa od obećanoga blaga, nestanak Crocijeve zbirke nakon njegove smrti samo je potaknuo nagađanja koja nisu isključivala ni uplitanje samoga Vatikana. No ekvadorski su salezijanci istraživačima portala »Ancient Origins« 2016. otkrili umnogome drukčiju senzacionalnost priče.
Najvrjedniju je desetinu zbirke – točnije, onoga njezina dijela koji nije pokraden, uništen u požaru ili razdijeljen mještanima – još za salezijančeva života za 433 000 dolara otkupila Ekvadorska središnja banka. A u njezinim se prostorima može naći i gomila famoznih metalnih ploča kakve se – zbog neznatne vrijednosti što im ju je kao novotvorinama pripisivao sam Croci – bez mnogo pomnje čuvaju i u salezijanskoj kući u Cuenci. Premda je najveći dio Crocijeve zbirke nestao baš poput Kristova tijela iz groba, škola koju su salezijanci izgradili novcem od otkupa ostala je dokazom da osobita ljubav sluge Božjega prema djeci nije umrla s njegovim posljednjim uzdahom: »Ne dajte da djeca plaču!«
