U BOJ, U BOJ! Askeza i duhovni život

Pojam askeza grčkoga je podrijetla i pod njim se općenito podrazumijeva cjelokupnost napora kojima se želi uspjeti i napredovati u moralnom i religioznom životu. U izvornom značenju askeza je označavala svaki oblik vježbe – tjelesni, intelektualni, moralni – po određenoj metodi radi napredovanja. Tako se vojnik vježbao u vještini rukovanja oružjem, a filozof u meditaciji. Osim vježbe askeza je uključivala i lišavanje odnosno odricanje od svega što bi sprječavalo ili ograničavalo napredak: određene hrane, pića, užitaka, komoditeta.

Termin askeza ne susreće se u Svetom pismu niti postoji ideja o nekoj metodi koja bi vodila napretku uz određene vježbe. No ipak Pismo često ističe potrebu određenoga napora kako bi se živjelo moralno i očuvala čistoća vjere. S tom se idejom znakovito povezuje smisao pokore, nužne za popravak stanja prouzročenoga grijehom i zadobivanje posebnih milosti. Lik Ivana Krstitelja na najbolji način predstavlja taj duhovni pravac odnosno oblik duhovnosti utemeljen na zahtjevnosti i strogosti života. U Novom zavjetu, sa sv. Pavlom, naglasak se premješta na duhovnu borbu koju će kršćanin morati voditi bilo u vlastitom životu bilo u apostolatu: kršćanski je život borba i boj. »Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv« (1 Kor 9, 24-25). Također u poslanici Efežanima (6, 10-20) Pavao čitav kršćanski život promatra kao duhovni boj protiv neprijatelja duhovnoga života: vanjskih (svijet i đavao) i unutarnjih (sjetilne požude, strasti i sl.), koji nastoje potamniti svijest kršćaninova identiteta i spašenosti i tako ga svesti na bezličnu masu bespomoćnih, poistovjetivši ga s nespašenim svijetom. I zato on savjetuje da se posegne za svom opremom potrebnom za boj. Pred sobom ima rimskoga vojnika i njegovu bojnu opremu i to prenosi na kategoriju duhovnoga života (rr. 14-17). Na drugom mjestu Pavao će poticati svoga učenika Timoteja da se ponaša poput dobroga vojnika: »S njima se zlopati kao dobar vojnik Isusa Krista« (2 Tim 2, 3). Time zapravo podsjeća na Kristove riječi: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom« (Mt 16, 24). Kršćaninov napor sastoji se u radu na sebi, u odricanju, mrtvljenju, samozataji, prihvaćanju patnje. A sve to – kao i sve drugo što čovjek čini kako bi ostao vjeran Bogu i napredovao u njegovoj ljubavi i zajedništvu – naziva se »askezom«.

IZVORGlas Koncila br. 29/2019.
Prethodni članakNAJBOLJI HRVATSKI MLADI POLJOPRIVREDNIK ZVONIMIR KALIĆ Potrebna je strategija opstanka hrvatskoga sela
Sljedeći članakSINERGIJA FILMA I VJERE Ljetni duhovni filmski kutak